Stihovi za moju dusu

Himna lepoti

Stižeš li sa neba il iz večnih tama?
Tvoj pogled, božanstven i ispunjen tminom,
Lepoto! I dobro i zlo nosi nama,
Pa te zato mnogi porede sa vinom.

U tvom oku Sunce zalazi i sviće,
Ko olujno nebo, ti odišeš zrakom;
Usne ti amfora, a poljupci piće
Što heroje slabi, decu čini jakom.

Iz bezdana kroči il sa zvezda pade?
Uz tvoj skut se Udes moto kao pseto;
Nasumice rasipaš radosti i jade,
Vladajući nad svim, nehajna za sve to.

Po mrtvima gaziš i rugaš se njima;
Pod Nakitom tvojim i Groza je ljupka,
A porok, taj dragulj najdraži međ svima,
Po stomaku tvome zaljubljeno cupka.

Ozareni smrtnik leti tvojim tragom,
Svetiljko, i kliče: Blagoslov tom plamu!
Drhtavi ljubavnik povijen nad dragom
Sliči samrtniku što miluje jamu.

Sa nebesa ili iz pakla, šta mari,
Lepoto! Grdobo grozna i prokleta
Ako mi tvoj pogled, osmeh i sve čari
Šire vrata dosad nepoznatog Sveta!

Bog ili Satana? Anđeo, Sirena,
Šta mari, činiš li – o, mirise, sjaju,
Svilooka vilo, kraljice ljubljena!
Svet manje odvratnim dok nam dani traju!

Šarl Bodler
 
118335204_941898526309983_2066124103038312960_n.jpg
 
Jovana je kisa
koja polazi od mora i ide ka veceri.
Magla s korenjem ispod zemlje.
Jovana je reka.
Ona je oblak iza nekog glasa.
Ona je dim od trave sto sagoreva.
Ona je sekunda ekstaze izmedju dve opasnosti.
Jovana je reka.
Jovana je prozor otvoren ka Jugu.
Ona - deca koja su otisla sa pustoga trga.
Jovana je lik ispod neba.
Ona je reka.
Svetlost zemlje i tama joj ocrtavaju smeh.
Kada se kuca srusi Jovana napusta svoje telo ipeva drugde u noci.
Jovana je reka.
Jovana je prekjuce juce danas. (Danas ponovljeno do beskraja.)
Lagana je kao pospana glava cveta.
Teska je kao zatvorena knjiga.
Ona je stalna najava noci.
Sa Jovanom gubis samog sebe a ponovo se stices u snu.
Jovana je reka.
Jovana je obala reke.
Ona je trska na obali reke.
Ona je sen iznad te reke.
Ona je reka.
Jovana je drvo sa ocima
san sa ustima
zvuk sa usima
oblak sa nogama.
Reka zlatnih kosa cija svezina smiruje more.
Reka.
Jovana je mesto koje smo videli pa nikad vise.
Stanica gde cemo se jednom sresti ubadajuci jauk u prah putovanja.
Jovana je granica koja se stalno mice.
Ona je paperje koje odnosi vetar.
Ona je krilo u vremenu. Krilo
na praznom prolecu.
Jovana je reka.
Neka reka.

Ne znam odredjeno da vam kazem sta je Jovana.

Taki Sinopulo- Buncanje Konstantinovo
 
“Razumi rosu u ruci, pticu u kosi, zoru u begu, jauk u osmehu, pesmu u suzi, tišinu reči,
dah na jastuku, izgovorenu reku,
okove slobode, miris orhideje, senku sunca, bljesak meseca, požar neba, pragove zabluda, i led i žar pustog lutanja...
Razumi, spoji i stvori mapu, mapu kojom ćeš dopreti do mene i zauvek ostati samnom
u ljubavnom šapatu...”
 
Ljubav duše

Ako kažem, ova pjesma ima značenje sna,
a sva radost što u njemu odavno spava si ti,
ako te usporedim s blagim osmjehom jutra,
jer zora oduvijek nosi ime tvog prvog pogleda,
hočeš li me ovjenčati svojim srebrnim rukama,
uzeti k sebi i primiti kao sretno sazviježđe?

