Starobalkanska pismenost

Najstariji poznati primer runa

Ovo je greška. Natpis sa roga je jedan od najpoznatijih, kompaktnijih.

Najstariji poznati primer runa je iz ranog I stoleća naše ere, sa jedne fibule iz Meldorfa (zapadni Šlezvig-Holštajn, današnja Nemačka).

fibula.PNG
 
Kod znamenitog arheološkog lokaliteta Vače kod Litije u srcu današnje Slovenije pronađena je jedna kaciga negovskog tipa, sa natpiskom istim (venetskim) pismom (kraj 5. ili početak 4. stoleća pre naše ere). Transkripcija iz rada Janke Istenič o venetskoj pismenosti u Sloveniji i Koruškoj:

Ierisna.PNG


Iako postoje dileme oko prvog slova najverovatnije čitanje natpisa jeste:

IERISNA

Ovaj oblik čitanja ojačan je drugim venetskim nalazima na području severne Italije, na kojima je, na više astragala, pronađena Jerisna. Sledeći primer je iz Sersa kod Trenta:

jerishna.PNG


ARUSETARNAIERISNA

Bilo Arusetarna ili Aruse Tarna, sledeća reč je prilično izvesno Jerisna. Vrlo izvesna mogućnost jeste da je «Jerisna» bilo neko od božanstava drevnih Veneta.
 

Nešto lepša fotka sa kacige, na kojoj se može videti natpis:

neda.jpg


No, da se vratimo na momenat na kacige pronađene kod Ženjaka (dve od 26 sa natpisima). Kao što već spomenuh, postoji i Negova A primerak, sa urezanim venetskim natpisima. Jedan od njih je:

Siraku1.PNG


SIRAKU TURBI

Zvezdani sveštenik odreda


Postoje dileme da li je K ili G, kao i je li B ili P.

Natpis se tumači kao galski, odnosno keltski. Pri svemu bi trebalo imati na umu da su Veneti po svemu sudeći najverovatnije pripadali keltiberskoj grupi naroda. Istočno-keltsko «siraku» bi trebalo da znači astralni sveštenik. Naziv bi trebalo da bude srodan plemenu Sirapilli kod pod Drave koje poznajemo zahvaljujući Prirodnoj istoriji Plinija Starijeg. Njihov naziv bi trebalo da znači, doslovno, zvezdani klan. Sir se prevodi kao zvezda, a aku od *ago(n), odnosno sveštenik. Turbi bi trebalo da predstavlja *turbos, torb, u značenju mnoštvo, gomila. U ovom slučaju, dok bi Siraku bilo svojevrsno ime i zvanje, titula (u isto vreme bilo indikator da se radi o sveštenom licu te vojne jedinice) i igralo delimično sličnu ulogu kao Harigasti (ratnička posveta), turbi bi označavalo trupe, odnosno jedinice.
 
...da se vratimo na momenat na kacige pronađene kod Ženjaka (dve od 26 sa natpisima). Kao što već spomenuh, postoji i Negova A primerak, sa urezanim venetskim natpisima. Jedan od njih je:

Pogledajte prilog 587310

SIRAKU TURBI

Zvezdani sveštenik odreda


Postoje dileme da li je K ili G, kao i je li B ili P.

Natpis se tumači kao galski, odnosno keltski. Pri svemu bi trebalo imati na umu da su Veneti po svemu sudeći najverovatnije pripadali keltiberskoj grupi naroda. Istočno-keltsko «siraku» bi trebalo da znači astralni sveštenik. Naziv bi trebalo da bude srodan plemenu Sirapilli kod pod Drave koje poznajemo zahvaljujući Prirodnoj istoriji Plinija Starijeg. Njihov naziv bi trebalo da znači, doslovno, zvezdani klan. Sir se prevodi kao zvezda, a aku od *ago(n), odnosno sveštenik. Turbi bi trebalo da predstavlja *turbos, torb, u značenju mnoštvo, gomila. U ovom slučaju, dok bi Siraku bilo svojevrsno ime i zvanje, titula (u isto vreme bilo indikator da se radi o sveštenom licu te vojne jedinice) i igralo delimično sličnu ulogu kao Harigasti (ratnička posveta), turbi bi označavalo trupe, odnosno jedinice.

