Šta trenutno radiš 18

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Ja ne mogu da vjerujem da roditelji nisu primjetili problem. Morali su. Vjerovatno su to pokrivali na razne nacine ne nadajuci se ovakvom ishodu.

Iz mog profesionalnog iskustva pod punom materijalnom i krivičnom odgovornošću tvrdim da svaki roditelj TAČNO ZNA kakvo mu je dete. Pitanje je šta će da uradi sa tom informacijom.
 
ma i to znaju, samo se plaše šta će okolina reći
još uvek smo robovi nekih predrasuda
U šestom razredu mi je dete bežalo iz škole.
I to samo na pojedinim časovima, ali nije bilo šablona po kome bih znala koje to predmete izbegava.
Učila je i bila dobar đak, ali joj tek tako "dune u glavu" da pobegne sa časa, a još i plače i ne želi da objasni zašto to radi. I ja je povedem u školu i proveravam da li će ići na čas, a ona beži kroz park, pa ode kod moje svekrve i tamo provede dan. Vidim da je đavo odneo šalu i pošaljem je kod školskog psihologa. Praksa psihologa je da ti ne kažu o čemu se radi. Ipak, kaže psiholog da ne treba da brinem.

Tek desetak godina kasnije sam saznala da se zaljubila u jednog dečaka iz razreda i svaki put kad je trebalo da prezentuje nešto ili da izađe ispred table, ona je bežala od javnog nastupa.

Mi primetimo da sa našom decom nešto nije u redu, ali ne umeju sva deca da definišu svoje probleme, ili se stide, ili se boje osude roditelja, ili...
 
Znaju i to... Ovaj u familiji bio šizofreničar, onaj bio ne znam šta... I kad na običan pregled kod doktora ideš, pita te za zdravlje cele familije, ne gleda samo pacijenta ispred sebe.
Ne pričam o bolestima psihe.
Ponekad i psihičke krize koje ne ubrajamo u bolesti mogu biti okidači za neke drastične poteze, pa čak i samoubilačke namere.
 
U šestom razredu mi je dete bežalo iz škole.
I to samo na pojedinim časovima, ali nije bilo šablona po kome bih znala koje to predmete izbegava.
Učila je i bila dobar đak, ali joj tek tako "dune u glavu" da pobegne sa časa, a još i plače i ne želi da objasni zašto to radi. I ja je povedem u školu i proveravam da li će ići na čas, a ona beži kroz park, pa ode kod moje svekrve i tamo provede dan. Vidim da je đavo odneo šalu i pošaljem je kod školskog psihologa. Praksa psihologa je da ti ne kažu o čemu se radi. Ipak, kaže psiholog da ne treba da brinem.

Tek desetak godina kasnije sam saznala da se zaljubila u jednog dečaka iz razreda i svaki put kad je trebalo da prezentuje nešto ili da izađe ispred table, ona je bežala od javnog nastupa.

Mi primetimo da sa našom decom nešto nije u redu, ali ne umeju sva deca da definišu svoje probleme, ili se stide, ili se boje osude roditelja, ili...
ali na kraju priče ipak nekome kažu , povere se
 
Ali koliko god dete bilo čudno i neuklopljivo, osiono, oholo....ko bi pretpostavio da će napraviti masovni pokolj?
Ja ne znam ni koju će on dijagnozu dobiti.
On ne može da se svrsta ni u šta konkretno.

Imali smo u istoriji takvih svirepih zločina pa zločinav nikad nije dobio jasnu dijagnozu. Npr. Ted Bandi, tim psihijatara ga je analizirao, pričao s njim, godinama i na kraju nisu uspeli da shvate o kojoj je devijaciji bilo reči.
Samo dokaz da mnogo toga ne znamo, posebno kad je duša u pitanju.
Nekad su se psihijatrijska oboljenja nazivala duševnim.
Ne znam zašto je taj termin izbačen i racionalizovan.
 
