Stihovi za moju dusu

[PetarSamotnjak]

ŠINTO

Kad nas satire nevolja
načas nas teše
i najmanji pokreti
pažnje ili pamćenja:
ukus nekog ploda, ukus vode,
lice koje nam navraća u snu,
prvi jasmini u novembru,
beskrajna čežnja kompasa,
knjiga koju smatramo izgubljenom,
ritam nekog heksametra,
kjučić koji otvara neku kuću,
miris kjiga ili sandalovine,
staro ime neke ulice,
boja neke karte,
kakva neočekivana etimologija,
glatkoća dotrajalog nokta,
datum koji smo tražili,
brojanje dvanaest muklih brecanja,
žestok telesni bol.
Šinto ima osam miliona božanstava
što tajno putuju zamljom.
Ova nas skromna božanstva dodiruju,
Dodiruju nas i napuštaju.

H. L. Borhes

 

[limunada]

GREŠIO SAM MNOGO

.Grešio sam mnogo, i sad mi je žao

i što nisam više, i što nisam luđe

jer, samo će gresi, kada budem pao

biti samo moji - sve je drugo tuđe.



Grešio sam mnogo, učio da stradam

leteo sam iznad vaše mere stroge

grešio sam, jesam, i još ću, bar se nadam

svojim divnim grehom da usrećim mnoge.



Grešio sam, priznajem, nisam bio cveće

grešio i za vas, koji niste smeli,

pa sad deo moga greha niko neće

a ne bih ga dao - ni kad biste hteli...



D.T.

 

[Kalamiti Dzejn]

SERGEJ JESENJIN

Hajde ljubi me,ljubi
do krvi i nek zaboli.
Ne moze da izgubi
uzavrelost ko voli.

Casa je okrenuta
za veSele,ne za nas.
Shvati me ovog puta:
zivimo samo danas.

Ogledaj se mirno i cuti.
Pogled u maglu pruzi.
Mesec ko gavran zuti
nad zemljom se vije,kruzi.

Hajd ljubi,hocu bez reda.
Otpevano je i meni.
Smrt moju osetio,izgleda
taj sto visine pleni.

Povenula snaga,sila.
Umreti-neveseo.
Usta bih tvoja mila,
do smrti ljubiti hteo.

Da bi u plavom satu
bez stida i nespokoja,
dok jorgovani cvatu
culo se "Ja sam tvoja".

Da svetlost nad casom vina
u peni ne posivi,
pevaj i pij jedina,
samo se jednom zivi.

 

[dzezer]

Možeš mi reći da u bezglasju
često zalutaš
kad sričem slogove tvoga imena,
I da se uzalud borim protiv vremena
koje na našim telima gravira
Nebeske istine u strahu od smrti.

Možeš mi reći da je moja tišina laka
poput niti paukove mreže,
A teža od sedam smrtnih grehova
I ja ću od nje satkati pesmu i pokriti te...

Možeš mi reći da bih trebala da te saslušam
kada se budem pravila da te ne čujem
sakrivši uši rukama...

Možeš mi reći kako sam grešila
i ja ću na svoja ramena
težinu neba, ako treba, prihvatiti
i ti ćeš opet biti u pravu a ja ću se osmehnuti.

Osmehnuću se kada tvoje ime bude prelazilo preko mojih usana
i one budu krvarile kao nekada moje srce.
Osmehnuću se jer moja će duša pevati
u tisini...

Možeš mi reći da su tvoji dani podeljeni
na dane sećanja i dane življenja,
a nećeš znati da su svi moji dani - dani preživljavanja...

Možeš mi ponovo reći da bi mi srce u kutiji dao
da ga pored kreveta čuvam...
A ja bih mogla,
mogla bi da ti kažem da te još uvek sanjam, da te još uvek volim.
Ali reći ništa neću, ćutaću.
Jer ja i kada ćutim - ćutim o tebi...

 

[STARDUST]

Nasmeši mi se, na onaj tvoj način,
Dobro poznatim osmehom iz srca.
Na grudi svoje me čvrsto privij
I pusti neka srce uz srce snažno kuca.

Mladost mi se raspukla na ramenima,
Otežale i trome, misli su me obuzele.
Bez tvog osmeha, strepnja boravi u meni,
A misli zlosutnice, snagu bi mi oduzele.