Na istoj kacigi nalaze se još četiri natpisa, po mišljenjima raznih stručnjaka, postoje indicije da je samo jedan nastao istom rukom kao i ovaj, ako nisu i svi sasvim različiti. Čitanja sva tri natpisa su dosta teška jer nisu ni izbliza čitki kao ovaj.

natpisi.PNG


Po nekim razmatranjima (Magdalenska gora), tu stoji
TUTNITANUATI
SIRAKUTURPI TARPTEISFU
PURAK

Ono nisu slova t, zato što se prvo slovo natpisa koji sam psotavio u centru prilično jasno razlikuje od ostalih. Tako da ih treba i čitati različito. Najizvesnije čitanje jeste DUBNI BANUABI. Evo pokušaja pažljivog tumačenja i prevođenja čitavog natpisa:

tumacenje.PNG


Prevod bi trebalo da glasi:

Od Dubna, svinjoubice,
zvezdani sveštenik odreda.
Jars božanski,

Kerub
 
Vraćamo na Daorse, ali ostajemo na kacigama. Kao što već rekosmo, Daorsima je bio poznat grčki alfabet. Osim već postavljenih novčića na prethodnoj stranici, imamo i primer ureza na poleđini jedne kacige pronađene u Ošanićima iz III stoleća stare ere:

2.jpg


Kaciga je bila otkrivena nedaleko od grada Daorsona (Ošanjići kod Stoca u Hercegovini). Vredni ljudi Konzervatorske radionice Zemaljskog muzeja BiH u Sarajevu su je sastavili, delić po delić. Bila je razbijena prijemom velike traume spreda, kao što se iznad može videti. Kako se nalazi u sloju paljevine Gradskih vrata, bila je u momentu spaljivanja grada. Komparacijom se može utvditi da je sama kaciga bila izrađena negde u prvoj polovini III stoleća stare ere, ali je moguće da je bila upotrebljavana i dosta docnije, kada je bio i natpis urezan u nju.

ΠΙΝ..

Verovatno PINNES ili PINES, ime čovek kome je kaciga pripadala. Pines (Pin/Pinej?) je vrlo dobro poznato ime na jugoistočnom ilirskom području, iliti među Ilirima u užem smislu. Najpoznatiji je Pines, sin kralja Agrona iz Ardiaja koji je vladao Ilirima od 250. do 230. godine pre naše ere, te u čije vreme su počeli čuveni rimsko-ilirski ratovi.

Pines je postao i svojevrsni brend vinarije Daorson.

https://www.vinodaorson.ba

Pinessss.jpg


http://www.sm-art.ba/news/2011/03/08/
 
Pronađeno kod Škocjana u Sloveniji početkom prošlog stoleća.

Pogledajte prilog 588003
Pogledajte prilog 588004

skocjan.png


slovonatpis3.jpg


.O..S.TIIARE.I.

OSTIAREI

Natpis je venetski i datovan u period između 500. i 350 godine pre nove ere. Pretpostavlja se da se tu nalazi ime upokojenog Veneta. Slovenci ovo smatraju najstarijim tragom pismenosti u svojoj državi.

Škocjanske jame (ovaj bronzani predmet otkriven je u jednoj skeletnoj, pogrebnoj jami) pod zaštitom su UNESCO.

https://www.park-skocjanske-jame.si...inscription-of-the-skocjan-caves-in-unescos-w
 
Poslednja izmena:
U arheološkim iskopinama u gradini Vintarjevec kod Šmartnog kod Litije u današnjoj Sloveniji pronađen je početkom pedesetih godina prošlog veka fragment pločice u jednoj od osam iskopanih kuća. Datovanje je teško jer su najstariji predmeti iz kraja VII ili početka VI stoleća stare, a najmlađi iz II st. naše ere. Natpis sadrži oblike sličnosti sa severno-etrurskim pismom i pretpostavlja se da je venetski.

Vasri.PNG



?]VAS.RI[..
 
U Staroj Sušici kod Dolnje Košane na prostoru zapada današnje Slovenije otkriveno je jedno 1957. godine jedno drevno groblje, sa predmetima koji su datovani između poznohalštatske epohe (IV stoleće stare ere) i vremena cara Avgusta. Među otkrićima nalaze se i dve fascinantne kamene pločice.

Košana II naziv je za jednu od njih.