O konkretnom slučaju o kome pričamo jeste bolest psihe. Tvoje dete je samo bilo zaljubljeno :heart: Plus, bila si dovoljno pametna da odvedeš dete da porazgovara sa nekim.
Hvala na komplimentu, ali nije to bila stvar pameti, već stvar očaja.
Vidim da neke srednje škole više forsiraju pedagoge nego psihologe i kad treba da biraju koga da prime u radni odnos (po sistematizaciji radnih mesta imaju pravo samo na jednog od njih) uglavnom se bira pedagog.

Slušam pre par dana advokata Božidara Prelevića koji kaže da u slučaju dece, stavovi pedagoga i psihologa jesu po prirodi stvari najčešće suprotni. Ono što je kod dece dobro za pedagoga, nije dobro za psihologa.
 
Ali koliko god dete bilo čudno i neuklopljivo, osiono, oholo....ko bi pretpostavio da će napraviti masovni pokolj?
Ja ne znam ni koju će on dijagnozu dobiti.
On ne može da se svrsta ni u šta konkretno.

Imali smo u istoriji takvih svirepih zločina pa zločinav nikad nije dobio jasnu dijagnozu. Npr. Ted Bandi, tim psihijatara ga je analizirao, pričao s njim, godinama i na kraju nisu uspeli da shvate o kojoj je devijaciji bilo reči.
Samo dokaz da mnogo toga ne znamo, posebno kad je duša u pitanju.
Nekad su se psihijatrijska oboljenja nazivala duševnim.
Ne znam zašto je taj termin izbačen i racionalizovan.

To i jeste kvaka sa psihopatama, oni znaju šta rade i znaju da je to loše. Krivično se vode kao uračunljivi. Sa druge strane imaš sitaciju da to što rade je potpuno bolesno.
Bila sam svojevremeno na predavanju Svetomira Bojanina, on je čovek reako da neki put uopšte ne može da da objašnjenje šta je po sredi, ne jasnu dijagnozu. Plus, što ti imaš dosta ponašanja koja kako se pojave, tako i nestanu tokom razvoja.
S tim što i dalje tvrdim da za ovako ekstremni oblik ponašanja, nema šanse da nešto nisu primetili.
 
Hvala na komplimentu, ali nije to bila stvar pameti, već stvar očaja.
Vidim da neke srednje škole više forsiraju pedagoge nego psihologe i kad treba da biraju koga da prime u radni odnos (po sistematizaciji radnih mesta imaju pravo samo na jednog od njih) uglavnom se bira pedagog.

Slušam pre par dana advokata Božidara Prelevića koji kaže da u slučaju dece, stavovi pedagoga i psihologa jesu po prirodi stvari najčešće suprotni. Ono što je kod dece dobro za pedagoga, nije dobro za psihologa.

Zato što ti je u školi bitniji pedagog od psihologa, pedagog vodi računa o kvalitetu nastave (ili bi bar trebalo). Psiholozi su svojevremeno unajmljivani zbog testiranja dece za prvi razred osnovne, ali kako je sada dovoljno da prođeš obuku za to u Udruženju psihologa, više ni za to nisu potrebni. Ja to imam položeno, a defektolog sam.
 
Ali koliko god dete bilo čudno i neuklopljivo, osiono, oholo....ko bi pretpostavio da će napraviti masovni pokolj?
Ja ne znam ni koju će on dijagnozu dobiti.
On ne može da se svrsta ni u šta konkretno.

Imali smo u istoriji takvih svirepih zločina pa zločinav nikad nije dobio jasnu dijagnozu. Npr. Ted Bandi, tim psihijatara ga je analizirao, pričao s njim, godinama i na kraju nisu uspeli da shvate o kojoj je devijaciji bilo reči.
Samo dokaz da mnogo toga ne znamo, posebno kad je duša u pitanju.
Nekad su se psihijatrijska oboljenja nazivala duševnim.
Ne znam zašto je taj termin izbačen i racionalizovan.
Oba ova masovna ubistva koja su se dogodila, nemaju jasne motive.
Nekada se znalo da su motivi pokretači ubistva.
Sada toga nema, a izgleda da nema ni dijagnoze.
To je ono što je stravično.
Kao nekakvi zombiji, Bože sačuvaj.
 