Mila moja, pamtim dan u kojem postaješ moja,
kad si se u lahoru nasmiješenog proljeća pojavila
i sa te svoje dvije ruke, uznemirene golubice,
poput drhtavog lišća zaplela u mom zraku,
a ja sam ti odmah naznačio nebo boje meda,
i tvoje je drhtanje u dahu tiho sletjelo na mene,
tražeći mjesto gdje će dva tvoja srca smjestit.

U mlazu prvog srca besmrtnost zvijezda čuvaš,
drugo srce, zamah vjetra, duša tvoja ima,
oba srca, duboku i sretnu ljubav k meni nose,
a oči tvoje, mila, savršenim plesom zjenica sjaje,
i s pravom se moje misli u bistrom cvijeću tope,
jer si tragom zaboravljenih uzdaha snena stigla,
tišini mojoj ljudskoj, ljubav svoje duše priznala.

Zal Kopp
 
Naš dan je zelena jabuka
Na dvoje presečena.

Gledam te.
Ti me ne vidiš.
Između nas je slepo sunce.

Na stepenicama
Zagrljaj naš rastrgnut.

Zoveš me
Ja te ne čujem.
Između nas je gluhi vazduh.

Po izlozima usne moje traže
Tvoj osmeh.

Na raskrsnici
Poljubac naš pregažen.

Ruku sam ti dao
Ti je ne osećaš.
Praznina te je zagrlila.

Po trgovima
Suza tvoja traži
Moje oči.

Uveče se dan moj mrtav
S mrtvim danom tvojim sastane.

Samo u snu istim predelima hodamo.


Vasko Popa
 
Алхемија

Претачем тугу у срећу,
претварам ноћи у дане,
од сенке светлости иштем,
незнане волим ко знане,

јер то је једини начин
да живот подношљив буде,
да волим и друге и себе,
да себе сврстам у људе...

Виолета Милићевић
6f9cce6e69da6e38871c3604a761a50b70bb9ec7.jpg
 
HTIO BIH...

Htio bih, da si miris ciklame,
Ja da sam lahorac sneni,
Došla bi noć otajstvena, silna,
Ti bi se svijala k meni.
Il da si čista molitva djeve,
Vedra ko božija misô,
Mene bi našla sunca u zraci,
Zlatom bih stazu ti risô.
Htio bih, da sam plavetno nebo,
Ti da si svjetlica mala,
Uvijek u mojoj skrita bi grudi
Noću ko zvjezdica sjala.
Il da si kruna drhtava srebra,
Ja da sam talas ledovit,
Bura bi divlja, raznijevši mene,
Rasula život tvoj skrovit.
Htio bih, da si sva samo duša,
O kojoj mašta mi snila,
Moju kad svijet bi ispio dušu,
Dušom bi ti mi tad bila.

Dragutin Domjanić
 
"Donesi mi malo sunca
i u dušu stavi neka sija iskra
u tami kad boje cveta uvenu...
Donesi mi malo sunca
zraku svog osmeha neka izvire srcu
kad cvrkut ptica utihne...
Donesi mi malo sunca
u dolinu patnje i suza
neka poljubac procveta
kad snovi dotaknu zvezde...
Donesi mi malo sunca
u dan rasuli s neba na put
neka zamiriše vrt srca
s kapljicom Božanskog sveta"
 
IGRAČKA VJETROVA

Pati bez suze, živi bez psovke,
i budi mirno nesretan.
Tašte su suze, a jadikovke
ublažit neće gorki san.
Podaj se pjanom vjetru života,
pa nek te vije bilo kud;
pusti ko listak nek te mota
u ludi polet vihor lud.
Leti ko lišće što vir ga vije
za let si, dušo, stvorena.
Za zemlju nije, za pokoj nije
cvijet sto nema korijena.

Tin Ujević
 
SIBINI

Ne mora da se desi ni smrt, ni kiša, ni tuga.
Uvek se vraćaš tamo gde si sa njom sedeo.
Z b o g o m ! — javlja ti brod u magli.
Z b o g o m ! — zvoni pruga
odlazeć u noćni predeo.

Samoća u kojoj svene sve toplo i milo
pronosi kasne melodije.
Ne žari...
Kao da je još tu. Kao da je i nije bilo.
Malo još za mene mari.

