STA ZNACI VAS NICK?

Ma fora u toj temi je shto tamos vi dobiju svoje indijansko ime po nekim svojim osobinama. Onda je tu bilo i venchanja... :lol: A ja ti rekoh da svratish jer se tu trenutno diskutuje neko novo "pravilo"- lula mira... 8)
 
MALO PILE:
ovako mene zove moj dragi koji mi nesto bas i nije toliko drag....to mi je prvo palo na pamet jer mi je on poslao poruku kad sam se registrovala

ej, izvini sto sam te onako napala, ali mi je glupo da sa takvom sigurnoscu dajes savete koji mogu biti fatalni.. mozda i ja preterujem, ali eto.. sve se da resiti razgovorom, jedan od mojih moto-a.. :wink:
jos jednom, izvini...
 
winnetou:
MALO PILE:
ovako mene zove moj dragi koji mi nesto bas i nije toliko drag....to mi je prvo palo na pamet jer mi je on poslao poruku kad sam se registrovala

ej, izvini sto sam te onako napala, ali mi je glupo da sa takvom sigurnoscu dajes savete koji mogu biti fatalni.. mozda i ja preterujem, ali eto.. sve se da resiti razgovorom, jedan od mojih moto-a.. :wink:
jos jednom, izvini...
ma daj,opustencija,svako ima pravo na svoje misljenje :wink:
 
Tinuvjela je cerka kralja Vilovnjaka, Tingula na srednjem svetu, koja se odrekla svoje besmrtnosti zbog Berena, njenog ljubavnika koji je poginuo u borbi sa neprijateljem. Jedina od vilin-roda koja je umrla zaista i napustila svet... (;

~evo ima jedna pesma u vezi toga

Lišće beše dugo, trava zelena,
Cvast lepu visoko kukuta nosi,
A na proplanku su svetla spletena
Od zvezda u senci blistala.
Tinuvjela tu igra po rosi
Uz muziku frule što je skrivena,
A svetlost zvezda je u njenoj kosi,
I u odori treptala.

Tu Beren siđe niz hladne gore,
Izgubljen pod lišćem je lutao,
I gde vilin-reke talasi žubore,
Samoća mu se uz korake i tuga sjatila.
On poviri kroz lišće, u čudu je ćutao
Jer vide cvetove zlatne gde tvore
Sjaj na plašt i rukave što joj dolutao,
Anjena kosa je kao senka pratila.

Čarolijom mu umor nogu poražen
Na krstarenje bregovima prokletih
Te napred pohita lak i osnažen
Za zrake mu se meseca ruka hvatala.
Kroz Vilindom od šuma saplelih
Ona ode igrajući, beg neistražen,
I ostavi ga samog, stopa ukletih,
u šumi što je tiha slušala.

Tu je slušao letišum dok beže
Stope lake kao lipovo lišće,
Ili je to muzika ispod zemlje, sveže
U skrovitim dubinama plesala.
Sad kukuta u snoplje se svenulo stišće,
A jedan po jedan, smrt im uzdah reže,
Šapćući je palo bukovo lišće
U šumi zimskoj što se stresala.

Tražio je večno, lutao preko
Lišća godina gusto rasutog,
Svetleo mu mesec i zrak zvezde meko
Sa nebesa što su ledna drhatava.
Plašta pri mesecu blistavog,
Na vrhu brda, visoko, daleko,
Igrala je, međ mnogo prosutog
Srebra što je magla treptava.

Kraj zime i ona stigoše tada,
Iz pesme joj se nenadano proleće rasu,
I ševin uzlet, i kiša što pada,
I vode se penušave prolile.
I vilin-cveće izniče u času,
Oko njenih nogu;isceljen od jada,
Želeo je u igri zajedno da su
Od koje se ni trave ne bi povile.

Opet je pobegla, ali on je prati.
Tinuvjela! Tinuvjela!
Vilinskim je imenom njenim stade zvati,
I tu je zastala i slušala.
Časak je stajala, a basma se sprela
Od glasa njegovog;Beren shvati,
Sudba te dostiže, Tinuvjela,
Što si mu na rukama blistala.

Njoj Beren kad se u oči zagleda,
U senkama u njenoj kosi
Drhtavu svetlost zvezda sagleda
Gde joj se ogleda treptava.
Tinuvjela što vilin-lepotu nosi,
Besmrtna deva vilin-izgleda,
Sakri ga tada u svojoj kosi
Rukama poput srebra blistava.

Dug je bio put što usud im skroji,
Planinama hladnim i sivim su išli,
Gvozden-dvore im i vrata tmine roji,
I šume noći večnog trajanja.
Zbog mora graničnihsu se razišli,
A ipak ih na kraju sudba opet spoji,
Ali davno su iz sveta živih otišli
Pevajući, kroz šumu, bez kajanja... (:
 

Back
Top