Šta trenutno čitate - utisci i preporuke

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Ja u kući imam Bibliju, Kuran i Bhagavad Gitu.. Stoje pored prosvetine enciklopedije :)

th_IMG_0687-1368049950.JPG
 
Ja procitah 5-6 knjiga Stiven Kinga, bilo, ne povratilo se.
Prvo mi se nekako dopao, fino opisuje vreme u kome se neke stvarno nemoguce i bezvezne price dogadjaju,
pismen lik, a i prevodi su savrseni, ima smisla za humor i zezanje, ali vec posle druge knjige citalac polako shvata
da lik pise za pare, knjige su mu od po , brat, bratu, 500-900 stranica, obicna prica koju bi Po ( Edgar Alan) smestio
na 60 stranica ovaj razvlaci na 600, tako da sam ga sada i batalila. Bilo je nekih i neprocitanih, iznela sam sve na ulicu,
mozda ima interesenata.
 
Mo Jen Umoran od života i smrti

Roman kineskog autora koji je dobio Nobelovu nagradu zapravo donosi priču o reinkarnaciji.
Zapravo, sam naslov upućuje na umor od života i smrti koja donosi neprestano obnavljanje, dakle, vraćanje u život.
Velik obimom, priznajem da i nije štivo za koje se grabe, ali među 700 stranica nalazi se beskrajni užita, prohod kroz mnoštvo likova, događaja i emocija.
Simen Nao, bogati zamljoposednik zaselka Simen je junak koji prolazi kroz reinkarnacije opisane u knjizi.
Od 1950. do 2000. godine on će proći kroz nekoliko života provodeći ih kao magarac, bik, pas, svinja, majmun, kako bi dobio priliku da na zemlji nanovo osvane kao čovek.
Šta ovog junaka navodi na životno-sudbinsko putešestvuje? Naravno, prvenstveno smrt, ona koja ga je zadesila u vreme vladavine Mao Cedunga, tokom sprovođenja agrarne reforme, kada i biva krivo optužen, i streljan.
Kako bi njegov prvi naredni život imao svrhu, on odbija da popije napitak zaborava i oprosta, i najpre kao magarac rađa se u istom okruženju pod savim drugim okolnostima.
Isto je okruženje i u drugim reinkarnacijama, ali drugačije vremenske prilike i relacije događaju se tokom njegovih životnih umora i obnavljanja, pa knjiga sasvim šarmantno i diskretno pokreće pitanja: može li se postojati u novim vremenima koja brišu postojanja? Koja je svrha ponavljanja kada malo učimo?
Koliko razara ideologija? Jede li zaista revolucija svoju decu? Kako se razvija čuveni problem psihologije mase?
Šta znači prestati postojati?
Kuda lete sećanja? Da li se zaista rađamo drugačiji, ili vulemo za sobom makuda išli teret svog prvobitnog postojanja?
Da li jednom nepravedno ubijen čovek, ukoliko životno obnavljanje postoji, može izbeći prvobitnu sudbinu?

Osim mnoštva informacija o kineskoj kulturi i tradiciji, narodnim običajima, i osim mnogo likova gotovo identičnih imena, roman obiluje dobrim humorom, Jen je nadareni pisac, lakokrilog stila.
On se autoironijski osvrće i na vlastito postojanje: sebe u roman upliće kao svedoka mnogih zbivanja, ne bi li opravdao svoju skribomaniju, i naziva se književnim šarlatanom, i drugim pošaličnim sugestijama.

Roman za koji treba izdvojiti i vreme, i naročitu fokusiranost, ali na pažnju on uzvraća pružajući uživanje!

- - - - - - - - - -

Mo Jen Umoran od života i smrti

Roman kineskog autora koji je dobio Nobelovu nagradu zapravo donosi priču o reinkarnaciji.
Zapravo, sam naslov upućuje na umor od života i smrti koja donosi neprestano obnavljanje, dakle, vraćanje u život.
Velik obimom, priznajem da i nije štivo za koje se grabe, ali među 700 stranica nalazi se beskrajni užita, prohod kroz mnoštvo likova, događaja i emocija.
Simen Nao, bogati zamljoposednik zaselka Simen je junak koji prolazi kroz reinkarnacije opisane u knjizi.
Od 1950. do 2000. godine on će proći kroz nekoliko života provodeći ih kao magarac, bik, pas, svinja, majmun, kako bi dobio priliku da na zemlji nanovo osvane kao čovek.
Šta ovog junaka navodi na životno-sudbinsko putešestvuje? Naravno, prvenstveno smrt, ona koja ga je zadesila u vreme vladavine Mao Cedunga, tokom sprovođenja agrarne reforme, kada i biva krivo optužen, i streljan.
Kako bi njegov prvi naredni život imao svrhu, on odbija da popije napitak zaborava i oprosta, i najpre kao magarac rađa se u istom okruženju pod savim drugim okolnostima.
Isto je okruženje i u drugim reinkarnacijama, ali drugačije vremenske prilike i relacije događaju se tokom njegovih životnih umora i obnavljanja, pa knjiga sasvim šarmantno i diskretno pokreće pitanja: može li se postojati u novim vremenima koja brišu postojanja? Koja je svrha ponavljanja kada malo učimo?
Koliko razara ideologija? Jede li zaista revolucija svoju decu? Kako se razvija čuveni problem psihologije mase?
Šta znači prestati postojati?
Kuda lete sećanja? Da li se zaista rađamo drugačiji, ili vučemo za sobom, ma kuda išli, teret svog prvobitnog postojanja?
Da li jednom nepravedno ubijen čovek, ukoliko životno obnavljanje postoji, može izbeći prvobitnu sudbinu?