Otišla je na Nevu sa njim, daleko, moćna.
Sad je Severna lepotica.
Sneguljica...
Na trepavici usnula joj pahuljica,
a gasne svetiljka noćna...

Ne mora da se desi ni smrt, ni kiša, ni tuga.
Uvek se vraćaš tamo gde si sa njom sedeo.
Z b o g o m ! — javlja ti brod u magli.
Z b o g o m ! — zvoni pruga
odlazeći u noćni predeo.

Slobodan Marković
 
ODAKLE MENI TI?

Odakle meni u džepu vetar
Koji je mrsio tvoju kosu
Nekoliko kamenčića
Koje si bacala iza sebe
Govoreći da ćeš tako lakše naći
U povratku put do kuće
A vrapci ih neće pojesti
Odakle meni mali komad papira
Na kome si napisala
Volim te
I tvoja slika
Iz vremena kada si volela da gledaš
Kako opada lišće
Kada si volela da gaziš po njemu
Odakle meni u kutiji od šibica
Malo peska sa zamka
Koji si sama sagradila
I u kome sam te Princezo
Poljupcem probudio iz sna
Odakle meni snovi puni tvojih reči
I gomile rečenica
Koje ti pričaš samo meni
Odakle meni to da nikada ne kasnim
Na sastanke sa tobom
Jer ti uvek dolaziš ranije
Odakle meni glupa navika
Da ti nikada ne kažem
Ja te volim
Samo zbog toga što znam da znaš
A meni je teško da te reči izgovorim
Odakle meni devojka
Koja se osmehne uvek kada me vidi
I kaže mi samo jedno ćao
Koje znači i volim te
I drago mi je što si tu
I poljubi me
I budi blizu mene
I lepo je što si baš ti moj
Odakle meni sanjalica
Odakle meni neko ko ne ume da svira
Ali čiji je svaki pokret
Čija je svaka reč pesma
Odakle meni ti?

M.Marinović
 
Zabranjeno je plakati a da se nešto ne nauči,
probuditi se, a ne znati šta sa sobom,
plašiti se svojih sopstvenih uspomena.



Zabranjeno je ne smijati se problemima,
ne boriti se za ono što želiš,
odustati od svega zbog sopstvenog straha
da ostvariš svoje snove.

Zabranjeno je ostaviti svoje prijatelje,
ne pokušati razumjeti sve što ste zajedno proživjeli,
i zvati ih samo onda kad su neophodni.

Zabranjeno je ne biti svoj pred drugima,
pretvarati se pred ljudima do kojih ti nije stalo,
izigravati klovna da bi te pamtili,
i zaboraviti sve kojima je zaista stalo do tebe.

Zabranjeno je ne učiniti sve za sebe samog,
biti uplašen od života i od onoga čime te život obavezuje,
ne živjeti svaki dan do posljednjeg daha.

Zabranjeno je da ti nedostaje neko bez radosti,
da zaboraviš njegov osmijeh i oči,
a sve samo zato što je on izabrao drugačiji put od tvog,
zabranjeno je zaboraviti njegovu prošlost
i zamijeniti je njegovom sadašnjošću.

Zabranjeno je ne pokušavati shvatiti druge
misliti da je njihov život vrijedniji od tvog,
ne spoznati da svako ima svoj put i slavu.

Zabranjeno je ne stvarati sopstvenu priču,
ne imati trenutak za one kojima si potreban,
ne razumjeti da je život ono što daje,
a takođe i ono što uzima.

Zabranjeno je ne tražiti sreću,
ne živjeti život s pozitivnim stavom,
ne smatrati da uvijek možemo biti bolji;

Zabranjeno je zaboraviti da bez tebe
ovaj svijet ne bi bio isti.

Pablo Neruda
 
LJUBAVNA PESMA

Kako da dušu sputam, da se tvoje
ne takne? Kako, mimo tebe, njom
da grlim druge stvari i daljine?
Ah, rado bih sklonio na koje
zaboravljeno mesto usred tmine,
u neki izgubljeni kut, u kom
neće je tvoje njihati dubine.
Al' ipak, sve što dodirne nas dvoje
ko gudalo nas neko spaja, koje
iz dveju struna jedan mami glas.
Na kom smo instrumentu? Ko nas satka?
I koji ovo svirač drži nas?
O, pesmo slatka.

