the prodigy
Obećava
- Poruka
- 64
Valjda dečko ne misli da pokupuje čitav opus Pekića i Kundere, nego po neku knjigu.
Mlad je momak, vidiš da ide u teretanu, šta je za njega desetak kila knjiga.
Bolje da teglim knjige nego džakove
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Valjda dečko ne misli da pokupuje čitav opus Pekića i Kundere, nego po neku knjigu.
Mlad je momak, vidiš da ide u teretanu, šta je za njega desetak kila knjiga.
Sto li bi trebalo da poznajes katolicizam da bi razumeo spletke po manastirima? Pa to je isto i kod katolika i pravoslavaca.
Ja nisam nesto specijalno preporucivala Istocno od raja, cak mi je taj Stajnbekov roman nekako i jako bled, nesto si tu silno pobrkao.
Dobar je i preporucujem ga ljudima oji ne poznaju americku knjizevnost, a kao i u tvom slucaju i nemaju namere da je upoznaju.
Inace Stajnbek ima mnogo bolje romane.( i duze i krace).

Ne idem ja u teretanu da bih se slikao...
Пази, уместо теретане, много би корисније и јефтиније било да одеш на било које градилиште и понудиш своју помоћ сињим кукавцима који цео дан раде на мешалици или малтеришу.
Ту би видео и многе ствари из књига, мало социологије, психологије и осталих друштвених наука, док би тело букнуло са смислом.
Који је смисао дизања тегова? Шта остаје иза тебе кад их спустиш на земљу?

Пази, уместо теретане, много би корисније и јефтиније било да одеш на било које градилиште и понудиш своју помоћ сињим кукавцима који цео дан раде на мешалици или малтеришу.
Ту би видео и многе ствари из књига, мало социологије, психологије и осталих друштвених наука, док би тело букнуло са смислом.
Који је смисао дизања тегова? Шта остаје иза тебе кад их спустиш на земљу?
Ostaje prašina 
Ne treba graditi život sa mišlju o večnosti. treba ga graditi sa misšlju na sadašnji trenutak. a jedino vredno spomena jeste seks. Ako bu dobra kondicija pomaže da ima lakši pristup ženama dovoljno je užinio za čovečanstvo. Vidim da su neke koleginice već bile zainteresovane za privatne literarne časove.
Momku preporučam Jesenjina. Poezija je uvek nekako zapostavljena a u kriznim situacijama kad ne znaš što da kažeš dobar stih mrtvog pesnika zlata vredi.
Momak je mlad. Ako neće sad da prvavi uspomene zbog kojih će kasnije da se kaje i blamove zbog kojih će da crveni, kad će. Književnost i filozofija su za stare, posustale ratnike koji, kad se se okrenu, vide iza sebe samo bezgraničnu daljinu i vijugavi životni put a ne kolevku. Sa godinama dolazi posvećenje drugim životnim pitanjima. a dok je mlad... mladost je dar.

