Stihovi za moju dusu

[Tea]

Dancing to the feel of the drum
Leave this world behind
We'll have a drink and toast to ourselves
Under a Violet Moon
Tudor Rose with her hair in curls
Will make you turn and stare
Try to steal a kiss at the bridge
Under a Violet Moon
Raise your hats and your glasses too
We will dance the whole night through
We're going back to a time we knew
Under a Violet Moon
Cheers to the Knights and days of old
the beggars and the thieves
living in an enchanted wood
Under a Violet Moon
Fortuneteller what do you see
Future in a card
Share your secrets, tell them to me
Under a Violet Moon
Raise your hats and your glasses too
We will dance the whole night through
We're going back to a time we knew
Under a Violet Moon
Raise your hats and your glasses too
We will dance the whole…

 

[Branko Lori]

Mystery the moon, a hole in the sky A supernatural night light, so full but often right A pair of eyes, a closing one, a chosen child in golden sun A marble dog that chases cars to farthest reaches of the beach And far beyond into the swimming sea of stars The cosmic fish they love to kiss They're giving birth to constellations No riffs and, oh, no reservation If they should fall you'd get a wish or dedication May I suggest you get the best For nothing less than you and I Let's take a chance as this romance Is rising over before we lose the lighting Oh, Bella Bella please Bella, you beautiful Luna Oh Bella, do what you do You are an illuminating anchor Of leagues to infinite number Of crashing waves and breaking thunder Tiding the ebb an' flows of hunger You're dancing naked there for me You expose all memory You make the most of boundary You're the ghost of royalty imposing love You are the queen and king combining everything Intertwining like a ring around the finger of a girl I'm just a singer, you're the world All I can bring you is the language of a lover Bella Luna, my beautiful beautiful moon How you swoon me like no other, oh May I suggest you get the best Of your wish may I insist That no contest for little you or smaller I A larger chance set but all them may lie On the rise, on the brink of our lives Bella please Bella, you beautiful Luna Oh Bella, do what you do Bella Luna, my beautiful beautiful moon How you swoon me like no other, oh

 

[Tea]

The valley green was so serene
In the middle ran a stream so blue
A maiden fair, in despair
Once had met her true love there and she told him
She would say
"Promise me, when you see
A white rose you'll think of me
I love you so, never let go
I will be your ghost of a rose"
Her eyes believed in mysteries
She would lay amongst the leaves of amber
Her spirit wild, heart of a child
Yet gentle still and quiet and mild and he loved her
When she would say
"Promise me, when you see
A white rose you'll think of me
I love you so, never let go
I will be your ghost of a rose"
Ghost of a rose
When all was done, she turned to run
Dancing to the setting sun as he watched her
And ever more he thought he saw
A glimpse of her upon the moors forever
He'd hear her say
"Promise me, when you see
A white rose you'll think of me
I love you so, never let go
I will be your ghost of a rose"
Promise me, when you see
A white rose you'll think of me
I love you so, never let go
I will be your ghost of a rose
Ghost of a rose

 

[PetarSamotnjak]

AUTOBUS

Bio sam poslednji putnik toga dana
Bio sam jedini u autobusu.
Bilo mi je drago što su trošili sav taj novac
samo da bi mene dovezli do Osme avenije.
Vozaču! Viknuo sam, samo smo ti i ja večeras,
hajde da pobegnemo iz ovog velikog grada
do varošice koja je za našu dušu,
hajde da se provezemo kraj bazena u Majami Biču,
ti na vozačkom sedištu, ja nekoliko sedišta iza,
a u rasističkim mestima zamenićemo se
da pokažemo kako si uspeo gore na Sveru,
i hajde da za nas pronađemo američko ribarsko seoce
u nepoznatoj Floridi
i parkirajmo tačno uz ivicu peska
golemi autobus koji skreće pažnju,
metalni, obojeni, napušteni,
sa tablicama Njujorka.