Osim mnoštva informacija o kineskoj kulturi i tradiciji, narodnim običajima, i osim mnogo likova gotovo identičnih imena, roman obiluje dobrim humorom, Jen je nadareni pisac, lakokrilog stila.
On se autoironijski osvrće i na vlastito postojanje: sebe u roman upliće kao svedoka mnogih zbivanja, ne bi li opravdao svoju skribomaniju, i naziva se književnim šarlatanom, i drugim pošaličnim sugestijama.

Roman za koji treba izdvojiti i vreme, i naročitu fokusiranost, ali na pažnju on uzvraća pružajući uživanje!
 
Opet pročitala Ljubav Toni Morison...

nekako je drugačija od drugih njenih knjiga koje sam pročitala. naravno, i ovde je prikazan život crnačke populacije, ali se oseća doza kritike prema njima samima, nezavisno od tretmana koji imaju od strane bele populacije... podsetilo me Hanu Arent u Ajhmanu.

Na momente roman deluje nedovšeno, jer sve velike događaje u koje smešta živote svojih protagonistkinja samo ovlaš dodiruje, onoliko koliko su ti događaji, gledani njihovim očima, imali uticaj na njihove živote (velika depresija, ww2, pokret za crnačka ljudska prava).
Međutim, razlog tog utiska nedovršenosti leži u hermetičnosti romana, on zatvoren u okvirima spoznaje žena iz Sucker Baya, a granice te spoznaje postavljene su njihovim položajem u društvu - višestrukom marginalizacijom. Njihovi životi direktno su zavisni od odnosa muškaraca prema njima, a posredno, preko tih muškaraca, odnosom belaca prema crncima.
Ljubav jeste naslov i protagonistkinje često govore o svojoj ljubavi prema određenim muškarcima. U većini slučajeva, ipak, radi se samo o zavisnosti od muških likova, dok se na koncu ne ispostavi da je odnos pun mržnje između dve starice Heed i Christine - ta ljubav kojom Morison naslovljava svoj roman.
 
Ова (Махабхарата, избор) има преко 500 страна.

Da. Moja ima 529, plus 30 pogovor.
Kaže da je Mahabharata 7 puta veća od Ilijade i Odiseje zajedno, da postoje dve verzije, severna sa oko 80 000 i južna sa oko 100 000 strofa (sa po dva stiha), ali akademska recenzija ima oko 74 000 strofa-šloka.
 
Poslednja izmena:
Мали цитат како бих ти појачао жељу за читањем Махабхарате:
''Онда изађе Месец, господар водених љиљана, белопут као образи прелепе девојке, и украси страну свијета над којом господари Индра (исток).''
 
А зар се ово не препознаје:

''Сине Кунтин, земаљски ће краљеви пригрлити гријех и незнање, а хвалит ће се својом мудрошћу. Један ће другоме о глави радити.На земљи ће прије краја тога раздобља кшатрије постати као трње: похлепни, охоли и гоњени својом испразношћу, налазит ће задовољство у кажњавању умјесто у заштити својега народа. И нитко неће просити дјевојку нити ће је тко удавати јер ће дјевојке саме себи тражити мужа. Када доне крај југе, лијева ће рука варати десну, а десна лијеву. Лажни ће мудраци прекрајати истину. Старци ће обмањивати неразумност младости, а младост ће подваљивати подјетињелој старости.Плашљивци ће се
рачунати у јунаке, а јунаци ће бити потиштени попут кукавица. Прије краја југе људи ће престати вјеровати један другоме, а свијет ће бити препун грамзљивости и лудости. Сви ће јести само једну врсту хране. Сви ће припадати једном јединоме сталежу и мену њима више неће бити никакве разлике. У тим временима људи ће трагати за земљама у којима су главна храна пшеница и јечам. Мушкарци и жене понашат ће се сасвим слободно и неће трпјети једно друго. Нитко неће слушати што му други говоре и нитко никога неће признавати за учитеља. Имовина људи неће се повећавати. Народ ће стављати на себе знамења вјере, али неће вјеровати. Љубомора и пакост испунит ће свијет и нитко у тим временима неће бити дарежљив ни према коме. Када се приближи крај југе, људи ће постати окрутни и зло ће говорити један о другоме. Без грижње савјести уништават ће дрвеће и перивоје. Спопаст ће их страх за голи опстанак, а када почну убијати један другога и постану опаки и насилни и безобзирни према животињскоме свијету, југа ће се довршити.''
 
Poslednja izmena:
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top