Samo tvoj osmeh i pogled blagi,
U meni snažnu ljubavnu vatru stvaraju.
Erupciju strasti, osećaja i treptaja tela,
I svojom posebnošću me potpuno osvajaju.

Dodirni me na bilo koji mogući način,
Da cela zablistam, u bojama duge.
Ti jedini možeš izmamiti osmeh na licu,
I ulepšati i promeniti sve moje dane tuge.

Nasmeši mi se, onako kako to uvek činiš,
Budi moj zrak sunca, celu me uvij u sebe.
Ne tražim ništa više, što već nemam i sada,
Još samo ostatak života želim provesti uz tebe"

 

[Neponovljiva Gracija]

Ove su rijeci
Preko ulice
Upucene k tebi,
Ljubavi.
I stid me je,
Ne od njih,
Vec zbog svijeta.
Mozda nije trenutak pravi.
Mozda sam trebao,
U ovo vrijeme
Bijede i izobilja,
Umjesto ljubavi,
Preko ulice
Dobaciti rijeci nasilja.
Mozda sam morao
U ovo vrijeme
Sto se osjeta gnusa
Izaci na trgove
I zavijati
U pustinje ljudskih dusa.
Mozda je moja ljudska duznost
Morala u ovo vrijeme
Okomiti se na lesinare,
Zagristi u hijene.
Al da mi u ovom tuznom svijetu
Ne sija radost tvoga lica,
Ni vjetar se usudio ne bi
proci kroz ovu sumu bez ptica.

Enes Kisevic

 

[mari47]

ROMANSA O LUNI

Luna je, obla poput nara.
ušla u kovačnicu.
Dete je glada, gleda.
Dete je neprestano gleda.
Luna u zraku ustreptalom
širi ruke,
otkrivajući raspusna i čista
nedra od tvrdog lima.
''Beži, oh! luno, luno, luno!
Ako Cigani dođu,
napraviće od tvog srca
đerdane i prstenje belo!''
''Pusti me, dete, da zaigram!
Kad Cigani dođu, naći će te
na nakovnju, očiju zatvorenih!''
''Beži, oh, luno, luno, luno!
Već čujem bliski topot konja!''
''Pusti me, dete, i ne gazi
uštirkanu belinu moju!''
Sve bliže bubnja topot konja
po zategnutom dobošu ravnice.
U kovačnici ležalo je dete
na nakovnju, očiju zatvorenih..
Iz maslinjaka stigoše Cigani
noseći san i bronzu.
Visoko uzdignute glave
i očiju snom obrvanih.
Aj, kako žalobno uzdiše sova
na crnom stablu noći!
Nebom odlazi luna, luna
i dete odvodi za ruku.
U kovačnici leleču Cigani
i plaču gorko.
A nad njom lahor veo svija,
veo crnine lahor nad njom svija.

Lorka

 

[742617000027]

Pratim ti prste i korake
Hodam tiho ne namecem se
I brojim stoljeca
Cekam da nestanem
Jos jedan korak jos jedan san
Dovoljan da zivim jos ovaj dan
Da budem drugi Ja
Neki veci Ja
Ima li nesto da nas pokrene
U vodi do grla ne bojimo se
Glad je jaca od svake istine
U molitvi tvojoj trazim se
Satovi vriste nocas

...Grad - Ima li nesto...

 

[Packy]

 

[PetarSamotnjak]

DOBAR DAN TUGO

Zbogom tugo
Dobar dan tugo

Vidim te u svim naborima neba
Vidim te u ocima koje volim
Ti nisi bas sasvim bedna
Jer i najsiromasnije usne odaju te
Onim svojim divnim osmehom

Dobar dan tugo
Ljubavi ljupkih tela
Snago ljubavi

Tvoja privlacnost izbija
Kao neka bestelesna sveobuhvatnost
Duso razocarana

Ti i tugo
Ti lepo lice


Paul Eluard

 

[white daisies]

Znat ćeš da te nevolim i da te volim,
jer živjet je moguće na dva načina,
riječ je samo krilo tišine,
a vatra čuva polovinu studeni.

