Stihovi za moju dusu

Oktavio Paz:
MONOLOG

Pod srušenim stubovima,
između ništavila i sna
kruže moji budni sati,
slogovi tvoga imena.
Tvoja duga kosa riđana-
odblesak leta-
sa žestinom blagom treperi
na plećima noći.
Uobičajena tama sna
što izvire iz ruina
i pravi te od ničega.
Teške pletenice, zaborav,
vlažna obala noći
gde se širi, gde udara
slepo more - mesečar
 
''To može samo žena koja ljubi
- tražiti malo, poklanjati sve.
Dani su teški, a ona,
k'o nekad, veruje u sne...
Verna i tiha, zna još da čeka
kada i ne misle na nju...
Prolaze dani, ne vraća se reka,
a ona još uvek stoji tu...
To može samo žena koja ljubi
- pružati nežnost i živeti bez nje...''
 
Zaboravi

Ako me sretnes negdje u gradovima stranim,
Po kojima se muvam u posljednje vrijeme,
Sretni me,
Kao da me sreces prvi put.
Nismo li se mi vec negdje vidjeli,
Kazi...i zaboravi.

Zaboravi dane koje smo nekada zajedno...,
I noci zaboravi...
Gradove kojima smo mijenjali imena,
I ucrtavali u karte samo nama dostupne...
Onaj hlad pod maslinama u nasoj uvali,
uvali mirnih voda.
Otok nas i ime broda pjesnika
koji nas je tamo nosio...

Zaboravi da si ikada rekla da me volis,
I kako se nikada, nikada, necemo rastati.

Treba zaboraviti naslove knjiga
Koje smo zajedno citali,
Filmove koje smo gledali,
Hemfri Bogarta i Kazablanku,
Narocito zaboravi.

Ulicu divljih kestenova s pocetka Tuskanca,
I onaj nas poljubac na kisi
Za koga bi znala reci:
"Nikada necu zaboraviti".
Molim te zaboravi...

I kada ti kazem da zaboravis,
Kazem ti to zato sto te volim
Kazem ti to bez gorcine,

Otvori oci ljubavi,
Nasim gradom prosli su tenkovi.
Odnijeli su sobom sve sto smo bili,
Znali..., imali...
Zato... Zaboravi.

Cemu sjecanja...?
Pogledaj kako tresnja u tvome vrtu,
Iznova cvjeta svakoga proljeca.
Nasmijesi se jutru koje dolazi,
Zagrli bjelinu novih dana
i zaboravi.

Kasno je vec dragana, hocu da kazem,
zreli smo ljudi,
To jest, nismo vise djeca
I znam da nije lako,

I znam da mozda i boli, ...ali pokusaj,
Molim te,....pokusaj...zaboravi!

I ako me sretnes negdje u gradovima stranim,
Po kojima se muvam u posljednje vrijeme,
Sretni me, kao da me sreces prvi put;
Nismo li se mi vec negdje vidjeli,
Kazi... i zaboravi.
 
OKRUTNI OPROŠTAJ

Upoznao sam te okrutnu na rastanku.
Vidjeh te kako odlaziš
Kao vojnik koji u smrt ide
Bez milosti za onog ko ostaje.
U tom času nisam imao snage da te pogledam.
Od tebe, zatim, ni glasa više, samo tvoja slika,
Neumorni drug, i tvoja šutnja
Zastrašujuća kao bunar bez dna.
Zanosim se da bi me ponovo
Mogla zavoljeti
I tražim te i čekam da se vratiš,
Da bih te vidio izmjenjenu
I ljutit ćeš se na me
Što sam se usudio da ti prkosim
U ljubavi i sasvim nepotrebno.

Vincenzo Cardarelli
 

Onih s kojima se igramo oko vatre,
a bojimo se da je dodirnemo,
s kojima idemo kraj ponora nezagrljeni i nemi,
sećaćemo se dugo ma i zavoleli zatim druge.

....

Zauvek se pamte oni s kojima se grlili nismo,
čije su nam usne ostale nepoznate,
kojima smo samo s proleća, u snu, pisali pismo.

Oni koji se kao reka ne mogu sliti,
među kojima nema spojnog suda krvi i krvi vrele,
a srca im se dozivaju ludo,
zaboraviti se neće ni kad im duše budu posedele.

Ako vam je ljubav nož u srcu,
a bojite se taj nož izvući, kao da ćete tog časa umreti,
pamtiće te on, setiće te se i umirući.

Oni zbog kojih srca osećamo kao ranu,
ali ranu zbog koje se jedino živi,
u sećanje nam banu i kad zavolimo druge –
i osetimo se nesrećni i krivi.