Venetski konj.PNG


Po svemu sudeći radi se o jednom venetskom nadgrobnom spomeniku. Konji su bili, bilo slikovito bilo verbalno, jeda aod vrlo čestih na grobovima drevnih Veneta. Postoje sličnosti sa nadgrobnim spomenicima pronađenim u okružju današnje Padove, li mogu se primetiti i izvesne sličnosti sa kamenim spomenicim Japod iz područja Bihaća. Ovaj konjanik verovatno je predstavljao zanat pokojnika, kao i njegov (viši) statusni položaj za života.

Od natpisa iznad je ostao samo jedan maleni delić; izgleda da se radi o antroponimu, odnosno najverovatnije imenu upokojene ličnosti.

..]S[.]KEVA[.
 
Jedna od apsolutno fantastičnih vrsta istorijskih izvora iz vremena rimske epohe jesu vojničke diplome. Već više puta pominjani Daorsi nisu širenjem prevlasti Rima nestali, već je to bio početak civitates Daversi u okviru naronitanskog konventa.

Dana 13. jula 93. godine nove ere car Domicijan (81-96) uručio je jedno takvo priznanje jednom našem vojniku iz plemena Daorsa, Venetu. Ovaj epigrafski spomenik bio je pronađen u ostacima Salone, a čuva se u Firenci.

CIL XVI 38.jpg

CIL.jpg


Imp(erator) Caesar divi Vespasiani f(ilius) Domitia/nus Augustus Germanicus pontifex maxi/mus tribunic(ia) potestat(e) XII imp(erator) XXII / censor perpetuus co(n)s(ul) XVI pater patriae / peditibus et equitibus qui militant in coho(r)/te III Alpinorum et in VIII Voluntariorum / civium Romanorum qui peregrinae condicio/nis probati erant et sunt in Delmatia sub Q(uinto) Pom/ponio Rufo qui quina et vicena stipendia / aut plura meruerunt item dimisso ho/nesta missione emeritis stipendiis / quorum nomina subscripta sunt ipsis / liberis posterisque eorum civitatem // dedit et conubium cum uxoribus / quas tunc habuissent cum est civi/tas iis data aut siqui caelibes essent cum / iis quas postea duxissent dumtaxat / singuli singulas a(nte) d(iem) III Idus Iulias / M(arco) Lollio Paullino Valerio Asiatico Saturnino / C(aio) Antio Iulio Quadrato co(n)s(ulibus) / cohort(is) III Alpinorum cui prae(e)st / C(aius) Vibius Maximus / pediti / Veneto Diti f(ilio) Davers(o) / et Madenae Plarentis filiae uxori eius Deramist(ae) / et Gaio f(ilio) eius / descriptum et recognitum ex tabula / aenea quae fixa est Romae //

Imp(erator) Caesar divi Vespasiani f(ilius) Domitia/nus Augustus Germanicus pontifex ma/ximus tribunic(ia) potestat(e) XII imp(erator) XXII co(n)s(ul) XVI / censor perpetuus pater patriae / peditibus et equitibus qui militant in co/horte III Alpinorum et in VIII Volun/tariorum civium Romanorum qui / peregrinae condicionis probati erant / et sunt in Delmatia sub Q(uinto) Pomponio / Rufo qui quina et vicena stipendia / aut plura meruerunt item dimisso / honesta missione emeritis stipen/diis quorum nomina subscripta / sunt ipsis liberis posterisque eorum / civitatem dedit et conubium cum / uxoribus quas tunc habuissent / cum est civitas iis data aut siqui caeli/bes essent cum iis quas postea duxis/sent dumtaxat singuli singulas / a(nte) d(iem) III Idus Iulias / M(arco) Lollio Paul(l)ino Valerio Asiatico Saturnino / C(aio) Antio Iulio Quadrato co(n)s(ulibus) / cohort(is) III Alpinorum cui prae(e)st / C(aius) Vibius Maximus / pediti / Veneto Diti f(ilio) Davers(o) / et Madenae Plarentis filiae uxori eius Deramist(ae) / et Gaio f(ilio) eius / descriptum et recognitum ex tabula / aenea quae fixa est Romae in muro / post templum divi Aug(usti) ad Minervam // A(uli) Volumni Expectati / Q(uinti) Orfi Cupiti / Cn(aei) Egnati Vitalis / Sex(ti) Manli Cinnami / L(uci) Pulli Sperati / P(ubli) Atini Amermni / L(uci) Pulli Verecundi

Na ovom spomeniku vidimo latinski oblik naziva plemena (Daversi). Ličnost iz naših krajeva, Daveršanin po imenu Venet, sin Dita; veteran 3. alpinske kohorte (cohors III Alpinorum) jedan je od nekoliko Dalmatinaca kojima su bile uručene diplome za službu. U dokumentu priznanja pominje se i Venetova supruga, Madena, kći Plarentova, iz susednog plemena Deramista, koji su sa Daversima bili u prilično prisnim odnosima.
 
