Ama Stela, ko je braća sa kim, zaboga? Mene lično te priče uopšte ne zanimaju, iza svega toga stoje pare. Sa svih strane. I Kolinda skače zbog istih a neretko se i ratuje zbog istih. Prozovu i zavade ljude pa krenu da se glođu dok radi leva ruka desni džep.
Što se Rusa tiče, volim njihov jezik, balet i književnost. I drage mi drugarice. Nisu nam braća ali nije bas ni da imaju prejak stav. Problem sa Hrvatskom je taj, nije u ljudima već u propagandi blagosiljanoj drzavom. Nevezano što se radi o nama i njima. Da se radi o bilo kome isto bih kazala. Dok god ne sankicionisu tu drzavnu retoriku ja ne smatram da treba da idem tamo. Medjutim, ja nemam familiju, nisam rodom odatle, nisam Titov pionir, kao što rekoh, maglovito se sećam i tog Zlatnog rata. Zašto onda moram da imam emotivnu vezu? Zasto nema pravo naša omladina da ide dalje? Bili su problemi. Ne želim da ulazim u to jer su emocije sa pravom jake.
Pevaju onog Tomsona, Tompsona, ne znam čak ni kako se zove, potpuno je to u redu ali to je odluka da ne žele mene vec njega. Kao država, ne kao pojedinci. Iz tog razloga ne želim da navijam za tu državu. Za Ivanisevica navijam. On je pojedinac. Simpatičan čovek.
Sa druge strane, uzmi u obzir još nešto. Mnogi Srbi opravdano imaju veoma jak stav o crnim uniformama, izlete mi, dresovima. Nije davno bilo. Imaju takva porodična iskustva. Ja nemam ali provokacija je jasna o kome god da se radi, naprosto mnogo je krvi na tom nožu i to bih kazala o kojoj god naciji da se radi. To su problemi koje oni moraju sami sa sobom da reše, da smanje lopovluk koji prikrivaju pozivajući se na stalne pretnje od nas čime opravdavaju takve ružne provokacije.