Desanka Maksimovic
 
z289-1-1.jpg
 
Scorpions - You And I

I lose control because of you babe
I lose control when you look at me like this
there's something in your eyes that is sayin' tonight
I'm not a child anymore, life has opened the door
to a new exciting life

I lose control when I'm close to you babe
I lose control don't look at me like this
there's something in your eyes, is this love at first sight
like a flower that grows, life just wants you to know
all the secrets of life

It's all written down in your lifelines
it's written down inside your heart

You and I just have a dream
to find our love a place
where we can hide away
you and I were just made
to love each other now
forever and a day

I lose control because of you babe
I lose control when you look at me like this
there's something in your eyes that is sayin' tonight
I'm so curious for more just like never before
in my innocent life

It's all written down in your lifelines
it's written down inside your heart

You and I just have a dream
to find our love a place
where we can hide away
you and I were just made
to love each other now
forever and a day

Time stands still
when days of innocence are falling for the night
I love you girl I always will
I swear I'm there for you till the day I'll die
 
Rhythm Of Love
:Scorpions

Let's spend the night together
I know you want it too
The magic of the moment
Is what I've got for you
The heartbeat of this night
Is made to lose control
And there is something in your eyes
That's longing for some more
Let us find together
The beat we're looking for

The rhythm of love
Keeps me dancing on the road
The rhythm of love
Got the groove that hits the bone
The rhythm of love
Is the game I'm looking for
The rhythm of love
Is the heartbeat of my soul

Let's reach the top together
One night will never do
An exploding shot of pleasure
Is what I've got for you
Why don't you close your eyes
And let your feeling grow
I make you feel the taste of life
Until your love will flow
Let us find together
The beat we're longing for

The rhythm of love
Keeps me dancing on the road
The rhythm of love
Got the groove that hits the bone
The ryhthm of love
Is the game I'm looking for
The rhythm of love
Is the heartbeat of my soul

Let us find together
The beat we're looking for
 
Deep in the Heart
-U2

Angel, everything's gonna be alright
Angel, everything's gonna work out tonight
Thirty years old, sweet as rose
Every petal of her wafer thin
Love will make you blind
Creep up from behind
Get you jumping out of your skin
Angel...it's sink or swim


Deep in the heart
Deep in the heart of this place
Deep in the heart
Deep in the heart of this place


Door is closed behind me now
The Window is sealed to shut out the light
Green as the leaves
And the cure of the nettle stain
Do your work, it'll work out right


Deep in the heart
Deep in the heart of this place
Deep in the heart
Deep in the heart of this place


The scent of cedar, I can still see her
You can't return to the place you never left
Angel, we'll make it work out tonight
Angel, I wanna be home tonight


Door is closed behind me now
The window is sealed to shut out the light
Green as the leaves
And the cure of the nettle stain
I do my work, and it'll work out right


Deep in the heart
Deep in the heart of this place
Deep in the heart
Deep in the heart of this place...
 
SAD SI MOJA

Pablo Neruda


Sad si moja. U mom je snu dio tvog sna.
Sad spava i ljubav i bol i težina sva.
Noć je sišla na nevidljivim kotačima,
I ti, jedina, snivaš u meni poput jantara.

Nitko drugi, ljubavi moja, neće spavati u mojim snovima.
Pođi, pođimo zajedno, preko voda vremena,
Nitko osim tebe neće sa mnom putovati preko sjena,
Ni sunce, ni mjesec - samo ti, moja zimzelena.

Iz tvojih ruku, sa tvojih mekih otvorenih dlanova
Nježne pjesme padaju i nestaju kao kapi,
Sklopila si svoje oči, poput siva krila dva,

Dok ja plutam vodom koja teče, koja me odnosi:
A u svojoj sudbi vrti se noć, zemlja, vjetar -
Ja sam bez tebe, sam, samo tvoj san.
 
