Šta trenutno čitate - utisci i preporuke

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Mislim da je ovo standardna zabluda. Japan i Japanci iz Murakamijevih knjiga nemaju mnogo veze a stvarnom zemljom i narodom. I sami Japanci mu to zamjeraju, iako vole da ga čitaju. Kažu da piše pod prevelikim zapadnim uticajem.
Sam Murakami je pričao kako se, kad je počeo da piše prvu knjigu, mnogo mučio da pronađe svoj književni glas, odnosno stil koji mu odgovara za ono što želi da napiše. Na kraju je prvu stranu napisao na engleskom jeziku i potom je preveo na japanski, i shvatio da je to ono što je tražio.

Murakami je bas pogodio u srz tu japansku "neodlucnost" u smislu kome ce se prikloniti carstvu.
Kada ti neko istinu saspe u lice nije to tebi prijatno.

Ceo je Japan pod Zapadnim uticajem, barem zadnjih pedesetak godina , a knjizevnici pisu u nadi da ce osvojiti svet, ne samo zbog svojih komsija i prijatelja.
Ja citam i Kineza, ali on zaista pise samo o Kini, kineskim seljacima, iskljucivo o kineskom drustvu i to u nekim vukoyebinama za koje ziv covek nije ni cuo,
on pise mnogo bolje od Murakamija, ali ja obicno prekinem citanje ili citam na silu jer mi je to sve totalno strano, a nesreca je da sam knjige kupovala u Beogradu, neko ih je sa
kineskog preveo za tri nedelje i dva dana pa tako i " zvuce".
 
Mislim da je ovo standardna zabluda. Japan i Japanci iz Murakamijevih knjiga nemaju mnogo veze a stvarnom zemljom i narodom. I sami Japanci mu to zamjeraju, iako vole da ga čitaju. Kažu da piše pod prevelikim zapadnim uticajem.
Sam Murakami je pričao kako se, kad je počeo da piše prvu knjigu, mnogo mučio da pronađe svoj književni glas, odnosno stil koji mu odgovara za ono što želi da napiše. Na kraju je prvu stranu napisao na engleskom jeziku i potom je preveo na japanski, i shvatio da je to ono što je tražio.


Nisam zivio u Japanu a nekako verujem da nisi ni ti (izvini ako gresim), ali mislim da se poprilicno razlikuju od nas. A sto se tice prozapadnog uticaja, citavo njihovo drustvo je duboko prozapadno orjentisano.
Meni licno su se Murakamijevi, neodlucni i ravnodusni, likovi bas dopali.
 
Nisam zivio u Japanu a nekako verujem da nisi ni ti (izvini ako gresim), ali mislim da se poprilicno razlikuju od nas. A sto se tice prozapadnog uticaja, citavo njihovo drustvo je duboko prozapadno orjentisano.

Meni licno su se Murakamijevi, neodlucni i ravnodusni, likovi bas dopali.


Sindrom silovane devojke, kao o medju laznom srpskom elitom.
 
Nisam zivio u Japanu a nekako verujem da nisi ni ti (izvini ako gresim), ali mislim da se poprilicno razlikuju od nas. A sto se tice prozapadnog uticaja, citavo njihovo drustvo je duboko prozapadno orjentisano.
Meni licno su se Murakamijevi, neodlucni i ravnodusni, likovi bas dopali.

To da Murakamijev Japan nema mnogo veze sa stvarnim Japanom nisam ja izmislio, to je praktično opšte mjesto skoro svakog razmatranja Murakamijeve književnosti.

Na primjer:
Iz http://www.ft.com/cms/s/0/26b247ca-defe-11e0-9af3-00144feabdc0.html#axzz3o0ZJ9mkK
For Japan’s greatest literary sensation, Haruki Murakami is defiantly un-Japanese. The characters in his voluminous and voluminously selling novels would rather eat pizza than sushi and are more likely to wear a spaghetti-sauce-stained T-shirt than a kimono. Like their creator, they listen to jazz and read American fiction and they don’t often bow or remove their shoes. Most of his protagonists are loners, drifters, oddballs, people who operate at night or in the dark layers of a society that sees itself as comfortable and ordered. They long ago grew tired of endless economic growth – even when that was still an option in pre-lost Japan – and seek meaning instead in something else: in sex or in philosophy, in the occult or in French cooking.