Leonard Koen

 

[Lada]

Secaj me se

Secaj me se kada zora bela
Sunce u svoj dvor zacaran vodi;
secaj me se dokle ispod vela
srebrnoga noc snivajuc hodi;
uzdrhtis li kad te zadovoljstvo zove
ili senka mami u vecernje snove,
cuj iz tamnog granja
glas kako odzvanja:
Secaj me se.

Secaj me se kad volja sudbine
zauvek te rastavi od mene,
kad od tuge,godina,daljine
ovo srce ocajnicko svene.
Za moju se tuznu ljubav ti pomoli.
Sta su prostor ili vreme kad se voli!
Dok je moga srca
vecno ce da grca:
Secaj me se.

Secaj me se kada slomljenoga
srca budem u san vecan pao;
secaj me se kad vrh groba moga
cvet usamljen bude nezno cvao.
Videti me neces;ali neumrlim duhom
Ko verna sestra ja cu da te grlim
Cuj u nocnoj tami
Glas ko jecaj sami:
Secaj me se...

Alfred De Mise

 

[Lada]

Kerolin Ris

PISMO JEDNE ŽENE


Koračam bosa tvojim tragom
Priljubljujem usne uz tvoju praznu čašu
U tvom odelu tražim odlutalu toplotu
Pogledom dotičem sve što si ti gledao
Ispisujem ti ime izgovaram ga tiho

Blagosiljam dane kad čuvaš svoje zdravlje
Ponavljam sve mazne reči koje smo ikad rekli
Sećam se zaveta tvojih očiju

Tvoj se poslednji dodir još ne odvaja od mene
Sa svakim danom se suočavam umorna srca
Tromih nogu

To što smo razdvojeni pola mi odnosi snage
A ostatak mi treba da bih te sačekala.

 

[PetarSamotnjak]

ZA KRAJ O POEZIJI

I onaj koji ovo čita
Biće nula,
Kao što će i ovaj koji piše
Biti ništica.

A tek papir?
A tek papir?
Biće pepeo
I prah.

I kada se to troje spoji
I zalije vodom,
Uz tajnu formulu vremena,
Nastaće fosil.

I radoznali android,
Čeprkaće po okamenjenom pepelu.
Prinosiće očima
I nosu artefakt, zrnce koje sija.

U rukama zbunjenog istraživača
Biće to novi paleolitski dokaz
O uzaludnosti smrti
I besmrtnosti poezije.

Ibrahim Hadžić

 

[Neprilagođena]

"Hleb mi oduzmi, ako hoćeš,
vazduh mi oduzmi, ali
ne oduzimaj mi svoj smeh...."

(Tvoj smeh, P.Neruda)

 

[PetarSamotnjak]

Spavač u dolu

S nogama u cveću, on se u snu smeška,
Kao dete koje muči bolest teška.
Zagrej ga, Prirodo, jer zima ga mori.

Miris mu drhtaje nozdrva ne budi.
Miran, mladić spava, s rukom preko grudi.
Crvena mu rupa s desne strane gori.

Artur Rembo

 

[Tea]

KAD MISLIŠ
Kad misliš da me nema
To je samo tvoj neki privid
Jer ja sam ti uvek tu negde
Pri ruci i u očima ti gorim
U rukavima
U svim stvarima koje uzmeš u ruku
U tvojoj sam mirisnoj kragni
Samo ti spokojna budi
Težinu zvezdanog sjaja odvagni
Ja ne mogu nikad od tebe daleko
Uvek sam ti blizu
U svakoj se tvojoj reči topim
Kad zaspiš ja ti knjigu sklopim
Kad pomisliš da sam nestao
Kad pomisliš da sam prestao
Biti tvoja specifična težina
Tvoj korak meki iz sobe u sobu
Bez razloga se plašiš
Ja sam na istoj putanji
Naših zvezda prvorođenih
Jer ja ne mogu od tebe otići
To je ne znam
Niti bi hteo znati
Jer kad odem i korak više od tebe
Neka me tajna
Neka me sila
Tvoja me ljubav
K tebi vrati

Zeljko Krznaric

 

[PetarSamotnjak]

Izmedju mene i tebe

Između mene i tebe tako je malo prostora. U taj procjep
stao bi tek treptaj svjetlosti. U njeg se smjestila naša čežnja,
u njeg se smjestila naša ljubav.