Napisacu ti pesmu
o tome kako sam sama,
i kako provodim dane.
Napisacu ti pesmu,
kako mi svakodnevno
sve vise trebas
i kako precrtavam dane.
Monotona i dosadna popodneva,
i besane noci.
Napisacu ti pesmu,
ali ne umem da pronadjem prave reci,
ne umem recima da iskazem bol.
Napisacu ti pesmu, ludo moja,
o tome kako stalno mislim na tebe,
kako sam samo tvoja,
i kako ti u svom pismu
saljem deo sebe...
Ali ne umem da te dodirnem u pesmi,
ne umem da dodirnem
rubove tvojih usana.
Mozda te moja pesma zaboli,
i bojim se da je napisem.
Ali ona vec nocima treperi u meni,
i moli me da ti kazem,
sve one reci bolne i nezne,
koje se radjaju u mojoj glavi!
Ali kako da ti napisem
broj svojih suza,
kada to ni sama ne znam,
kako da ti opisem svoju ljubav,
kada ona ni u tri knjige ne bi stala!
Reci mi,najlepse moje,
kako da to napisem
najlepsu pesmu o ljubavi,
kada si to u stvari ti!
Sve ono sto mi treba,
sve ono sto volim i sto me boli...
Ipak,pokusacu
da ti napisem pesmu,
o najlepsem delu moga zivota,
o jednom prohladnom aprilu,
o tamnim ocima koje vidim
i kada zazmurim,
napisacu ti najlepse reci koje znam,
ali sve je to nista,
sve je to samo dim...
Jer jedino sto zelim
je da dodirnem, tvoje srce,
jedino sto zelim je da shvatis,
sve ono sto nisam napisala,
sve ono sto sam precutala,
jer necu da budim ceznju i stvaram bol.
I evo,napisala sam ti pesmu,
mada je jedino sto sam zelela
u ovom trenu,
da ti kazem da te volim
i da to cujem od tebe...
 
Mizera

Kao oko mrtvaca jednog
sjaje oko našeg vrta bednog,
fenjeri.
Da l noć na tebe svile prospe?
Jesi li se digla među gospe?
Gde si sad Ti?

Voliš li još noću ulice,
kad bludnice i fenjeri stoje
pokisli?
A rage mokre parove vuku,
u kolima, ko u mrtvačkom sanduku,
što škripi.

Da nisi sad negde nasmejana,
bogata i rasejana,
gde smeh vri?
O, nemoj da si topla, cvetna,
O, ne budi, ne budi sretna,
bar ti mi, ti.

O, ne voli, ne voli ništa,
ni knjige, ni pozorišta,
ko učeni.
Kažeš li nekad, iznenada,
u dobrom društvu, još i sada,
na čijoj strani si?

O, da l se sećaš kako smo išli,
sve ulice noću obišli
po kiši?

Sećaš li se, noćne su nam tice
i lopovi, i bludnice,
bili nevini.

Stid nas beše domova cvetnih,
zarekli smo se ostat nesretni,
bar ja i Ti.
U srcu čujem grižu miša,
a pada hladna, sitna kiša.
Gde si sad Ti?

Miloš Crnjanski.
 
Negde u meni je ceznja,
Svilenim plastom noci pokrivena.
Cipkastim repovima zvezda okicena
Zaboravljena…sama.

Negde umeni je tuga.
Staklenim zvonom poklopljenja.
Mrazom ujutro isarana.
Odbacena…sama.

To sto ceznju i snove spaja.
To sto suzu i tugu vija
Sto ucini da lice mi bledi
To je ljubav, to je iluzija.

Rukama pritisnem grudi
Da srce svoje na dlanu osetim.
Nosena vetrom, ispunjenja tugom,
Sudbini svojoj u inat hodim.
 
Ne vjeruj

Ne vjeruj u moje stihove i rime
Kad ti kažu, draga, da te silno volim,
U trenutku svakom da se za te molim
I da ti u stabla urezujem ime-

Ne vjeruj! No kasno, kad se mjesec javi
I prelije srmom vrh modrijeh krša,
Tamo gdje u grmu proljeće leprša
I gdje slatko spava naš jorgovan plavi,

Dođi, čekaću te! U časima tijem,
Kad na grudi moje priljubiš se čvršće,
Osjetiš li, draga, da mi tijelo dršće,
I da silno gorim ognjevima svijem,

Tada vjeruj meni, i ne pitaj više!
Jer istinska ljubav za riječi ne zna;
Ona samo plamti, silna, neoprezna,
Niti mari, draga, da stihove piše!

Aleksa Šantić
 
Louis Armstrong -" What a wonderful world"

I see trees of green,
red roses too.
I see them bloom,
for me and you.
And I think to myself,
what a wonderful world.

I see skies of blue,
And clouds of white.
The bright blessed day,
The dark sacred night.
And I think to myself,
What a wonderful world.

The colors of the rainbow,
So pretty in the sky.
Are also on the faces,
Of people going by,
I see friends shaking hands.
Saying, "How do you do?"
They're really saying,
"I love you".

I hear babies cry,
I watch them grow,
They'll learn much more,
Than I'll ever know.
And I think to myself,
What a wonderful world.

Yes, I think to myself,
What a wonderful world.

Oh yeah.
 
Negde u meni je ceznja,
Svilenim plastom noci pokrivena.
Cipkastim repovima zvezda okicena
Zaboravljena…sama.

Negde umeni je tuga.
Staklenim zvonom poklopljenja.
Mrazom ujutro isarana.
Odbacena…sama.

To sto ceznju i snove spaja.
To sto suzu i tugu vija
Sto ucini da lice mi bledi
To je ljubav, to je iluzija.