Ili:
Iz https://swh.springbranchisd.com/Por...raphy and works.pdf?ver=2015-08-21-143431-187
With the exception of the anonymous narrators, all of Murakami’s characters have Japanese names, and the stories all take place in Japan. Yet, because of the profusion of references to Western culture, the novels might be imagined to take place anywhere in the world.

Ili:
Iz http://the-artifice.com/haruki-murakami-works/
One aspect that distinguishes Murakami’s work from others is his unusual writing style. Some critics have said he is not really a ‘Japanese writer’, considering that his prose sounds more English than Japanese even in its original, Japanese text. Largely influenced by Western novelists like Fitzgerald, Murakami departs from the traditionally tragic and serious style of Japanese writing and opts for a more casual, often humorous approach to his words. In fact, Murakami himself admits that when writing, he often writes the sentences in English first then translates them into Japanese.

Dakle, neobičnost Murakamijevih likova, priča ili stila - dopadali nam se ili ne - nema veze sa činjenicom da je pisac Japanac i da je mjesto radnje uglavnom Japan. On kao pisac nije bio formiran pod japanskim književnim uticajima, čak im se svjesno opirao.
 
Pisce nacionalnost ne obavezuje da afirmišu svoj kulturni milje.
Čak sam oduvek bio rezervisan prema kvalitetu dela tzv. regionalne književnosti u okviru nečijeg rada.
Borisav Stanković, Stevan Sremac, Jakov Ignjatović jesu prikazali kulturni obrazac srpskog naroda u svoji regijama, ali ta stavka ne mora da bude obaveza pisaca.
Jednostavo, kosmopolitski duh autora i univerzalne teme su mnogo bitnije za čovečanstvo.
Ako neko želi da pronikne u srž nečije kulture, to može činiti preko istorije tog naroda, filozofije, folklora...

I napomena, kad smo kod upoznavanja japanske kulture preko književnosti, veliki doprinos tome je dao Lafkadio Hern (grčko-irskog porekla) u svom esejističkom delu : "O želji da se dohvati Mesec". Ko hoće da vidi Japan, neka ga gleda očima stranca.

Isto je interesantno kako Japanac u književnom delu sagledava Engleze. U sjajnom romanu "Ostaci dana" Kazuo Išiguro vidi kod Engleza ono najbitnije, suštinsko i verovatno sami Englezi te suštinske komponente svog mentalitata ne mogu da izdvoje jer ih doživljavaju kao prirodnost svakog društva, a ne kao svojstvenost isključivo njihove nacije.
 
Pisce nacionalnost ne obavezuje da afirmišu svoj kulturni milje.
Čak sam oduvek bio rezervisan prema kvalitetu dela tzv. regionalne književnosti u okviru nečijeg rada.
Borisav Stanković, Stevan Sremac, Jakov Ignjatović jesu prikazali kulturni obrazac srpskog naroda u svoji regijama, ali ta stavka ne mora da bude obaveza pisaca.
Jednostavo, kosmopolitski duh autora i univerzalne teme su mnogo bitnije za čovečanstvo.
Ako neko želi da pronikne u srž nečije kulture, to može činiti preko istorije tog naroda, filozofije, folklora...

Slažem se. Iskustvo pokazuje da su najbolje lokalne priče sa univerzalnim značenjem. Tu je Fokner (Buka i bijes) jako dobar primjer.
 
Pisce nacionalnost ne obavezuje da afirmišu svoj kulturni milje.

.

Ja ne poznajem takve pisce. Svakako da ih ima, pravi bi njihov predstavnik bio Tomas Man jer je posle svojih prvih dela
batalio da se bavi nacijonom, ali druge neke ( vredne pomena ) ne bih znala. Svakako da su i Sekspir i Gete i Dante i Helderlin pisci
cija dela potvrdjuju ovu tvoju teoriju, ali pricamo o "modernim vremenima".

