Mo Jen Umoran od života i smrti
Roman kineskog autora koji je dobio Nobelovu nagradu zapravo donosi priču o reinkarnaciji.
Zapravo, sam naslov upućuje na umor od života i smrti koja donosi neprestano obnavljanje, dakle, vraćanje u život.
Velik obimom, priznajem da i nije štivo za koje se grabe, ali među 700 stranica nalazi se beskrajni užita, prohod kroz mnoštvo likova, događaja i emocija.
Simen Nao, bogati zamljoposednik zaselka Simen je junak koji prolazi kroz reinkarnacije opisane u knjizi.
Od 1950. do 2000. godine on će proći kroz nekoliko života provodeći ih kao magarac, bik, pas, svinja, majmun, kako bi dobio priliku da na zemlji nanovo osvane kao čovek.
Šta ovog junaka navodi na životno-sudbinsko putešestvuje? Naravno, prvenstveno smrt, ona koja ga je zadesila u vreme vladavine Mao Cedunga, tokom sprovođenja agrarne reforme, kada i biva krivo optužen, i streljan.
Kako bi njegov prvi naredni život imao svrhu, on odbija da popije napitak zaborava i oprosta, i najpre kao magarac rađa se u istom okruženju pod savim drugim okolnostima.
Isto je okruženje i u drugim reinkarnacijama, ali drugačije vremenske prilike i relacije događaju se tokom njegovih životnih umora i obnavljanja, pa knjiga sasvim šarmantno i diskretno pokreće pitanja: može li se postojati u novim vremenima koja brišu postojanja? Koja je svrha ponavljanja kada malo učimo?
Koliko razara ideologija? Jede li zaista revolucija svoju decu? Kako se razvija čuveni problem psihologije mase?
Šta znači prestati postojati?
Kuda lete sećanja? Da li se zaista rađamo drugačiji, ili vulemo za sobom makuda išli teret svog prvobitnog postojanja?
Da li jednom nepravedno ubijen čovek, ukoliko životno obnavljanje postoji, može izbeći prvobitnu sudbinu?
Osim mnoštva informacija o kineskoj kulturi i tradiciji, narodnim običajima, i osim mnogo likova gotovo identičnih imena, roman obiluje dobrim humorom, Jen je nadareni pisac, lakokrilog stila.
On se autoironijski osvrće i na vlastito postojanje: sebe u roman upliće kao svedoka mnogih zbivanja, ne bi li opravdao svoju skribomaniju, i naziva se književnim šarlatanom, i drugim pošaličnim sugestijama.
Roman za koji treba izdvojiti i vreme, i naročitu fokusiranost, ali na pažnju on uzvraća pružajući uživanje!
- - - - - - - - - -
Mo Jen Umoran od života i smrti
Roman kineskog autora koji je dobio Nobelovu nagradu zapravo donosi priču o reinkarnaciji.
Zapravo, sam naslov upućuje na umor od života i smrti koja donosi neprestano obnavljanje, dakle, vraćanje u život.
Velik obimom, priznajem da i nije štivo za koje se grabe, ali među 700 stranica nalazi se beskrajni užita, prohod kroz mnoštvo likova, događaja i emocija.
Simen Nao, bogati zamljoposednik zaselka Simen je junak koji prolazi kroz reinkarnacije opisane u knjizi.
Od 1950. do 2000. godine on će proći kroz nekoliko života provodeći ih kao magarac, bik, pas, svinja, majmun, kako bi dobio priliku da na zemlji nanovo osvane kao čovek.
Šta ovog junaka navodi na životno-sudbinsko putešestvuje? Naravno, prvenstveno smrt, ona koja ga je zadesila u vreme vladavine Mao Cedunga, tokom sprovođenja agrarne reforme, kada i biva krivo optužen, i streljan.
Kako bi njegov prvi naredni život imao svrhu, on odbija da popije napitak zaborava i oprosta, i najpre kao magarac rađa se u istom okruženju pod savim drugim okolnostima.
Isto je okruženje i u drugim reinkarnacijama, ali drugačije vremenske prilike i relacije događaju se tokom njegovih životnih umora i obnavljanja, pa knjiga sasvim šarmantno i diskretno pokreće pitanja: može li se postojati u novim vremenima koja brišu postojanja? Koja je svrha ponavljanja kada malo učimo?
Koliko razara ideologija? Jede li zaista revolucija svoju decu? Kako se razvija čuveni problem psihologije mase?
Šta znači prestati postojati?
Kuda lete sećanja? Da li se zaista rađamo drugačiji, ili vučemo za sobom, ma kuda išli, teret svog prvobitnog postojanja?
Da li jednom nepravedno ubijen čovek, ukoliko životno obnavljanje postoji, može izbeći prvobitnu sudbinu?
Osim mnoštva informacija o kineskoj kulturi i tradiciji, narodnim običajima, i osim mnogo likova gotovo identičnih imena, roman obiluje dobrim humorom, Jen je nadareni pisac, lakokrilog stila.
On se autoironijski osvrće i na vlastito postojanje: sebe u roman upliće kao svedoka mnogih zbivanja, ne bi li opravdao svoju skribomaniju, i naziva se književnim šarlatanom, i drugim pošaličnim sugestijama.
Roman za koji treba izdvojiti i vreme, i naročitu fokusiranost, ali na pažnju on uzvraća pružajući uživanje!