Poslednja izmena:
Ova tema prigodno je mesto i za diskusiju o zabludama, u koje se dosta dugo verovalo. Najčuvenija po pitanju starobalkanske pismenosti bila je navodni ilirski natpis na jednom prstenu pronađenom u Kalaja Dalmačesu kod sela Komani kod Puka (nedaleko od Skadra).

anna.png


Nekropola je bila otkrivena na samom kraju XIX stoleća, a austrougarski konzul u Skadru Teodor Ipen je članak sa tezom da se radi o ilirskom natpisu objavio u Glasniku Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine 1901. godine.

ana.PNG
 
ana2.PNG


Dugo se smatralo da je ovde pisalo ana oisi isev, navodno jedini poznati tekst na nekom ilirskom jeziku. Međutim, pedesetih godina prošlog veka bugarska arheološkinja Ljuba Ognaneva definitivno je dokazala da je reč o pogrešnom čitanju (trebalo je izvršiti ga odozd). Reč je o, naime, tipičnom vizantijskom tipu...eri kojoj pripadaju i dr. predmeti iz istog lokaliteta i koji imaju velike sličnosti sa ostalim predmetima tipičnim za Romeje). Poređenje sa sličnim vizantijskim umetninama:

prstenje.png


https://www.persee.fr/doc/iliri_1727-2548_1985_num_15_1_1347

K(URI)E (B)OHΘH AN(N)i

Na ovom natpisu koji pripada vremenu između VI i XII stoleća naše ere stoji na ranom srednjovekovnom grčkom jeziku: Gospode, pomozi Ani.

P. S. Austrougarski konzul...pravi epohalno otrkiće...od svih ljudi on. I to baš pronalai Ilire. I baš na području Albanije. Za Truhelkino vreme.

:think::mrgreen:
 
Poslednja izmena od moderatora:
U Staroj Sušici kod Dolnje Košane na prostoru zapada današnje Slovenije otkriveno je jedno 1957. godine jedno drevno groblje, sa predmetima koji su datovani između poznohalštatske epohe (IV stoleće stare ere) i vremena cara Avgusta. Među otkrićima nalaze se i dve fascinantne kamene pločice.

Košana II naziv je za jednu od njih.

Pogledajte prilog 588661

Po svemu sudeći radi se o jednom venetskom nadgrobnom spomeniku. Konji su bili, bilo slikovito bilo verbalno, jeda aod vrlo čestih na grobovima drevnih Veneta. Postoje sličnosti sa nadgrobnim spomenicima pronađenim u okružju današnje Padove, li mogu se primetiti i izvesne sličnosti sa kamenim spomenicim Japod iz područja Bihaća. Ovaj konjanik verovatno je predstavljao zanat pokojnika, kao i njegov (viši) statusni položaj za života.

Od natpisa iznad je ostao samo jedan maleni delić; izgleda da se radi o antroponimu, odnosno najverovatnije imenu upokojene ličnosti.

..]S[.]KEVA[.

Na istom je mestu i u sklopu istog sloja arheološkog materijala bila pronađena još jedna kamena ploča, no za razliku od ove druge srećom očuvana u celini. Košana I. Ali, pismo je toliko primitivno da se ne može ni pretpostaviti šta piše.

FASCINANTNO.PNG


Smatra se da urezi u ova četri polja i nisu pravi tekst, već neki magijsko-ritualski znaci. U zavisnosti od starine ovog spomenika, da li možda ovde gledamo venetsko protopismo; samo korenje venetske pismenosti?
 
U Idriji pri Bači u zapadnom, priobalnom delu današnje Slovenije, do sada je pronađen celi niz natpisa za koje se smatra da su po svemu sudeći venetski. Jedan od njih jeste natpis na bronzanoj ploči iz groba br. 7-8 (Is 3). Napis pripada vremenu i domenu kulture Esta.

kraio.jpg


LUK.S MEL(I)NK.S.
GA.I.J.OS. KAB
(prazno)
[..]


