Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb strane. Trebalo bi da ga nadogradite ili koristite alternativni pregledač.
Ja nekako idem suprotno od normalnog toka stvari, kad sam bila mlađa čitala sam težu literaturu a sad prvi put čitam laganu. Den Brauna doduše sam čitala pre, tako da bi nešto drugo.
Nisam čitala Dina Kunca (ali hoću), a čitala sam Stivena Kinga, no, htela bih nešto baš kao što su trileri Sidni Šeldona s obzirom da me njegove knjige baš "drže" i pročitam jednu u dva dana. Ranije sam mnogo čitala i to svašta, a sad u poslednje vreme nekako nemam volje za to, i Šeldon mi je jedino što me baš privlači s obzirom da tako brzo ide i uopšte ne zahteva naprezanje.
Nisam čitala Dina Kunca (ali hoću), a čitala sam Stivena Kinga, no, htela bih nešto baš kao što su trileri Sidni Šeldona s obzirom da me njegove knjige baš "drže" i pročitam jednu u dva dana. Ranije sam mnogo čitala i to svašta, a sad u poslednje vreme nekako nemam volje za to, i Šeldon mi je jedino što me baš privlači s obzirom da tako brzo ide i uopšte ne zahteva naprezanje.
uzmi okretaj zavrtnja, to je klasik i lako se cita.od trilera probaj sa dzilijen flin i vanja bulic.teslina posiljka od vanje bulica je izuzetno napet i dinamican triler ,cita se u dahu i drzace te na ivici stolice
Sajam knjiga u Nisu do 3. decembra. Poseticu halu Cair mozda nesto kupim. Inace volim da citam teoriju konspiracije, spijunske romane, rusku knjizevnost, hazarski recnik, andrica, .....
Upravo sam pročitao Ljosu, njegov poslednji roman Pet uglova. Nije mi se uopšte dopao,
to mu je verovatno najlošija knjiga, barem od ovih koje sam do sada čitao.
Nisam čitala Dina Kunca (ali hoću), a čitala sam Stivena Kinga, no, htela bih nešto baš kao što su trileri Sidni Šeldona s obzirom da me njegove knjige baš "drže" i pročitam jednu u dva dana. Ranije sam mnogo čitala i to svašta, a sad u poslednje vreme nekako nemam volje za to, i Šeldon mi je jedino što me baš privlači s obzirom da tako brzo ide i uopšte ne zahteva naprezanje.
Uzmi Kunca, meni se jedna njegova dopala ( al nazalost ne znam vise koja) pa sam onda procitala jos dve, ali ima mnogo nekog besmislenog horora,
mozda za nekoga i smislenog.
Ja Kinga volim jer je kao knjizevnik odlican, svasta saznam iz njegovih romana, jos me ponajmanje sam horor zanima
Meni se Kingovi romani baš i ne dopadaju, ustvari dobri su mi recimo Isijavanje, Groblje kućnih ljubimaca i
Mizeri. Priče i novele su mu čini mi se mnogo bolje.
Teoretičar horor žanra S. T. Joshi je prema Kingu nemilosrdan, kaže da on ustvari i nije horor pisac, već
pre svega pisac avanturističkih i ljubavnih arlekin romansi.
I naš teoretičar horora Dejan Ognjanović je u svojoj Poetici horora prema Kingu vrlo kritičan.
Uzmi Kunca, meni se jedna njegova dopala ( al nazalost ne znam vise koja) pa sam onda procitala jos dve, ali ima mnogo nekog besmislenog horora,
mozda za nekoga i smislenog.
Ja Kinga volim jer je kao knjizevnik odlican, svasta saznam iz njegovih romana, jos me ponajmanje sam horor zanima
Ja sam jedno vreme bila u fazonu isključivo horora, ali Klajv Barker i Den Simons su mi više odgovarali od Kinga, nekako mi King daje previše nepotrebnih informacija. Volela sam jako vampire En Rajs također.
Ja sam jedno vreme bila u fazonu isključivo horora, ali Klajv Barker i Den Simons su mi više odgovarali od Kinga, nekako mi King daje previše nepotrebnih informacija. Volela sam jako vampire En Rajs također.
Срце ноћи - Нагиб Махфуз
Прича о читавом једном животу, ломовима и уздизањима, испричана у само једној ноћи сусрета два стара познаника.
Заплет почиње када се главни јунак, младић отменог порекла, изразито паметан, образован, и чак продуховљен, спотакне на истом оном месту као и обични смртници које не красе све ове одлике. Одбацује све због „светог лудила" - страсне заљубљености (он мислио љубав, кад оно... ). Касније се предаје неким другим страстима - негира вредности осећања и нагона и до нивоа светости уздиже ум, што га води у још већу пропаст.