I Dostojevski bi mogao da bude autor iz tvoje sheme, ali i on pise iz svog kulturnog miljea.

- - - - - - - - - -

Zaboravih najvaznijeg iz tvoje teorije:)

Velibitov ujka ili ko vec ga ima u avataru;)
 
Pisce nacionalnost ne obavezuje da afirmišu svoj kulturni milje.
Čak sam oduvek bio rezervisan prema kvalitetu dela tzv. regionalne književnosti u okviru nečijeg rada.
Borisav Stanković, Stevan Sremac, Jakov Ignjatović jesu prikazali kulturni obrazac srpskog naroda u svoji regijama, ali ta stavka ne mora da bude obaveza pisaca.
Jednostavo, kosmopolitski duh autora i univerzalne teme su mnogo bitnije za čovečanstvo.
Ako neko želi da pronikne u srž nečije kulture, to može činiti preko istorije tog naroda, filozofije, folklora...

I napomena, kad smo kod upoznavanja japanske kulture preko književnosti, veliki doprinos tome je dao Lafkadio Hern (grčko-irskog porekla) u svom esejističkom delu : "O želji da se dohvati Mesec". Ko hoće da vidi Japan, neka ga gleda očima stranca.

Isto je interesantno kako Japanac u književnom delu sagledava Engleze. U sjajnom romanu "Ostaci dana" Kazuo Išiguro vidi kod Engleza ono najbitnije, suštinsko i verovatno sami Englezi te suštinske komponente svog mentalitata ne mogu da izdvoje jer ih doživljavaju kao prirodnost svakog društva, a ne kao svojstvenost isključivo njihove nacije.

Naravno da ih ne obavezuje. Ipak, i pisci su ljudi i hteli ili ne kroz njihovo pisanje provejava sve ono sto su dobijali kroz odrastanje i kasniji zivot.
S obzirom da je ova rasprava potekla oko Murakamija hajde da nastavimo sa njim. Covek je rodjen i odrastao u Japanu (iz kog odlazi tek nadomak cetrdestih), jeste od ranih nogu privucen americkom knjizevnoscu i muzikom ali ipak je on japanac (stavise i otac i majka su mu predavali japansku knjizevnost) i mozda je bas taj uticaj stranog elementa omogucio da gleda na japan nepomucenim ocima. Nesto slicno onome sto si naveo o romanu Ostaci dana gde stranac mozda bolje sagledava Engleze no oni sami.
 
. Covek je rodjen i odrastao u Japanu (iz kog odlazi tek nadomak cetrdestih), jeste od ranih nogu privucen americkom knjizevnoscu i muzikom ali ipak je on japanac (stavise i otac i majka su mu predavali japansku knjizevnost) i mozda je bas taj uticaj stranog elementa omogucio da gleda na japan nepomucenim ocima. Nesto slicno onome sto si naveo o romanu Ostaci dana gde stranac mozda bolje sagledava Engleze no oni sami.

A i vraca se u isti samo desetak godina kasnije tako da se moze reci da on zapravo ceo svoj zivot provodi u Japanu.
Murakami je jos kao mlad covek fasciniran americkom kulturom, muzikom, knjizevnoscu, ali i evropskom,
tek sada videh da je i sam imao neki dzez klub u Tokiju ( to je i radnja romana "Opasna ljubavnica"= South of The Border, West of the Sun ,
song Net King Kola) pa tako u ovom romanu pise o malo starijoj muzici tipa Net King Kol, Djuk Elington, a u Norveskoj shumi prelazi na Bitlse.
Njegove su teme neke izgubljene ljubavi, suicidne misli, uvek garnirane sa americkim nacinom zivota.

Ja sam uzivala citajuci obe knjige, Norveska shuma mi se vise dopala , ali je razlog verovatno taj sto je to i prva njegova knjiga
( za mene), druga ima slicnosti sa prvom tako da se u trece i cetvrte necu ni upustati.