Luks se smatra venetiziranim oblikom latinskog imena Lukijus, a Gaijos isto to u slučaju Gajus. Melnks ili Melinks bi trebalo da je ima autohtonog stanovnika, a poslednja reč etnos kome je pripadao.

Predlog najverovatnije čitanja jeste da je ovde reč o imenima dve osobe; Lukija Gaja i Melinksa Kaba.
 
Na istoj lokaciji spomenutoj u pređašnjoj objavi, otkrivene su dve bronzane posude u grobu br. 14. Svi ti nalazi pripadju poznom razdoblju halštatske kulture. Ovo su natpisi koji su bili urezani na ova dva objekta:

Idrija1.PNG

Idrija2.PNG


LAI.VNAI VROT.A.I

LAI.I...V.NA.I. VROT.A..I.

LAIVNAI VROTAI


Reči koje bi trebalo na natpisima da se nalaze su Laivna i Vrota. Prvo bi trebalo ženski oblik imena Laivo, a potonje je poznati venetski onomastikon. Postoje i pretpostavke da se radi o imenu venetskog božanstva.
 
Na istoj lokaciji spomenutoj u pređašnjoj objavi, otkrivene su dve bronzane posude u grobu br. 14. Svi ti nalazi pripadju poznom razdoblju halštatske kulture. Ovo su natpisi koji su bili urezani na ova dva objekta:

Pogledajte prilog 589774
Pogledajte prilog 589775

LAI.VNAI VROT.A.I

LAI.I...V.NA.I. VROT.A..I.


LAIVNAI VROTAI


Reči koje bi trebalo na natpisima da se nalaze su Laivna i Vrota. Prvo bi trebalo ženski oblik imena Laivo, a potonje je poznati venetski onomastikon. Postoje i pretpostavke da se radi o imenu venetskog božanstva.

Ne razumem novo forumsko pravilo...moram u novoj poruci da postavim radi kačenja slika. Elem, nisam baš najsigurniji kako izgledaju tačno te posude jer nije lako nabaviti slike; trebalo bi da se radi o ovome:


posuda.PNG

Posude.PNG


Trebalo bi da se radi o prvoj polovini I stoleća pre naše ere. Mislim da se objekti čuvaju u Prirodnjačkom muzeju u Beču. Ako neko nabavi fotku ove druge posude (ova prva je bila izgleda za skladištenje tečnosti, a ova druga za kupanje verujem...više liči na lavor).
 
Poslednja izmena:
U mestašcu Stramare kod Milje (Muđe) na području današnje Italije i nekada zone na koju je ondašnja Jugoslavija izražavala pretenzije, blizu same granice sa Slovenijom, otkrivena je keramička šolja koja bi trebalo da pripada kraju I stoleća stare ere.

Tulvis.PNG


Tulvis2.PNG


TULVIS

Natpis pripada severno-venetskom tipu, ali postoje neka mišljenja da bi reč mogla biti i liburnijska. Najverovatnije se radi o imenu. Predmet se čuva u Gradskom arheološkom muzeju u Muđi.
 
Poslednja izmena:
U raspravi Janke Istenič (Zapisi v venetski pisavi na Koroškem in v Sloveniji) na 327. stranici nalazi se kratki podatak u vezi neobrađene građe iz Rifnika (kod Šentjura). Autorka opisuje neobični keramički predmet na kojoj postoje urezani znaci verovatno nekog magijsko-ritualnog značaja.

Rifnika.JPG


Nisam ni na šta naišao docnije. Da li je ovaj nalaz iz groba br. 32 u Rifniku zaboravljen, ili su dalja istraživanja utvrdila da tamo nema nikakvog natpisa? :think:
 
Godine 1977. god Mosta na Soči na zapadu današnje Slovenije, ne preterano daleko od granice sa Italijom, pronađena su tri krupna novčića zapadno-noričkog tipa sa Apolonovom glavom. Na jednom njih (teškom 11,53 grama) nalazi se na reversu, ispod trbuha konja (za koji se smatra da stilski više pripada istočnom Noriku), urezano je slovo X:

novcic.PNG


https://www.academia.edu/361943/Ein_Schatzfund_westnorischer_Grossilbermünzen_in_Most_na_Soči._In_Arheološki_vestnik_29_1978_pp._122-125