Volim te da bih te počeo voljeti,
da bih ponovo počeo beskraj,
da te ne bih prestao voljeti nikada:
zato te još uvijek ne volim.

Volim te i ne volim, kao da imam
u svojim rukama ključeve sreće
i nesigurnu sudbinu nesretnika.

Moja ljubav ima dva života da bi te voljela.
Zato te volim kada te ne volim
i zato te volim kada te volim.

P. Neruda

 

[PetarSamotnjak]

HTIO BIH...

Htio bih, da si miris ciklame,
Ja da sam lahorac sneni,
Došla bi noc otajstvena, silna,
Ti bi se svijala k meni.
Il da si cista molitva djeve,
Vedra ko bozija miso,
Mene bi našla sunca u zraci,
Zlatom bih stazu ti riso.
Htio bih, da sam plavetno nebo,
Ti da si svjetlica mala,
Uvijek u mojoj skrita bi grudi
Nocu ko zvjezdica sjala.
Il da si kruna drhtava srebra,
Ja da sam talas ledovit,
Bura bi divlja, raznijevši mene,
Rasula zivot tvoj skrovit.
Htio bih, da si sva samo duša,
O kojoj mašta mi snila,
Moju kad svijet bi ispio dušu,
Dušom bi ti mi tad bila.


Dragutin Domjanic

 

[Marjan Svjetlana Temsic]

Noćas sam te sanjala
tihog i pogleda sjetnog
prišao si meni
probudio me
kroz prozor ušao je mjesec
obasjao ti lice
ugledah osmijeh
noćas sam te ljubila
u snu
zagrljeni bili smo do zore
ne željeh se probuditi
ne željeh te izgubiti
plakala sam
i suze su postale more
dalek i tih
u daljini
ostaješ tek stih

 

[mon amour]

''To što meni ne trebaju više neke sitnice koje njoj trebaju sve više, ne daje mi pravo da je nagovaram da ih ne trpa unutra.
Njen kofer, na kraju krajeva. Poznao sam u sebi pepeo vatre koja se u njoj tek rasplamsala, ali nisam pokušavao da je odvratim. Do pepela se i stiže jedino preko vatre...''

 

[srce andjela]

I opet mi duša sve o tebi sanja,
I kida se srce i za tobom gine,
A nevjera tvoja daleko se sklanja,
Kao tamni oblak kad sa neba mine.
I opet si meni čista, sjajna, vedra,
Iz prizraka tvoga blaženstva me griju,
Pa bih opet tebi panuo na njedra
I gledô ti oči što se slatko smiju.
Tako vita jela koju munja zgodi
Još u nebo gleda i života čeka,
I ne misli: nebo da oblake vodi
Iz kojih ce nova zagrmiti jeka… Aleksa Šantić

 

[Mala sanjalica]

Kakve smo mi samo snove imali
Umotane u svilu mjesečine
Svoje svijetove
Pruge i daleke gradove
Mirise neke smo slijedili
... ... ... Po tragovima sretnih ljudi
Izlazili iz početnih tama
Stigao sam nepogrešno na mjesta
Na kojima si sama
Gasila jutarnje zvijezde
Ispisivala naslove prvih izdanja novina
Podsjećala na slatke trenutke ljubavi
Koje su nas okrznule opasno
Kakve smo mi samo snove imali
Vidjeli ih jasno kroz magle budućnosti
Svoje sitne radosti spremali
U pretince srca radoznalih
Prve breze u pogledima
Prve probuđene ljude sretali
Na povratku iz noćnih sanjarenja
Kako smo mi sanjali
To više nitko neće znati
I ništa mi ljepše nije bilo
Nego imati san
I tebi ga dati
ŽELJKO KRZNARIĆ

 

[STARDUST]

Sve svoje noći poklanjam tebi…
i ovaj mesec – tanjir pun želja,
ulicu ovu k’o čežnja dugu,
i ove zvezde – bisere bele,
samo da budeš mi srećan.
Sve je to tvoje. Pripada tebi…
vesela straža borova gordih,
umorna tmina po zemlji legla,
velika voda – k’o čežnja moćna,
poneki talas – prkos tišine
i svetlost tvoga prijatelja
što s’ neba u našu čežnju gleda.
I ovu ljubav što ti je dajem
čuvaj za naše bisere bele…
čuvaj, jer kada vreme proleti
i kada tvoje me misli požele
ta ljubav biće žar uspomena,
odneće iz tvoga srca prazninu
i opet imaćeš svoju noć
i mene u toj noći vreloj,
svoj mesec, tanjir pun naših želja,
veliku čežnju, svetlost sa neba,
svu moju ljubav, borove, tminu
i sve što srećnom čoveku treba.

