razmišljam, al uglavnom ne dremnem. ako dremnem 5 minuta, oči ko u sove celu noć
Ti k'o moje dete. On ima časovnik u sebi, boga mi.
Od dana kada se rodio sve radi na sat. Što je lepo...osim kada nije lepo.
Sada je u fazi kada je spavanje potrebno i nepotrebno.
Ako sklopi oči uveče ga ne mozes staviti u krevet.
Ako ne sklopi oči onda jadan ne može da završi dan od umora, muči se od pet kao drogiran.
I tako rešim juče da preskoči spavanje pa da vidimo.
Doživeo je oko šest popodne takav tantrum a on nikada nema tantrume, sav je miran, i toliko se drao jer sam pomerila njegov stočić sa knjigama pola metra da je razbio zid...sto I nije mnogo bitno...a kako ja nisam navikla da se dere krenula sam da ga zagrlim i sklonim od zida/uticnica, on iz sve snage glavicu cimne unazad i tako me pukne temenom po usni da mi raskrvari usnu i rasklimata zub
Sada mi se nadula donja usna i imam posekotinu koja je preko noći postala plava a usna je kao da sam upala u roj osa.
U subotu imam neko viđanje i pojma nemam koji karmin da namažem a da nije teget!
Ima da mi uhapse muža na konto porodičnog nasilja jer ovako mogu da te nokautiraju ili Roki ili besan muz...a vala i treba da ga uhapse koliko se smejao

.
Ali makar znam da je detetu rano ukinuti dremku. Jasno mi je dao na znanje.