Кроз причу се смењују две линије приповедања - главног нам јунака, страдалника, и његовог познаника, неког чиновника о коме не знамо ништа до да је својеврстан глас разума који пажљиво слуша, усмерава причу и поставља важна питања, тј. смирује страственост саговорника која га не напушта ни после свега проживљеног, у старости на просјачком штапу.
И овај романчић би се могао окарактерисати као филозофски - много тема претреса кроз причу о једном животу, од породичних односа - о моралу, преко односа према религијском учењу - исламу, до друштвеног уређења - у Египту, али и шире.
Нећу више да откривам. Јаснију слику о свему што сам споменула имаће они који одлуче да га прочитају. Ко воли високу књижевност, неће га заобићи. Иако овом књигом није показао све што уме (на стотинак страна то је и немогуће), Махфуз је и даље одличан.
Vilijam Berouz - "Goli ručak"
Ekscentričan pisac (podužeg džankijevskog staža), neobičan roman. Vrlo mučna, depresivna proza koja ne ostavlja mesta nadanjima.
Kafkijanka hermetičnost, sviftovska satira a ima ponegde i naznaka Orvela (kritika totalitarnog sistema).
Radnju je teško prepričati: ološ do ološa, ljudski šljam koji preskače vreme i prostor. Nema Dobrog. U tom smislu, u Berouzovom svetu postoji stalno prisutna doza metafizičkog zla koja je svojstvena čovekovoj prirodi. Zlo je svojstveno i progonjenom i progonitelju, i izvire iz čovekovih nagona. Gradovi i države su nalik masovnim koncentracionim logorima.
Roman je, kad se pojavio, upoređivan sa "Uliksom", a autor sa Džojsom. Doduše, ja ne uviđam sličnost, izuzev u činjenici da je ovakva proza morala biti kvalifikovana kao eksperiment u vreme kada je nastala.
Pa ipak, povrh sveg crnila, pitak je i zanimljiv. Poslastica za ljubitelje literarnih iskliznuća iz uobičajenog i ... hm ... "normalnog".
Meni se Kingovi romani baš i ne dopadaju, ustvari dobri su mi recimo Isijavanje, Groblje kućnih ljubimaca i
Mizeri. Priče i novele su mu čini mi se mnogo bolje.
Teoretičar horor žanra S. T. Joshi je prema Kingu nemilosrdan, kaže da on ustvari i nije horor pisac, već
pre svega pisac avanturističkih i ljubavnih arlekin romansi.
I naš teoretičar horora Dejan Ognjanović je u svojoj Poetici horora prema Kingu vrlo kritičan.
Pa jeste malo repetitivan i preopširan i kao da stalno piše na isti fazon posebno kasnije ali su mu kratke priče SAVRŠENE...Posebno u izboru knjige Horor koja je izašla 90.-tih...Njih uvek mogu da čitam...Ali politički me je smorio svojim objavama na FB...Nisam znao da je toliko okoreli liberal Nekako mi je po pisanju uvek više vukao na konzervativca!
Pa jeste malo repetitivan i preopširan i kao da stalno piše na isti fazon posebno kasnije ali su mu kratke priče SAVRŠENE...Posebno u izboru knjige Horor koja je izašla 90.-tih...Njih uvek mogu da čitam...Ali politički me je smorio svojim objavama na FB...Nisam znao da je toliko okoreli liberal Nekako mi je po pisanju uvek više vukao na konzervativca!
Da baš je u romanima nepotrebno opširan, čini mi se da su kraći da bi bili bolji.
Što se tiče knjige, jel misliš na onu zbirku u kojoj su: Lovecraft, King, Barker?
Do te knjige nikako ne uspevam da dođem, sad sam pogledao na Kupindu ima za 1700din.
Baš su preterali sa cenom. Mada sve te priče imam u raznim izdanjima u PDF-u, ipak je knjiga
prava stvar.
Ova moja bi bila u prilično dobrom stanju ali smo se nekoliko puta preseljavali, premeštali knjige, čitana je ko zna koliko puta, pozajmljivana...Kabal Klajva Barkera mi je kod jednog druga sigurno 10 godina, ali iskreno i ne znam da li ću je uzimati nazad jer je suviše mračna i depresivna...King je dobar zato jer uvek, ili skoro uvek nudi neki zrak nade...Čak i depresivne priče bez hepienda mu nekako nisu depresivne, ne znam kako da objasnim, možda stil...Barker kada ga zamrači baš ga zamrači, uđe ti u dušu i čeprka tamo i kojekakva đavolstva, kao one japanske legende o ukletim textovima...
Da Barker je mnogo mračniji, pogotovo u ranim delima, pre svega u Knjigama krvi.
Dok je King nekako optimističan, sa mnogo više ljubavi za svoje junake.