 

[742617000027]

Brod ti tone ispred luke
još iz vode vire ruke.
Meriš život svoj na sate
i to hoće da ti skrate.
Sati prolaze,
ko dim kroz vetar lete
pa se razbiju u dane.

Osmeh čudan, oči lude,
vazduh miriše na ljude.
Oni tužno troše dane,
vreme nikako da stane.
Dani prolaze,
ko list po vodi plove
dok ne potonu u sećanje.

Kraj je zimskog sna
i java počinje.
Nit se budiš, niti spavaš,
plašiš se.
Kraj je zimskog sna,
a java ne obećava.

Kao da
ceo svet
spava.

Ispred tebe gola stena
ali tvoje senke nema.
Sve je jasno kao dan
a dan je umoran i tmuran,
jer je isto ko i juče,
samo godina je promenila ime.

Probij zaključana vrata,
skini okove sa vrata,
shvati to ko ispit vere
i okreni propelere,
barem probaj,
stvarno nemaš šta da izgubiš
na ivici, dok kliziš.

Kraj je zimskog sna...




...Sretenje - Nikola Vranjković...

 

[srce andjela]

Možeš da plačeš zbog toga što je otišla
a možeš i da se smiješ zbog toga što si je imala!
... Možeš da zatvoriš oči i da se moliš da ti se vrati
A možeš i da otvoriš oči i vidiš sve što ti je ostavila!
Srce ti može biti prazno, zato što nisi u stanju da je vidiš
A možeš i da ga ispuniš ljubavlju koju si uvijek dijelila.
Možeš okrenuti leđa svome sutra i živjeti u svome juče
a možeš biti i srećna što ti dolazi tvoje sutra zato što si imala to juče!
Možeš se stalno podsjećati da je više nema
a možeš i njegovati uspomenu na nju i pustiti da sve ide svojim tokom.
Možeš da plačeš i da zatvoriš um za sve
a možeš i da učiniš ono što je ona oduvijek od tebe tražila:
“Smij se, otvori oči, voli i produži naprijed.”
Ljubav te neće učiniti jakom.
Treba prvo da budeš jaka da bi uopšte i započela da voliš!

Dejvid Harkins

 

[mon amour]

You've been on my mind
I grow fonder every day,
Lose myself in time
Just thinking of your face
God only knows
Why it's taking me so long
To let my doubts go
You're the only one that I want

I don't know why I'm scared, I've been here before
Every feeling, every word, I've imagined it all,
You never know if you never try
To forgive your past and simply be mine

I dare you to let me be your, your one and only
Promise I'm worth it to hold in your arms
So come on and give me the chance
To prove that I'm the one who can
Walk that mile until the end starts...

 

[white daisies]

On je rijeka a ja sam more.
njegov je nemir naglost voda
koje raspasuju travu. Ja ih slusam
kako huce u tijesnom koritu
probijajuc se kroz duboki kanjon
snagom od koje sustaje moja blagost.

Ja sam nestrpljivo more. On je rijeka.
njegove ladje nisu moje ladje.
njegove ptice nisu moje ptice.
ali njegovim ladjama ja sam sidriste
gdje je dopusteno sjesti uz vatru
i smijesiti se jednoj prici
zbog koje se zaboravlja smionost.
njegovim pticama ja sam klisura
koja ih sakriva u svoje stijene
misleci da ih otimlje oceanu.

On je prispjela rijeka. Ja sam more.
moje obale postaju njegove obale.
moje oluje postaju njegovo uzglavlje.
moja beskrajnost postaje njegov mir.