Zato mi je Mishima mnogo drazi jer ako vec izaberem japanskog autora ipak zelim da taj pise o Japanu.
 
A i vraca se u isti samo desetak godina kasnije tako da se moze reci da on zapravo ceo svoj zivot provodi u Japanu.
Murakami je jos kao mlad covek fasciniran americkom kulturom, muzikom, knjizevnoscu, ali i evropskom,
tek sada videh da je i sam imao neki dzez klub u Tokiju ( to je i radnja romana "Opasna ljubavnica"= South of The Border, West of the Sun ,
song Net King Kola) pa tako u ovom romanu pise o malo starijoj muzici tipa Net King Kol, Djuk Elington, a u Norveskoj shumi prelazi na Bitlse.
Njegove su teme neke izgubljene ljubavi, suicidne misli, uvek garnirane sa americkim nacinom zivota.

Ja sam uzivala citajuci obe knjige, Norveska shuma mi se vise dopala , ali je razlog verovatno taj sto je to i prva njegova knjiga
( za mene), druga ima slicnosti sa prvom tako da se u trece i cetvrte necu ni upustati.

Zato mi je Mishima mnogo drazi jer ako vec izaberem japanskog autora ipak zelim da taj pise o Japanu.


Samo pitanje je:think:, da li se tvoja predstava o Japanu poklapa sa stvarnim Japanom.
Ukoliko ne odaberes autora koji pise o srednjovekovnom Japanu, tesko je iz nase perspsktive reci je li ili nije promasio temu. uzmi npr. Srbiju, ko po tebi od modernih autora realno oslikava sta je Srbija? Je li to Guca, je li to egzit ili nesto sasvim trece? Ali verujem da se nacin razmisljanja prosecnog beogradskog tinejdera ne razlikuje mnogo od nacina razmisljanja tinejdzera iz npr. New Yorka. Jednostavno mic po mic zapad se uselio svugde i njihov stil zivota postao je i nas.
 
Samo pitanje je:think:, da li se tvoja predstava o Japanu poklapa sa stvarnim Japanom.
Ukoliko ne odaberes autora koji pise o srednjovekovnom Japanu, tesko je iz nase perspsktive reci je li ili nije promasio temu. uzmi npr. Srbiju, ko po tebi od modernih autora realno oslikava sta je Srbija? Je li to Guca, je li to egzit ili nesto sasvim trece? Ali verujem da se nacin razmisljanja prosecnog beogradskog tinejdera ne razlikuje mnogo od nacina razmisljanja tinejdzera iz npr. New Yorka. Jednostavno mic po mic zapad se uselio svugde i njihov stil zivota postao je i nas.

Ja mam kontakta sa Japancima vec godinama, srecem ih ( moj muz radi kod njih i sa njima), imam kontakta
i sa zenama i muskarcima,a cak i sa decom nekih Japanaca, ali to jednostavno nista ne znaci jer ja licno,
iako zivim vec jako dugo u Nemackoj ni o samoj Nemackoj ne bih mogla da kazem da su Nemci
ovakvi ili onakvi .Murakami opisuje neku japansku idilu, njegovi junaci i junakinje nikako ne odslikavaju
i neku tamnu stranu, a pomracenja sunca i meseca ima svuda pa i u Japanu. Japanci u veliki nacionalisti,
shovinisti ( toga kod Murakamija nema), deca i omladina ( studenti) su pod strasnim stresom, otuda i najveci broj samoubistva medju mladim ljudima, ali ni to za njega nikada nije tema.
Ali se slazem sa vama da pisac nije novinar ili kolumnista, predsednik drustva za zastitu zivotinja ili ljudskih prava, njegpov je izbor i sloboda o cemu ce da pise.
 