Tako smo blizu ti i ja, a opet tako beskrajno daleko.
Dijeli nas tek djelić najmanjeg dijela. A ipak,
koliko god se trudio, koliko god težio i htio,
nikada me nećeš dosegnuti.

Između mene i tebe tako je malo vremena. U taj procjep
stao bi tek treptaj oka. U njeg se smjestio naš život,
u njeg se smjestila naša sudbina.

Tako smo slični ti i ja, a opet tako beskrajno drukčiji.
Usprotivilo nam se čudnovato prostranstvo neodređenih
razdaljina, prostranstvo kojeg nije potrebno prijeći.

Ne napreži se uzalud, jedini moj, ne širi svoje ruke
ne bi li me zagrlio. Između nas je more beskraja -
ne veće, ne dublje od nježnog dodira. Ali zar ne znaš?
To je more ljubavi i ono će nas zauvijek spajati.

A.P.Kezele

 

[Mister]

Rekla mi je​

Uzalud se vrtiš oko mene,
rasipaš se i rađaš iz muke
, poklanjaš mi što imaš i nemaš
: ne može se dati više nego ruke.

Badava me celim gradom vodaš,
i na keju gde uvija reka zagrljenoj svašta mi obećaš,
ne može se dalje od osmeha.

Ima reči koje se prećute
a zauvek spajaju daljine,
pa se od njih zarumene usne
kad poljubcem prevale tišine.

Ima nešto što se zove ljubav,
preteško je da ga pamet shvati,
drugom sam je ja odavno dala
pa je tebi sad ne mogu dati...

Milos Stojanovic

 

[PetarSamotnjak]

Pitanje

Ima li smisla čekati san
kada znaš da ti neće doći
može li iko usporiti vrijeme,
kada zna da će brzo proći
ima li smisla gajiti nade
kad nezahvalnost im dobro znaš
i pjevati sreći balade
kad do tebe joj nije stalo
I da li je smisao laž
što obavija sjene života
odsjaj zlatnog omota
sopstvenog očaja zabluda
I ima li smisao smisla?
I da li bi opasno bilo
bez utjeha životnih živjeti
što kriju životno sivilo
Prezrenih ljepota na hiljade
ti ludi svijete nudiš
ali sve su tamo zablude
jer upravo ti sudiš
ko na njih ima pravo
a za većinu ljudi one
ostaju samo san.
Ima li smisao smisla?

Angel Kalinovik

 

[Tea]

S Tobom pesma svaka
smisao dublji ima,
i svaka priča
svoj sretan kraj..!
Ti znaš da ljude voliš,
ti znaš, osmeh da vratiš,
a kad boli dugo,
dugo da patiš..!
S Tobom je istina
samo jedna
i put jedan je samo
koji do večnosti vodi,
to staza je ljubavi,
s Tobom ona je,
put ka slobodi...
P. Coeljo

 

[Branko Lori]

Odlazis...
Ja nedam suzi da krene,
moja je slabost u mojoj snazi.
Ne pitam jeli ti stalo do mene,
a gledam svoj dio kako odlazi.

hurija

 

[Nina]

Želja-Dragana Konstantinović

Želim da sam s tobom stopljena u ćutnji,
rasplamsalom dahu il' podnevnoj šetnji...

Probuđena želja talasa u slutnji
koja se kroz nemir iscrta u pretnji.

Šta ako je sve to samo igra čula,
samo treptaj rose,kratki ples leptira...?

Ako s prvim daškom vetrometnih frula
sve ovo u nama počne da se spira...

Zagledam u sebe,tražim tvoje oči,
i plaši me pogled s tim osmehom smelim.

Obojena slutnjom strahujem da kročim
i ne mogu ništa osim da te želim...

 

[Branko Lori]

 

[PetarSamotnjak]

Igračka vjetrova

Pati bez suze, živi bez psovke,
i budi mirno nesretan.
Tašte su suze, a jadikovke
ublažit neće gorki san.