Rukama pritisnem grudi
Da srce svoje na dlanu osetim.
Nosena vetrom, ispunjenja tugom,
Sudbini svojoj u inat hodim.

2249450697_c992cb16fd_o.gif
 
Povratak


Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav
Desiti-velim,
Ali ja ne znam da li da je želim,
Ili ne želim.

U moru života što vječito kipi,
Što vječito hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Možda iste kapi -
I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem
Jedna vječnost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naći
Neka ista usta.

Možda ćeš se jednom uveče pojavit
Prekrasna, u plavom,
Ne sluteći da si svoju svjetlost lila
Mojom davnom javom,
I ja, koji pišem srcem punim tebe
Ove čudne rime,
Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti,
Niti tvoje ime!

Pa ako i duša u tome trenutku
Svoje uho napne,
Sigurnim će glasom zaglušiti razum
Sve što slutnja šapne;

Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom
Pogledat ko stranci,
Bez imalo svijesti koliko nas vežu
Neki stari lanci

No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće
Ko sunce u krugu,
I nosi nam opet ono što je bilo:
I radost, i tugu.
I sinut će oči, naći će se ruke,
A srca se dići -
I slijepi za stope bivšega života
Njima ćemo ići


Dobriša Cesarić
 
LJUBIM TE

Ljubim te zbog svih žena koje nisam poznavao
Ljubim te zbog svih vremena u kojima nisam živeo
Zbog mirisa širokih prostranstava i mirisa toplog hleba
Zbog snega koji se topi i prvog cveća
Zbog čistih životinja koje čovek ne može da uplaši
Ljubih te samo da bih ljubio
Ljubim te zbog svih žena koje mi izmiču

Samo se u tebi odražavam jer me ne vidim bez tebe
Bez tebe ja jesam samo pustinja
Između nekada i sada
Bile su sve one smrti što sam ih u nemoći savladao
Svome ogledalu nisam mogao probiti zid
Trebalo je reč po reč života da naučim
O kako se to zaboravlja

Ljubim te zbog tvoje mudrosti koju nemam
Zbog zdravlja
Ljubim te uprkos svemu što je iluzija
Zbog ovog nesmrtnog srca koje se ne zaustavlja

Ti veruješ da jesi sumnja a upravo si čista pobuda
Ti si veliko sunce koje me omamljuje
I kada sam već zaista siguran u sebe

Pol Elijer
 
Poslednja izmena:
Čudni putnik bez prtljaga
Nikada nisam napustio Pariz
sećanje me nije napuštalo ni za trenutak
sećanje me sledilo kao mali pas
bio sam gluplji od ovaca
što nebom blistaju u ponoć
mnogo je vrućina
kažem sebi samom tiho i vrlo ozbiljno
jako sam žedan zaista, jako sam žedan
imam samo šešir
ključ od polja, ključ od snova
otac uspomena
ali večeras ja sam u tom gradu
iza svakog stabla avenija
jedan spomen vreba moj polazak
To si ti, stari moj Parizu
tvoji su spomenici drumski međaši mog umora
Prepoznajem tvoje oblake
koji se kaće za dimnjake
pa mi kažu zbogom ili dobar dan
svetlucaš noću kao fosfor
volim te kao što se voli slon
svi krici su za mene, krici nežnosti
ja sam kao Aladin u vrtu
u kom je svetlela čarobna lampa
ne tražim ništa, tu sam
sedim na terasi jedne kafane
i razvlačim lice u najširi osmeh
misleći na sva svojaslavna putovanja
Hteo sam da odem u Njujork ili Buenos Aires
upoznam sneg Moskve
otputujem jedno veče na palubi nekog broda
za Madagaskar ili za Šangaj
otplovim uz Misisipi
otišao sam u Bar bizan
i pročitao ponovo putovanja kapetana Kuka
legao sam na gipku mahovinu
pisao sam pesme kraj jedne šumske sase
i brao reči što su visile sa grana
mali voz me podsetio na transkanadsku železnicu
i večeras ja se smešim, jer sam tu.

Filip Supo
 
Viktorija-rat i mir

Jesam li ti ikad
stvarno priznala
kako me je suza
moja stipala
Ordenje za hrabrost
da mi dodele
ne bi mogli
ni da me razvesele
Nocas je, zemlja premala
za nase korake
i kad je ljubav prestala
ne odricem se nje...

Gde da legnem, gde da prenocim
da na tebe ne mislim
kome sada, da se pomolim
da te vrati...

Jesam li ti ikad
prigovorila
kol'ko sam se
za tu ljubav borila...

Bio si moj nemir
potreba i hir
al' sam znala
da je ljubav rat i mir


:aha:
 

Back
Top