Жао ми да прекидам ову расправу (која је врло занимљива), али морам да поделим свој бледуњави утисак који имам након прочитаног Фицџералдовог Великог Гетсбија. Врло кратки период слободног времена искористио сам да прочитам ову књигу, а све у склопу плана да поближе упознам америчку књижевност (није ми Гетсби био први на листи, али ми је пао у руке пре свега због невеликог обима).
Две речи ми се намећу након прочитаног романа: испразно и неупечатљиво. Не знам да ли је до мене, али не могу се отети утиску да је Гетсби веома прецењен (колико знам има статус класика америчке књижевности).
У реду, могуће да ми није блиска атмосфера америчког Истока двадесетих и тридесетих година ХХ века, али ипак, мислим да је карактеризација ликова прилично непродубљена, радња такође; да не спомињем често бесмислене дијалоге које воде главни јунаци или њихове усиљене реакције (могуће да је писац тиме хтео да прикаже декаденцију друштва, међутим, не бих рекао ни да је то успело).
Такође, морам напоменути и да је превод који сам читао прилично сумњивог квалитета (Народна књига, Алфа 2001), па верујем да је и то допринело мом утиску.
 
Жао ми да прекидам ову расправу (која је врло занимљива), али морам да поделим свој бледуњави утисак који имам након прочитаног Фицџералдовог Великог Гетсбија. Врло кратки период слободног времена искористио сам да прочитам ову књигу, а све у склопу плана да поближе упознам америчку књижевност (није ми Гетсби био први на листи, али ми је пао у руке пре свега због невеликог обима).
Две речи ми се намећу након прочитаног романа: испразно и неупечатљиво. Не знам да ли је до мене, али не могу се отети утиску да је Гетсби веома прецењен (колико знам има статус класика америчке књижевности).
У реду, могуће да ми није блиска атмосфера америчког Истока двадесетих и тридесетих година ХХ века, али ипак, мислим да је карактеризација ликова прилично непродубљена, радња такође; да не спомињем често бесмислене дијалоге које воде главни јунаци или њихове усиљене реакције (могуће да је писац тиме хтео да прикаже декаденцију друштва, међутим, не бих рекао ни да је то успело).
Такође, морам напоменути и да је превод који сам читао прилично сумњивог квалитета (Народна књига, Алфа 2001), па верујем да је и то допринело мом утиску.

E, vidi...Sve ovo što si naveo htela sam ja da napišem, ali o Rejmondu Karveru čije priče upravo čitam (Katedrala je u pitanju, pročitala sam tri do sada). Biće da sam nedorasla, Pristajem da je problem u meni, ali meni je ovo, jednom rečju, isprazno. Pristajem čak na to da je mnogo dobar a da sam ja plitkoumna da ga shvatim. Bar je postigao da me navede na pomisao da sam plitkoumna. Pojedine rečenice su toliko proste, da vređaju inteligenciju. Možda je do prevoda, što ti reče, u pitanju je ponovo Narodna knjiga (Maja Herman Sekulić). Ozbiljno razmišljam da li da nastavim...

Getsbija sam volela, isključivo zbog karaktera, nisam preterano razmišljala o prevodu. Nisam čak ni primetila da li je dobar ili loš, toliko me ponela priča. Eto primera koliko su ukusi različiti.
 
2015-10-10.jpg


Tek sam pocela...ima Delillo taj so-called "efortless" stil, ili se tako barem cini, ali poruke su tu.

"DeLilo je svetski pisac, ne zbog toga sto je citan u citavom svetu, ne zbog toga sto je, buduci da pise na engleskom jeziku,
pristupacan vise nego neki drugi pisci, nego bas zato sto se, pisuci specificno o Americi,
dotice mnogih problema koji zaista zadiru u neka, kako u vremenskom tako i u geografskom smislu univerzalna pitanja ljudskog roda."
Z. Paunovic
 
Ala mi napadate Amerikance, ovo je gore nego Perl Harbur.:D

Rado, pošto ti se očito neće dopasti Katedrala, preskoči do pred kraj knjige i pročitaj priču A Small Good Thing. Ne znam kako je preveden naslov, možda nešto kao Jedna mala dobra stvar, ili nešto slično. Mislim da bi ti bar ta trebala biti ok.
Ja stvarno ne znam od kud ova odbojnost prema americkim autorima.
Ja odlazem citanje nove knjige Frenzena kao kad macka ulovi misa pa nece da ga odmah smaze nego ostavlja kao neki dezert
za neki praznik ( mozda Bozic);)
 
2015-10-10.jpg


Tek sam pocela...ima Delillo taj so-called "efortless" stil, ili se tako barem cini, ali poruke su tu.