Podaj se pjanom vjetru života,
pa nek te vije bilo kud;
pusti ko listak nek te mota
u ludi polet vihor lud.

Leti ko lišće što vir ga vije,
za let si, dušo stvorena.
Za zemlju nije, za pokoj nije
cvijet što nema korijena.

Tin Ujević

 

[Mister]

to su bila vremena tako govorimo
stvarima kojih se brzo želimo riješiti
porođajne muke utezi soba koje
mirišu na doktore
teški muk opire se padanju
kako je samo ušao koliko će ostati
pitanje je težine riječi njihove sposobnosti
lijepljenja za zidove. na to odgovaramo čekićem
ili crnom bojom rudarevih jagodica. jezik je
ideologija osim kad je teleći i dobro skuhan.
možda vrelim čajem otopimo čađu između zuba
zaboravljena slova na mjestima gdje nema karijesa.
među nama tvrdoglava šutnja modra majica kojom sam
jučer nekome mahao na kolodvoru.
trajanjem onih prostih pokreta ruke lijevo-desno
mjeri se koliko će brzo snijeg amputirati ceste
nakon toga

nema dalje.

Darko Separovic

 

[Neno]

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Napisati, na primjer: “Noć je puna zvijezda,
Trepere modre zvijezde u daljini”.

Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Volio sam je a katkad je i ona mene voljela.

U noćima kao ova, držao bih je u svom naručju.
Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.

Voljela me, a katkad sam i ja nju volio.
Kako da ne ljubim te njene velike nepomične oči.

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Pomisao da je nema. Osjećaj da sam je izgubio.

Slušati beskrajnu noć, bez nje još beskrajniju.
I stih pada na dušu kao rosa na livadu.

Nije važno što je moja ljubav nije mogla zadržati.
Noć je zvjezdovita i ona nije uz mene.

Ista noć odijeva bjelinom ista stabla.
Mi sami, oni od nekada, nismo više isti.

Više je ne volim, zaista, ali koliko sam je volio.
Moj glas je iskao vjetar da joj dodirnem uho.

Drugome. Pripast će drugome. Kao prije mojih poljubaca.
Njen glas. Njeno sjajno tijelo. Njene beskrajne oči.

Više je ne volim, zaista, a možda je ipak volim.
Tako je kratka ljubav, a tako dug je zaborav.

Jer sam je u noćima, kao ova, držao u svom naručju,
Moja je duša nespokojna što ju je izgubila.

Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje,
I ovi stihovi posljednji koje za nju pišem.

Ove noći - Pablo Neruda

 

[Neno]

KAD PROČITAŠ SPALI

Pišem ti poslednji put,
ne zato što ne znam šta bih pisao,
već zato što nema smisla.
Ako do sada nisi razumela, nikad nećeš.
Pišem tek da znaš da više neću pisati.
Možda odavno ne čitaš?
Možda si pre mene shvatila
da mojim rečima nije mesto u tvojim očima?
Život mi je prošao u čekanju tebe,
a jedino što sam od tebe imao
bilo je ono što sam pisao.
Odavno bih prestao,
al’ bilo bi to kao da sam ruku na tebe digao,
ne bih to sebi oprostio.
Čekao sam da nestaneš iz svega u čemu si bila,
da jedina žrtva mog ćutanja, ako je mora biti, budem ja.

Pišem ti poslednji put,
pišem kao da mi nećeš nedostajati,
kao da te se nikad neću setiti,
kao da nemam čega da se sećam,
kao da sam siguran da ću moći bez tebe,
kao da sam siguran da ću biti bez tebe,
kao da imam bogznašta da kažem,
kao da nakon ovoga neću imati šta da kažem,
kao da nikad više bez razloga i bez tebe neću zaplakati,
kao da pišem presudu kojom te oslobađam
svog postojanja.

Pišem ti poslednji put,
da bih prvi put prećutao koliko si lepa,
koliko si života dala mom životu,
koliko ničeg osim tebe nije bilo,
koliko me je čak i tuga radovala,
jer je tvojom zaslugom odsela kod mene.

