Šta vas je danas oduševilo?

Uplatio mi muz racun za telefon pa mi ukljucili vezu posle sedam dana, cula se sa prijteljicom sa kojom dugo nisam, upoznala (mislim preko pp) jednog dragog forumasa i bas je onakav kakvog sam i ocekivala a ne onakav kakvim se predstavlja, spremila sam domaci hleb i uzivala u domacoj atmosferi...Lep dan!
 
mail

Vaspitan sam po opštim moralnim principima:

Kada sam bio mali, majke, roditelji, profesori, dedovi, stričevi, komšije
su bile osobe vredne poštovanja i ugleda.
Koliko su nam bili bliži ili stariji toliko su nam više osećaja davali.
Bilo je nezamislivo nevaspitano odgovoriti starijima, učiteljima ili vlastima.

IMAO SAM POŠTOVANJE.

Imali smo poverenje u starije,
jer su bili roditelji, majke ili rodbina sve dece u ulazu, ulici …..
Bojali smo se tek mraka, grdoba ili horor filmova.
Bojali smo se da ne učinimo nekom nešto nažao
zbog nas samih jer smo se i mi tada loše osećali.

Danas sam beskonačno tužan za sve ono što smo izgubili,
za sve ono čega će se moji unuci jednog dana bojati.
Za strah u pogledu dece, mladih, odraslih, starih…

Ljudska prava za kriminalce…?
Neograničena prava za nastrane…?
Platiti dugove i biti budala…?
Amnestija za prevarante…?
Pošteni su glupi…?
Ne iskoristiti prednost, znači li to biti budala…?

Šta nam se to događa???
Profesori pretučeni u školi, trgovci prete mušterijama.
Rešetke na našim prozorima.
Svako zatvoren u svom svetu.

Kakve su to vrednosti?
Auto koji vredi više od zagrljaja, deca koja žele nagradu, da bi završila školsku godinu.

Mobilni u torbama dece, koja su tek izašla iz pelena.
Više vredi jedan Armani od diplome.
Više vredi jedan veliki ekran od razgovora.
Više vredi skupa šminka od zajedničkog sladoleda.
Više vredi IZGLEDATI od BITI.

Kad nam se to dogodilo?

Zašto smo dozvolili da nam se to desi?

Zašto to trpimo???

Hoću da mogu da skinem rešetke sa prozora, da tamo stavim cveće!!
Želim da sednem na stazu i ostavim otvorena vrata u letnim noćima….
Hoću poštenje kao motiv ponosa.
Hoću pravi karakter, čisto lice i pogled u oči...
Hoću da postoji i sram i solidarnost.
Hoću nadu, veselje, poverenje….

Hoću da se vratim stvarnom životu,

Dole „IMATI“
Živelo „BITI“

Obožavao sam moj jednostavan svet,
Imati ljubav, samilost i solidarnost kao osnovu života
Prezir pred nedostatkom etike, morala i poštovanja….

U osnovi : trebamo uvek biti „LJUDI“,
Izgradimo bolji svet, ispravniji, gde osobe poštuju osobe.
Utopija…? Ne….? Da….? Možda….?

Ludi, pa do nedavno smo bili takvi...

Mi to zaslužujemo
Naša deca to zaslužuju, a naši će nam unuci biti zahvalni zbog toga.


Pošaljite to svojim prijateljima i videćete da nas ipak ima mnogo koji tako mislimo i to želimo.
MOŽDA NE MOŽEMO PROMENITI CEO SVET. ALI SEBE MOŽEMO. PO UGLEDU NA NAS I NAŠA DECA ĆE SE MAKAR DELIMIČNO PROMENITI... A DECA SU BUDUĆNOST SVETA.
 
Da vam ispričam nešto što me je oborilo sa nogu, ma istopilo me, raspilavilo me...
icon_biggrin.gif

Igram se sa ćerkicom, i ona me zove da sednem na dvosed. Ja sednem, ona viče - otvori stomak, mamice. Znam šta djubrence hoće, pa ogolim stomak, spustim trenerku, dignem majicu... a ona počela da mi ljubi stomak, i da mu tepa - volim te bre bebice jedna... pa me pogleda iskosa, pa se postidela što je ja čujem, pa se spustila usnama skroz na stomak i šapuće nešto, sve u 16
heart.gif
heart.gif
heart.gif

Onda se odmakla i viče - nemoj mama nigde da ideš, tu me čekaj, obavezno, obavezno, nemoj da odeš
icon_biggrin.gif

Hajde, sačekam je, a ona donela smoki i sokić, pa mi gura smoki u pupak i viče - uzmi bebo, uzmi malo, mnogo je ukunso, kad ti ja kažem.
heart.gif
heart.gif
heart.gif
Pa mi je pola soka prosula po stomaku, da beba pije, ukunso je mnogo
heart.gif
heart.gif
heart.gif

Pola sata se tako igrala sa mojim stomakom, onda je otpevala ljulju-ljulju-ljuške, sve mazeći mi stomak
heart.gif
heart.gif
heart.gif
Pa se odmakla i šapuće - pokri bebu da ne ozebe, i ćuti ( prstić na usnicama, a pogled ozbiljan da ne može biti ozbiljniji ), tek sam je uspavala, tiho, tiho, ćuti... i ode na prstima u svoju sobu
heart.gif
heart.gif
heart.gif

A ja sam ostala sa suzama u očima... moje malo divno dete
heart.gif
Osećam da će da puca od ljubomore i da grize i grebe bebu kada se rodi, ma osećam to u kostima...
lol.gif
lol.gif
lol.gif
 
Одушевио сам се када сам данас рано завршио посао, негде око 13 часова, а онда ми се покварио ауто, па сам кући уместо у 14 часова, дошао у 19 часова. То је било одушевљење које је кратко трајало, па сам се разочарао. :dash:
 
Daj, kakav crni Portugal sa sve onim cigancetom Ronaldom. :roll: Razocarala si me s´ovim (iako su mi tvoji motivi da navijas za njih jasni ;) )

Nego, mene malopre zove zena i daje mi cerkicu koja je upravo stigla iz vrtica....i kaze mala: "Tata, cao. Mi smo danas bili u starackom domu....kod starih ljudi....pevali smo im, i oni su nam tapsali....i dobili smo svi po kesicu slatkisa"

Em mi drago sto su klinci obradovali starce, em mi puno srce zbog male, kako je ona meni to lepo ispricala sve. Ljubi je tata. :zag:
 
Danas sam prvi put u zivotu bila prva u redu za nesto, iako sam ipak cekala 30-45min :lol:... menjala sam licnu kartu, a ja mrzim birokratiju i papirologiju bilo koje vrste i nadrndane salterske radnike, i za divno cudo, ovoga puta sva dokumenta su bila u redu a ona zena je bila osrednje nadrndana :D
 

Back
Top