"DeLilo je svetski pisac, ne zbog toga sto je citan u citavom svetu, ne zbog toga sto je, buduci da pise na engleskom jeziku,
pristupacan vise nego neki drugi pisci, nego bas zato sto se, pisuci specificno o Americi,
dotice mnogih problema koji zaista zadiru u neka, kako u vremenskom tako i u geografskom smislu univerzalna pitanja ljudskog roda."
Z. Paunovic

U White Noise ima jedna scena u kojoj junak pretura po kanti za smeće u svojoj kući. Nailazi na stvari koje su članovi njegove porodice pobacali, obične i trivijalne predmete koji mu ipak govore o dijelovima njihovih života o kojima on ništa ne zna. Sekvenca nije naročito bitna za knjigu, ali mene nekako podsjeća na samog DeLila koji voli da u svojoj književnosti istražuje stvari koje diskretno i neupadljivo utiču na svijet. Pri tom, dovoljno je dobar pisac i pametan čovjek da to ne izgleda petparački i senzacionalistički.
 
Kventine, bio si u pravu, divna je ova priča Mala ali prava stvar. Sa jakom porukom, realna... Poslastičar celog života usrećuje druge mladenačkim i rođendanskim tortama, a duboko žali zbog nedostatka sopstvene dece. Pitanje je da li bi En primetila crnačku porodicu u bolnici da i sama nije bila u sličnoj situaciji. Tuga pre stvara empatiju kod ljudi nego sreća. Sve je veća otuđenost među ljudima. Izgleda da pojedine, duboko nesrećne ljude, više boli tuđa radost od sopstvene tuge.

Ipak, moram da se vratim na one rečenice koje mi se ne dopadaju. Npr. opisuje oca izbodenog crnca i kaže:" Na pletenoj stolici sedeo je sredovečan muškarac u pantalonama i košulji kaki boje, sa bejzbol kapom zabačenom visoko iznad čela." Ili, "Doktor je bio naočit muškarac, širokih ramena i preplanulog lica. Nosio je plavo odelo da prslukom, prugastu kravatu i dugmeta od slonovače." Ili, "Sat kasnije došao je drugi lekar. Imao je guste brkove. Nosio je sportske mokasine, kaubojsku košulju i farmerke." Potpuno suvišno. Fali samo Milka Babović pa da ugođaj bude potpun, kao da gledam umetničko klizanje na crno belom televizoru. Jedino mogu da shvatim opis majke crnkinje... "Do njega je sedela krupna žena u kućnoj haljini i papučama..." (logično, žena je istrčala iz kuće, sin joj je izboden nožem) "...i tinejdžerka u farmerkama i sa kosom upletenom u tuce pletenica, koja se ispružila u jednoj stolicii, prekrstivši noge, pušila cigaretu." Ili, za En, " Obukla je čisto rublje, vunene pantalone i džemper". Ponovo suvišan opis za moj račun. Kao da je hteo da ispiše što više reči. I tako u svakoj priči...

Ipak ja više volim da čitam romane. ;)
 
Poslednja izmena:
Sve sam ja to citala, sto vi navodite. Bas ste se raspisali, ipak, ja sam morala da vam se javim, jer se mnogi zanimaju gde sam ja. Ja tenutno citam svoj blog i vama preporucujem da ga citate, jer je stvarno realan i zivotan i bavi se MOJIM zivotom. Iz njega mozete da saznate najsvezije informacije i kretanja mog zivota. Ti pisci, koje vi navodite se bave nekom fikcijom, a ja zivotom.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top