Rajner Maria Rilke

84111993_2473924769523949_1347048159460720640_o.jpg
 
Dušo moja, i kada krenem
tako bih rado da se vratim.
Ti ne znaš da je pola mene
ostalo s tobom da te prati,
Ostalo s tobom da te ljubi
dok budeš sama i bude zima,
jer ja sam onaj koji gubi
i prije nego išta ima.

Dušo moja, ja ne znam više
koliko dugo mrtav stojim
dok slušam kako liju kiše
pod mračnim prozorima tvojim.
Dušo moja, ti umorna si
i bez tebe ti ležaj spremam

Na nekoj zvijezdi što se gasi
ja tražim svjetlo koje nemam.
Pod hladnim nebom,
ispod granja stavit ćeš glavu na moje grudi.
I ja sam onaj koji sanja
i zato neću da te budim.
Dušo moja, ko kaplja vode
i ti se topiš na mom dlanu,
jer s tobom dođe i bez tebe ode
stotinu dana u jednom danu.


Zvonimir Golob
 
SREBRNA CESTA

1.

Ja ne znam tko si? Čuj me, dobri druže,
kad padne veče ponad tvoga krova,
kroz mrak se javi ćuk i hukne sova,
a oblaci ko jata ptica kruže
nad tornjevima sela i gradova -
izađi u noć... idi... Divlje ruže
opijat će te putem. Trn će cvasti,
otvorit oči lopoči na vodi.
Izađi... idi... Srebrn plašt će pasti
dalekom cestom, kud te srce vodi.


2.

Ti znadeš i sam da svjetove nosiš
u samom sebi, i da na dnu duše
sja jato zvijezda, ponori se ruše
i - ako hoćeš - oluji prkosiš
olujom, koja u tvom bilu huji.
Izađi u noć. Pjevat će slavuji
u crnom grmlju. Žuborit će vrutak.
Nad glavom će ti bijela zvijezda sjati.
I ako hoćeš, ti ćeš za trenutak
vidjeti boga što te cestom prati.


3.

Ne vjeruj noći, čovjeku, ni buri
što kida greben tvoje volje. Gazi
na putu zmiju, guštera na stazi,
i budi kao putnik što se žuri
dalekom stepom zelenoj oazi.
Izađi u noć... idi... Divlje ruže
opijat će te putem. Trn će cvasti,
otvorit oči lopoči na vodi.
Izađi, druže... Srebrn plašt će pasti
dalekom cestom kud te srce vodi.

Gustav Krklec
 
Riblja Čorba Ja sam se ložio na tebe
(Ovaj tekst se odnosi na jednu Milicu)

Bila si najlepša ženska u kraju
Ali previše ozbiljna i previše stroga
Jedna od onih koje nikome ne daju
A ja sam te voleo i više od toga

Bila si u nekom sasvim pogrešnom filmu
Koji se strašno davno prikazivao
I nisi prestajala da se foliraš
A ja sam se nadao i očekivao
(Refren)
Ja sam se, ložio na tebe
O jako sam se
Ja sam se, ložio na tebe
A ti si bila mrtva hladna
A ti si bila mrtva
Ti si bila hladna
Oj tako mrtva
Oj tako hladna
Oj mrtva hladna
 
Sada si moja. ..

Počivaj svojim snom u mom snu.
Ljubav, bol i nevolja sada moraju zaspati.
Noć se okreće na svojim nevidljivim točkovima,
a ti si uz mene čista kao jantar uspavani.
Nijedna neće, ljubavi, spavati s mojim snovima.
Ići ćes, ići ćemo zajedno vodama ovoga vremena.
Nijedna neće senom zajedno sa mnom,
samo ti, uvek živa, uvek sunce i mesec.
Sada su tvoje ruke otvorile nežne šake,
ispustile nežne znake, a ne zna se kuda,
tvoje se oči sklopiše kao dva siva krila,
dok sledim vodu koju nosiš, koja me nosi:
noć, svet i vetar raspliću svoju sudbinu
i ja sam bez tebe samo još tvoj vlastiti san.

Pablo Neruda
 

Back
Top