Vesna Parun

 

[dzezer]

U tvojim mislima

Ja sam tu
u tvojim mislima
i neću otići...
jer nemam gdje
krila saviti....
niti gdje zaspati
oči sklopiti...
jer ne mogu sanjati...
Tvojim mislima plovim
kao brod bez kormila
zavučem se u sjećanja...
Jer jedna oluja bi me slomila
molim te čuvaj me
iz tvojih misli ne želim van
čvrsto drži me, nikom ne daj me.

 

[mari47]

TA LJUBAV

Ta ljubav
Tako silna
Tako drhtava
Tako nežna
Tako očajna
Ta ljubav
Lepa kao dan
I ružna kao vreme
Ta ljubav tako stvarna
Ta ljubav tako divna
Tako srećna
Tako vesela
I tako jadno
Drhteći od straha ko dete u mraku
A tako sigurna u sebe
Ko neki spokojni čovek u sred noći
Ta ljubav koja je izazivala strah kod drugih
Gonila ih da govore
I primoravala da blede
Ta ljubav vrebana
Jer te druge mi smo vrebali
Ganjani ranjavani gaženi dotucavani poricani zaboravljeni
Zato što smo tu istu ljubav mi ganjali ranjavali
gazili dotucavali poricali zaboravljali
Ta ljubav cela celcata
Još toliko živa
A sva ozarena
To je tvoja lljubav
To je moja ljubav
Ona koja je bila
To osećanje je uvek novo
I nije se izmenilo
Toliko stvarno kao neka biljka
Toliko drhtavo kao neka ptica
Toliko toplo i živo kao leto
Možemo oboje
Otići i vratiti se
Možemo oboje
Otići i vratiti se
Možemo zaboraviti
A zatim ponovo zaspati
Pa probuditi se patiti bditi
Pa ponovo zaspati
Sanjati i smrt
Zatim probuditi se osmehnuti se smejati se
I podmladiti se
Naša ljubav zastaje tu
Tvrdoglava ko magare
Živa ko želja
Svirepa kao sećanje
Hladna kao kajanje
Nežna kao uspomena
Hladna kao mermer
Lepa kao dan
Nežna kao dete
Gleda nas smešeći se
I kazuje mnogo ne govoreći ništa
A ja je slušam drhteći
I vičem
Vičem za tebe
Vičem za sebe
I preklinjem te
Za tebe za sebe i za sve one koji se vole
I koji su se voleli
Da ja im vičem
Za tebe za sebe i sve druge
Da ne znam
Ostani tu
Tu gde si
Gde bila si nekad
Ostani tu
Tu gde si
Gde si bila nekad
Ostani tu
Ne pomiči se
Ne idi
Mi koji smo voleli
Mi smo te zaboravili
Ali ti nas ne zaboravi
Jer nemamo drugog do tebe na zemlji
Ne dopusti nam da postanemo hladni
Da se udaljavamo sve više
Odemo gde bilo
Daj nam znak da si živa
A mnogo docnije na ivici nekog šipražja
U šumi uspomena
Iskrsni odjednom
Pruži nam ruku i spasi nas.

Žak Prever

 

[mon amour]

When you love a woman then tell her
that she's really wanted
When you love a woman then tell her that she's the one
'cause she needs somebody to tell her
that it's gonna last forever
So tell me have you ever really
- really really ever loved a woman?

To really love a woman
Let her hold you -
till you know how she needs to be touched
You've gotta breathe her - really taste her
Till you can feel her in your blood
N' when you can see your unborn children in her eyes
You know you really love a woman

When you love a woman
then tell her that she's really wanted
When you love a woman then tell her that she's the one
'cause she needs somebody to tell her
that you'll always be together
So tell me have you ever really -
really really ever loved a woman?

 

[dzezer]

NAČI ME NEČEŠ

Ako me tražiš u pjesmama mojim
nači me nečeš,
jer ja sam svoju dušu sakrio
ako me tražiš u očima drugim
nači me nečeš
jer te niko tako pogledao nije..

Ako me tražiš na usnama svojim
nači me nečeš
jer odavno te nisam ljubio,
ako me tražiš i želiš da me nađeš
potraži me u svom srcu
jer ono te slagati neče..

Jer samo ono zna tajnu
...ako me ponovo vidiš,
neka ti od pogleda suza kane
i nemoj dozvoliti,
da nam snovi ostanu nedosanjani..
reci jer moram i ja znati
dali se još sječaš moga lika...