Pišem ti poslednji put,
da bih i ja znao da je poslednji,
da shvatim da nemam ništa s tobom,
kao što ništa bez tebe nisam imao,
da stavim tačku na prazan list.
Kraj priče ne znači da je opet kraj sveta.
Prepoznaćeš nas nekad u tuđim slovima,
ali to nećemo biti mi,
to neka druga nekom drugom neće verovati na reč.

Pišem ti poslednji put,
da ne bude da sam te ostavio bez reči,
da ne bude da sam nestao bez traga,
da ne bude da nas nije bilo.
Pisaće ti drugi, al’ nećeš imati šta da čitaš.
Ovako se više ne piše, ovako se više ne čita.

Goran Tadić

 

[Neno]

Liši me vida: gledaću tvoj lik,
zapuši uši moje: slušaću te,
onijemi me: al' zvaću te kroz krik,
bez nogu još ću k tebi naći pute.

Slomi mi ruke: hvataću te srcem;
zaustaviš li srce meni, sam -
moj mozak tad će kucati i bdjeti;
a ako mi i mozga ugasiš plam -
na krvi svojoj ja ću te ponijeti.


Rilke

 

[Nina]

Kad bi covek-Luis Cernuda

Kad bi čovek mogao reći ono što voli,
kad bi čovek mogao uzdići svoju ljubav do neba,
kao što je oblak uzdignut u svetlosti;
kad bi poput zidova što se ruše
da bi bila pozdravljena istina uzdignuta u središtu,
kad bi čovek mogao razoriti svoje telo,
ostavljajući samo istinu svoje ljubavi,
istinu samoga sebe,
koje se ne zove slava, sreća ili ambicija,
nego ljubav ili želja,
ja bih konačno bio onaj, kako sam zamišljao,
onaj, što svojim jezikom, svojim očima, svojim rukama
objavljuje pred ljudima nepoznatu istinu,
istinu, svoje istinske ljubavi.

Ne poznajem slobodu, osim slobode
da budem zarobljen u nekome,
čije ime ne mogu čuti bez uzbuđenja,
zbog koga zaboravljam sebe u tom jadnom postojanju,
za koga sam danju i noću ono što želi,
a moj duh i telo plove u njegovom duhu i telu,
kao izgubljeno drvlje što ga more diže ili topi,
slobodno, sa slobodom ljubavi,
jedinom slobodom koja me ushićuje,
jedinom slobodom za koju umirem.

Ti opravdavaš moje postojanje,
da te ne poznajem ne bih živeo,
da umirem ne znajući te, ne bih umro, jer nisam živeo.

 

[Nina]

Slavuj-Pol Verlen

Ko žustri let ptica kada se pomame
sva sećanja se moja ruše na me,
ruše se kroz mog srca lišće žuto,
mog srca što gleda u svoje svinuto
deblo u bljesku vode svih Žaljenja
koja tu blizu tekuć tužno jenja,
ruše se, a onda, gle, graja rđava,
koju vlažan lahor dolazeć stišava,
u stablu se eto polako smiruje
i više ništa nigde da se čuje,
ništa osim glasa što Odsutnost slavi,
ništa osim glasa što se čežnjiv javi
u ptice što mi je Prva Ljubav bila
i kojoj je pesma ko i onda mila,
a u mesecu žalostiva sjaja
što se bledolik i svečan pomalja,
letnja noć teška, snuždena i mlaka,
prepuna mira i tamnog mraka,
njiše na azuru što ga vetrić tače
to stablo što drhti i pticu što plače

 

[PetarSamotnjak]

Ljubav belutka

Zagledao se u lepu
u oblu plavooku
U lakomislenu beskrajnost

U beonjaču se njenu
Sav premetnuo

Jedino ga ona razume
Zgraljaj njen jedini ima
Oblik njegove želje
Mutave i bezdane

Senke je njene sve
U sebi zarobio

Slepo je zaljubljen
I nikakve druge lepote
Osim one koju voli
I koja će mu doći glave
Ne vidi.

Vasko Popa