Zato što ti je u školi bitniji pedagog od psihologa, pedagog vodi računa o kvalitetu nastave (ili bi bar trebalo). Psiholozi su svojevremeno unajmljivani zbog testiranja dece za prvi razred osnovne, ali kako je sada dovoljno da prođeš obuku za to u Udruženju psihologa, više ni za to nisu potrebni. Ja to imam položeno, a defektolog sam.
Jedan stari profesor fizičkog je pre desetak godina tvrdio da će psiholozi i pedagozi uništiti školstvo.:D
Setila sam se njega kad je pedagog rekla da učenik srednje škole ne može da ima jedinicu. Treba svakog dovesti do dvojke i šluuus!
 
Jedan stari profesor fizičkog je pre desetak godina tvrdio da će psiholozi i pedagozi uništiti školstvo.:D
Setila sam se njega kad je pedagog rekla da učenik srednje škole ne može da ima jedinicu. Treba svakog dovesti do dvojke i šluuus!
Ali i moguće je dovesti dete do dvojke, ako zaista ima čovek smisla i ljubavi za svoj posao.
Moja majka je predava u školi 8 godina.
Sa tom problematičnom decom je pravila dogovor 1 na 1 , da budu dobri na častu, da nauče ''samo'' to i to (da im gradivo za dvojku) i oni zaista i nauče i budu mirni na času. Obostrano ispoštovan dogovor.
Najlakše je kazniti. Probaj prvo da ga urazumiš na lep način.
E sad, pretpostavljam da uvek postoji neki procenat dece s kojima ne vredi ni lepo, a ni ružno.
ALi opet pričamo o kategoriji zdrave dece, vaspitno ispuštene, a ne duševno obolele.
 
To i jeste kvaka sa psihopatama, oni znaju šta rade i znaju da je to loše. Krivično se vode kao uračunljivi. Sa druge strane imaš sitaciju da to što rade je potpuno bolesno.
Bila sam svojevremeno na predavanju Svetomira Bojanina, on je čovek reako da neki put uopšte ne može da da objašnjenje šta je po sredi, ne jasnu dijagnozu. Plus, što ti imaš dosta ponašanja koja kako se pojave, tako i nestanu tokom razvoja.
S tim što i dalje tvrdim da za ovako ekstremni oblik ponašanja, nema šanse da nešto nisu primetili.
Ali šta da primetiš pa da pomisliš da će napraviti masakr?
Ni stručnjaci nemaju iskustva s tim.
 
Ali i moguće je dovesti dete do dvojke, ako zaista ima čovek smisla i ljubavi za svoj posao.
Moja majka je predava u školi 8 godina.
Sa tom problematičnom decom je pravila dogovor 1 na 1 , da budu dobri na častu, da nauče ''samo'' to i to (da im gradivo za dvojku) i oni zaista i nauče i budu mirni na času. Obostrano ispoštovan dogovor.
Najlakše je kazniti. Probaj prvo da ga urazumiš na lep način.
E sad, pretpostavljam da uvek postoji neki procenat dece s kojima ne vredi ni lepo, a ni ružno.
ALi opet pričamo o kategoriji zdrave dece, vaspitno ispuštene, a ne duševno obolele.

Tvoja majka se potrudila oko te dece i deca su tu dvojku zaslužila jer su ispoštovala dogovor sa njom. To je okej. Ali nije okej da tu dvojku neko dobije eto tako jer postoji u prostoru i vremenu. Nije okej jer ima i dece koja tu dvojku zasluže. Nije okej zato što je nastavniku tako lakše.
 
Tvoja majka se potrudila oko te dece i deca su tu dvojku zaslužila jer su ispoštovala dogovor sa njom. To je okej. Ali nije okej da tu dvojku neko dobije eto tako jer postoji u prostoru i vremenu. Nije okej jer ima i dece koja tu dvojku zasluže. Nije okej zato što je nastavniku tako lakše.
Naravno, podrazumeva se, zato i napisah da ako čovek ima ljubavi za posao koji radi.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top