Ne znam da li sam već pisala, moja sestra je bila užasno problematična (meh, i sada ume da bude

), bila je loš đak, u srednjoj pogotovo, ali pošto je išla u kulinarsku rešila je da neće time da se bavi i uspela sa takvim nikakvim prosekom da položi prijemni i upiše književnost. Fakultet joj je lepo išao, ali je uvek bila na nekoj granici, što ka nekom malo kritičnijem društvu što ka kritičnom ponašanju, imala je svoje epizode dok se tražila i pronalazila.. sa sve evangelističkom crkvom kojoj je pristupila, da bi se na kraju pronašla upravo u prosveti i radu sa decom...
Ona nema svoje biološko dete ali je sada zovu na svadbe njena školska deca.
I baš zato što je spoznala život iz različitih uglova može i njima da pristupi na pravi način..