i bas me interesuje tvoje misljenje kakve veze ima ljubaznost sa knjigama.
takodje, ne volim ni da ucim, nikad nisam ucio nego samo prepisivao i varao, pa eto, zivim
Moje misljenje?! Pa...ja bas i nisam nacitana osoba.
Nema merljive koristi ali nam pomaze da osecamo dublje. Oko prati slova kao da tka, prica se podigne kao duh iz lampe i knjiga na kraju mrdne neku mrvu u nama.
Zato citanje samo po sebi ne znaci nista ali gradi sve samo je to "sve" u nama nevidljivo.
Pamtim iz nekog filma, krstas pita Saladina gledajuci rusevine koliko vredi taj Jerusalim dok Saladin odgovara "ne vredi nista ali znaci sve".
Dodju i novci, po juznjacki "dreskice", racunari ali treba to znati i primiti. Ne preceniti novac. Za nekog je rusevina kamenje a za drugog hram.
Mog malog mlati drugi mali. Ne ume da vrati, ne zeli da vrati, nema ni potrebe da vraca, nadlazena osoba je korektna.
I zali se on svekru pa kaze "kada sam crtao on je prisao i isvrljao mi je trilobitu ali nisam se ljutio jer je koristio istu boju ali onda mi je udarao glavicu, ovakoooo, i onda je vaspitacica dreknula na njega, onda me ponovo udario, onda je ona dosla i odvukla ga"...moj svekar gleda pa kaze "da ti kazem, on ne ume drugacije, ne zna, nisu ga naucili kako treba da se ponasa".
Mnogo mi se svidelo, nemoj se ljutiti, nije on kriv sto misli da tako treba.
Igrice cine da ne cujemo, da ne vidimo...i lepo i ruzno. Sve zbog nekog novca koji mozda zaradimo za racunarskom stolicom.
Po mom misljenju, dete mora da sazri, da razvije sta treba pa onda da se pocasti sa ponekom igricom i da bude svesno da je to kao fliper, kao stoni fudbal, odmor i zabava.