- Poruka
- 4.035

POŽELIŠ LI NEKAD...
...Poželiš li nekad pobeći od svega?
Iscepati slike stradanja i buke;
polupati čaše lažnih prijateljstva;
rasterati stada zavisti i mržnje.
Poželiš li nekad pobeći od sebe?
...Poželiš li nekad pobeći negde ,
gde se šaka ljubavi, nežnosti i sreće ne kupuje novcem.
Gde se vreme ne meri satom i minutom.
Gde ne postoje kapije, ključevi i brave.
Gde do sluha tvoga ne dopire očaj, nemiri i strah.
...Poželiš li nekad pobeći tamo,
gde srce tvoje sazidalo je stan, bez cigle, bez betona.
Gde vetar ume reči da razume,
svojim dahom da kose ti češlja,
a svojim korakom, pokazuje ti put,
vodeći te tamo, gde ti bi to htela.
Gde sunce s’ jutra budi te i zove,
zrakom svojim rasteruje san i
sve dok postoji spremno je da svo ti se da.
Gde nebo vedro u dubine modre gleda svaki dan
a svaki talas tajanstvene priče zna
i šumom svojim dok te hladi
spreman je da ti ih ispriča.
Gde pesak ljubi ti i miluje stopala vrela,
a zrno svako istim žarom žudi ljubav da ti da.
Gde more čezne u dubine svoje
da odnese sve boli, sve suze tvoje.
I ribe i ptice i školjke gde postoje,
da bi ih gledale oči tvoje,
da bi iz srca krale brodolome i
zajedno s tobom ispraćale noći, pozdravljale zore.
I kad meka noć padne na nežne dlanove tvoje,
bledi mesec čuvaće tvoj mir, tvoje snove.
A zvezdani ćilim, istkan noći ove,
prekriće te nežno, u najlepše boje,
podariti snom žudne oči tvoje.
Gde priroda cela istim dahom diše, kao srce tvoje,
Otkucaji njeni u tebi se broje.
...Poželiš li nekad, pobeći od svega?
Poželiš li nekad, pobeći od sebe?
_____________

The Lady D