Stil odgovara pismima severne Italije i pouzdano se može reći da je ovo venetsko slovo T. Pojava ovih novčića na tetradrahmama keltskog tipa iz najverovatnije II stoleća pre naše ere nije nikakva retkost. O tom fenomenu (sa brojnim do sada pronađenim primerima istog ili sličnog novca), kao i silnim interpretacijama o tome koje bi značenje ovog slova moglo biti, više u ovom radu Petra Kosa: http://www.numisbel.be/2010_4.pdf

Među tumačenjima pronalazimo ona koja kažu da se tu radi o plemenu Tauriska koje je imalo svoj novac, ili možda o njihovoj naseobini Teurniji. Postoji i mišljenje i da je je ove novce kovao moguće neki lokalni knez po imenu Tinko (Tinco).
 
Poslednja izmena:
Mene ovo podsjetilo na grčku riječ, euharisti, što znači hvala. Hvala (Slava) Bogovima, kao neki vojni poklič.

Uh, interesantno razmišljanje, ali ne bih baš rekao da te reči deluju dovoljno slično... :confused:

Jedna od apsolutno fantastičnih vrsta istorijskih izvora iz vremena rimske epohe jesu vojničke diplome. Već više puta pominjani Daorsi nisu širenjem prevlasti Rima nestali, već je to bio početak civitates Daversi u okviru naronitanskog konventa.

Dana 13. jula 93. godine nove ere car Domicijan (81-96) uručio je jedno takvo priznanje jednom našem vojniku iz plemena Daorsa, Venetu. Ovaj epigrafski spomenik bio je pronađen u ostacima Salone, a čuva se u Firenci.

Pogledajte prilog 588981
Pogledajte prilog 588982





Na ovom spomeniku vidimo latinski oblik naziva plemena (Daversi). Ličnost iz naših krajeva, Daveršanin po imenu Venet, sin Dita; veteran 3. alpinske kohorte (cohors III Alpinorum) jedan je od nekoliko Dalmatinaca kojima su bile uručene diplome za službu. U dokumentu priznanja pominje se i Venetova supruga, Madena, kći Plarentova, iz susednog plemena Deramista, koji su sa Daversima bili u prilično prisnim odnosima.

Ime Venet je vrlo interesantno. Po svemu sudeći ilirsko je, pripadajući jugoistočnoj grupi ilirskih imena. To ime nalazimo na jednom rimskom nadgrobnom spomeniku, koji pripada eri I ili možda ranog II stoleća naše ere, otkriven krajem XIX stoleća kod Fatnice na Dabarskom polju u istočnoj Hercegovini.

natpis.jpg


D M
TATTARIS VENETI
FILIVS ET TEMUS AE
NAEI FILIA BATONI
FILIO ANNORUM
XX ET ANNAIAE
FILIAE ANNORUM XXV
FILIS PIENTISSIMIS
VIVI FECERVNT SIBI

ET SVIS

Ovde je sahranjena cela porodica. Venet je ime najstarijeg člana, dede. Venetusov sin je Tataris, takođe tipično ilirsko ime. Tatarisova supruga zvala se Temus, što je bilo tipično žensko ime za Ilire ovog kraja. U grobu leže Venetova unučad; Tatarisov sin Baton (umro sa 20 godina) i kćerka Anaj (upokojena sa 25 godina). Baton je ime koje nije uobičajeno za ovaj kraj i više pripada dalmatsko-panonskom okružju (posebno se smatra da pripada panonskoj grupi), ali je takođe starosedelačko. Ime Anajus je u prvom redu muško ime tipično za lokalni ilirski kraj, ali ovde nosi ime Venetove unuke. Kod Ilira nije bilo neuobičajeno da se žene zovu imenima za koja smatramo da su tipično muška.

Natpis iz Fatnice smatra se vrlo značajnim izvorom jer nam ukazuje na dosta konzervativnu prirodu tog dela populacije u Hercegovini, koje posle dolaska rimske vlasti prilično verno očuvava autohtona imena (cela familija ih nosi). I drugo, pronalazimo naznake ostataka matrijarhata. Sticajem okolnosti, 1984. godine pronađen je jedan natpis u blizini Trgovišta u podnožju Brljevske glavice u Kazancima, kod Gackog, za koji se smatra da pripada istoj porodici; nažalost dobrim delom oštećen (čuva se u Muzeju u Gackom).

