- Poruka
- 36.307
sve...
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Jednom jako, jako davno postojalo je jedno ostrvo gde su zivjeli svi osecaji:
Sreca, Tuga
, Znanje
, Tastina 8-) ... ukljucujuci Ljubav
.
Jednog dana su saznali da ce ostrvo potonuti, pa su se svi krenuli spasavati.
Ljubav je zelela ostati do zadnjeg trenutka, verna i odana svom ostrvcu, no kada je ono gotovo nestao, ipak je odlucila zatraziti pomoc![]()
Bogatstvo je upravo prolazilo kraj nje u svom velikom, luksuznom brodu i Ljubav ga zapita moze li je povesti sa sobom. Bogatstvo ljutito odgovori da ne moze, jer nema mesta za nju obzirom da mu je brod ispunjen zlatnicima.
Ljubav je odlucila zamoliti za pomoc Tastinu, koja je upravo prolazila kraj nje u prelepom brodicu: "Tastino, molim te pomozi mi!" zavapila je Ljubav na sto joj je Tastina odgovorila: "Ne mogu ti pomoci, Ljubavi, sva si mokra i mogla bi mi unistiti brod".
Tuga je bila u blizini i Ljubav ju je odlucila zamoliti za pomoc. "Molim te, povedi me sa sobom" tiho je zatrazila Ljubav. "Oh... Ljubavi, toliko sam tuzna i zelim biti sama" odvrati Tuga i odjedri sama dalje.
Sreca je takoder prolazila kraj Ljubavi no kako je bila presretna nije ni cula njezin poziv u pomoc.
Odjednom se zacu glas :"Dodi Ljubavi, ja cu te povesti". Bio je to starac kojga je Ljubav, ushicena i presretna, zaboravila pitati za ime.
Kada stigose na kopno, starac je posao svojim putem pre no sto ga je Ljubav mogla pitati ko je. Znajuci koliko duguje starcu, Ljubav se obratila Znanju, mudrom starcu, za pomoc otkrivanja identiteta dobrog starca .
Znanje joj je odgovorilo "Vreme".
Ljubav je zastala u cudu i pitala zasto joj je Vreme pomoglo, na sto se Znanje nasmeja mudrim smeskom i odgovori :"Samo Vreme moze shvatiti koliko je velika i snazna prava Ljubav".
ZALJUBLJEN U LJUBAV
Kada bih imao jedan komadic zivota, dokazivao bih ljudima koliko grijese kada misle da prestaju da se zaljubljuju kada ostare, a ne znaju da su ostarili kada prestanu da se zaljubljuju.
Kada bi Bog za trenutak zaboravio da sam ja samo krpena marioneta, i podario mi komadic zivota, moguce je da ne bih kazao sve sto mislim, ali bih nesumnjivo mislio sve sto kazem. Stvari bih cijenio ne po onome sto vrijede, vec po onome sto znace. Spavao bih manje, sanjao vise. Shvatio sam da svaki minut koji provedemo zatvorenih ociju gubimo sezdeset sekundi svjetlosti. Hodao bih kada drugi zastanu, budio se dok ostali spavaju. Slusao bih druge dok govore,... i kako bih uzivao u sladoledu od cokolade.
Kada bi mi Bog poklonio komadic zivota, oblacio bih se jednostavno, izlagao potrbuske suncu, ostavljajuci otkrivenim ne samo tijelo vec i dusu.
Boze moj, kada bih imao srece, ispisivao bih svoju mrznju na ledu, i cekao da izgrije sunce. Slikao bih Van Gogovim snom na zvijezdama jednu Benedetijevu poemu, a Seratovu pjesmu bih poklanjao kao serenadu u casu svitanja. Zalivao bih ruze suzama, da bih osjetio bol od njihovih bodlji, i strastven poljubac od njihovih latica.....
Boze moj, kada bih imao jedan komadic zivota... Ne bih pustio da prodje ni jedan jedini dan, a da ne kazem ljudima koje volim da ih Volim. Uvjeravao bih svaku zenu i svakog muskarca da su mi najblizi i zivio bih zaljubljen u Ljubav.
Dokazivao bih ljudima koliko grijese kada misle da prestaju da se zaljubljuju kada ostare, a ne znaju da su ostarili kada prestanu da se zaljubljuju.
Djeci bih darovao krila, ali bih im prepustio da sama nauce da lete.
Stare bih poucavao da smrt ne dolazi sa staroscu vec sa zaboravom.
Toliko sam stvari naucio od vas, ljudi...
Naucio sam da citav svijet zeli da zivi na vrhu planine, a da ne znaju da je istinska sreca u nacinu savladjivanja litica.
Shvatio sam da kada tek rodjeno dijete stegne svojom malom sakom svoga oca da ga je steglo zauvijek.
Naucio sam da covjek ima pravo da gleda drugog odozgo jedino kada treba da mu pomogne da se uspravi.
Toliko sam toga mogao da naucim od vas, premda mi to nece biti od vece koristi, jer kada me budu spakovali u onaj sanduk, ja cu na zalost poceti da umirem...
G. G. Markes