Nesrećno sam zaljubljen, tu ne pomažu ni mrtvi pesnici, samo alkohol
Mogu da dajem časove, dosta sam ih ja pohađao nešto sam i naučio.
То је тачно. Све су то животне фазе, али мене то не спречава да црвеним и сад, јер инстикти су чудо.
- - - - - - - - - -
Али мртви песници и алкохол у комбинацији чине чуда.
п.с. Мени су својевремено (мртви песници и алкохол) учинили да се осећам толико надмоћно, да сам се заљубио у себе, али само пијаног. Трезан се себи уопште нисам допадао. Шта више, ишао сам себи на живце и зато сам максимално избегавао трезна стања.![]()
Ajde, složi kockice, pa napiši koju o knjizi.
Meni tu nista nije bilo brutano,, bracna kriza u kojoj muz bez da se ista vazno dogodilo, skupi hrabrost i ode u tri PM:
Ona, zena , onda razmilja neko vreme o " prolaznosti zivota,, ljubavi i kojecega" i pokusava da se sa sve decom organzuje.
Mene taj njen roman nije oborio s nogu, mnogo mi se vise dopao Zena u tami jer su u tom romanu i muz i zena i komplikovani,svako od njih
dvoje ima neke predstave o zivotu, braku, nikako da se usaglase.
Ако наставиш да је читаш (Елену Феранте), тек ћеш видети шта је бруталност...
]Čitam svašta nešto trenutno, a preporučujem "Ka svetioniku" od Virdzinije Vulf[/B], "Istočno od raja" od Štajnbeka i zbirku priča "Krvava odaja" od Anđele Karter (malo su kontroverzne, ali je zato proza fenomenalna).
Konačno sam krenuo da čitam Peljevina po preporukama odavde. Odlučio sam se za Svetu knjigu vukodlaka...
Meni su Čapajev i Praznina, Generacija P i Omon Ra, pa i Život insekata mnoge bolje knjige, ali kako želiš...
Taj Život insekata možda bi ti se i najviše dopao. Evo šta sam svojevremeno napisao o toj knjizi: http://dnevnikcitanja.blogspot.ba/2013/03/viktor-pelevin-zivot-insekata.html
''Онај ко зна Америку преко Њујорка и Чикага он познаје само ону празничну или боље рећи парадну Америку. Американци – и црнци и белци су сасвим примитивни, нарочито по питању духовне културе. Владавина долара је уништила код њих тежњу за било каквим сложенијим духовним питањима. Американац се у потпуности уноси у «Business» и не жели да зна ништа више. Уметност у Америци је на најнижем нивоу… Свет Америке понекад бива ужасан. Море светла са Бродвеја осветљава у Њујорку гомиле подмитљивих и непринципијелних новинара. Такве људе код нас ни пред кућу не пуштају, без обзира на то што ми живимо мал' те не уз керозинске лампе или често без светла… Огромне зграде и сила гвожђа и бетона, су притисле мозак Американца и сузиле његов поглед. Чујте – рекао ми је један Американац – ја знам Европу. Пропутовао сам Италију и Грчку. Видео сам Партенон, али то све за мене није ново. Знате ли ви да се код нас, у држави Тенеси налази Партенон много бољи и новији од оног у Грчкој. После таквих речи човек не зна да ли да се смеје, или да плаче. Ове речи изузетно карактеришу све оно што чини духовну културу Америке.''
Svidja mi se ova simbolika i metafora sa američkim komarcem Semom, i sve što ide uz to.
U principu, meni je najvažnija samokritika, odnosno kritika sopstvenog naroda i njegovih vrednosti, koje su se odmakle od svojih izvora i korena, i priklonile se nečemu što predstavlja samonegaciju. Zato volim Nušića, Steriju, Domanovića i zato prezirem sve pokondirene tikve i tikvice, zato mi se gadi onaj koji se predstavlja onim što nije i nikada neće biti.
Pročitaću Insekte.
Odvratna generalizacija.
Jednaka je greška nekritično usvajanje tuđih razmišljanja i postupanja, kao i tvrdoglavo ustrajavanje u prevaziđenim i neuspješnim obrascima ponašanja pod izgovorom očuvanja identiteta i tradicije. Peljevin govori i o jednom i o drugom.
Nastavicu, definitivno!
Za tebe, u slucaju "it tickles your fancy". : )
![]()
I jeste i nije what it says on the cover. : )
"This is a slim volume, but every word packs a punch; every other sentence is so wise and funny that it begs to be quoted.
Andersson’s gift for conjuring atmosphere and emotion out of small quotidian mishaps is extraordinary.
She barely bothers to flesh out the landscape, or people’s lives and backstories, yet the bones are enough: succinct, raw and unnerving.
And, though the cover would have us believe this is “a novel about love”, I’m not so sure: I think it’s a novel about shame.
The shame of rejection, the shame of self-deception, the blushing, excruciating shame that comes of being the one without the power, the one who longs the hardest and cares the most."
http://www.theguardian.com/books/2015/jul/09/wilful-disregard-lena-andersson-reiew
Сјајна, рекао бих![]()