Drugi natpis.png


TEMVS B(A)
TONIS FIL(IA)
NARENSAI
ANNAEI ANN(ORUM)
XXV HIC SITA

EST

Na ovom natpisu saznajemo da je ime Teminog oca bilo Baton, a da joj se majka zvala isto kao i ćerka (Ajnej) saznali smo još iz nadgrobne ploče. Ovaj izvor ključan je jer nam ukazuje da su Iliri verovatno vezivali porodični identitet za majku, koja je decu imenovala preuzimajući imena iz svoje familije; matrilinearno, dakle, nalik danas Jevrejima. Potonji natpis takođe nam je vrlo interesantan jer spominje i etničku pripadnost za Temus, navodeći pleme Narensa.

Koje je poreklo imena Venet? Pogledajmo jedan odeljak iz Herodotove Istorije (I, 196) gde govori o običajima Asiraca u V stoleću pre naše ere:

Херодот:
Толико о њихову облачењу. А обичаје су имали овакве. Премамо мемишљењу, најпаметнији им је овај обичај; а исти такав постоји, како сам чуо, и код илирског племена Венета. У сваком селу дешава се један пут годишње ово. Кад девојке дорасту за удају, доводе их све заједно на једно место ради удаје, а око њих се окупи мноштво мушкараца. Тада устане гласник и нуди једну по једну девојку на продају, и то: прво најлепшу од њих, а затим, пошто ову неки младожења купи за много новаца, нуди другу, која по лепоти долази иза најлепше, али увек под условом да се онај који купи девојку мора њоме и дао жени. Најбогатије бабилонске младожење надмећу се који ћевише дати за најлепше удаваче. Али сиромашне младожење не маре баш много за лепоту удавача, већ се жене ружним девојкама и уз њих добијају мираз. Кад гласник, наиме, заврши са распродајом најлепших удавача, изведе он најружнију удавачу, или неку сакату, ако би се нашла, и пита ко ће ову узети за жену уз најмањи мираз, све док је не добије онај који је пристао на најмањи мираз. Мираз дају оне најлепше удаваче. И тако оне лепе помажу ружним и сакатим удавачама да се и оне удају. Нико није могао да уда своју кћер за кога хоће, нити је ико смео без јемца одвести купљену девојку својој кући, и морао је дати јемство да ће купљену девојку заиста узети за жену, и тек тада ју је могао водити својој кући. А ако се не би у браку слагали, морао је младожења, опет по закону, да намири новац. Тада је, исто тако, било омогућено и онима из других села који би хтели да учествују у дражби. Овог врло лепог обичаја данасје, свакако, нестало, и они су у најновије време измислили другиобичај (да се девојкама не би учинила неправда и да се не би морале удавати у друго место). Откад је, наиме, земља пала у руке непријатеља и људи осиромашили и пали у невољу, сваки је грађанин, због сиромаштва, упућивао своју женску децу да се продају за новац.

Ko su ilirski Veneti ili Eneti koje Herodot pominje? Pomenuta vrlo kratka Herodotova rečenica o Venetima u Iliriji krivo je interpretirana kroz istoriju, tumačena kao potvrda da su Veneti severoistočne Italije takođe bili ilirsko pleme, što su najnovija istraživanja u potpunosti isključila kao mogućnost. Da li je postojao neki venetski etnikon na jugoistočnom prostoru, kod Ilira u užem smislu i bliže starim Grcima? Svakako bi bilo zanimljivo da znamo za još jednu skupinu drevnih Veneta, a koju je nažalost povest progutala izuzev kao ovaj vid (antroponimijskog) relikta. Možda su ovaj Domicijanov heroj Venet i ovaj čiji je sin oženio Narentinku dobili ime po zaostatku tog naziva, stoga im imena predstavljaju svojevrsni etnik?
 
Za kraj, da analiziramo našeg junošu iz Domicijanovog vremena i prikažemo gde se on sve mogao verovatno istaći.

snage.jpg


Znamo da su snage iz Dalmacije, pa tako i verovatno dalmatinska 3. alpinska kohorta, bile angažovane u ratu protiv Dekebala od 86. do 88. godine naše ere. Venet Ditić je verovatno učestvovao u vrlo teškim borbama protiv Dačana, npr. kod Tapaja 87. godine.

 
Poslednja izmena:

Back
Top