Šta trenutno čitate - utisci i preporuke

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Rayela preporucujem ti Letnje lazi. Slinka jako volim, procitala sam sve sto je prevedeno i da, slazem se da on ponovo, iznova i iznova, onako pravnicki zainteresovano otvara pitanje osecaja krivice obicnog coveka za nacional-socijalizam ali ja vise ne mogu da citam o Hitleru, nacistima i nemackom teretu. Nestao je negde kapacitet za to. Zato ti preporucujem Letnje lazi jer je u toj zbirci prica teziste na coveku, radi se o ljudima koji ne priznaju okolini koliko pate, koliko vole, koliko su bolesni, cak precutkuju i cinjenicu da umiru. Postavlja se pitanje zasto oni to cine, sta to tera coveka da se povuce u sebe, da prestane da deli sa porodicom misli...tako...ako te zanima neki drugaciji Slink probaj:)

Ja inace citam Ostrvo dana predjasnjeg, jos je rano za sud a poznavajuci sebe, verovatno bih bila i subjektivna:(

On je profesor prava na nekom pravnom fakultetu, doktor pravnih nauka, poceo je relativno kasno da pise, prvo je bio neki kriminalni roman koji niko nije
ni citao, niti je zivi covek uopste znao da on postoji dok iz nekih razloga ( kriticarima i ljubiteljima lepe knjizevnosti totalno nejasnih) njegov "Citac"
postaje hit, dolazi na prvo mesto bestselera i u USA i u UK, pa i u Japanu, snima se i film ( dobar film), knjiga se posle filma jos bolje prodaje,
medjutim sve to jednog knjizevnika ne cini velicinom. Uostalom, ima mnogo ljudi koji begaju od svakoga ko se pojavi na kioscima, u supermarketima
ili na ovim listama najcitanijih knjiga. Ja ne bih ni njegovo najcuvenije " delo" procitala da me neko iz Srbije nije zamolio da mu pazarim tu knjigu
na nemackom ( osoba, da ne kazem moja bratanica zna savrseno dobro nemacki) pa sam je i ja na aerodromu i avionu ( nekoliko sati) procitala.

Inace, zabrinjavajuce je da ljudi znaju za Shlinka ( ja licno nisam znala ni da postoji) i da je on kao pisao protiv nacista, a pojma nemaju revolt
Bölla, njegov politicki angazman protiv katolicke crkve, hipokrizije u nemackom drustvu, medisjki linc nekih savrseno nevaznih i nepoznatih
ljudi od strane zute stampe koja kad nema velike afere izmislja afere sa totalno nepoznatim ljudima i tera ih u samoubistvo. ( Izgubljena
c ast Katarine Blum), ali i njegov Nobel koji ipak ne dobijaju ljudi koji pisu recenice tipa" masirala me je mlada devojka iz Persije ima kozu boje
breskve, nezne prste, od uzbudjenja su mi posle suze na oci"
(citat iz Povratak kuci za koje kriticari kazu da ne znaju da li je rasizam, kitch
ili trivijalnost iz Herc romana u pitanju.
 
Kad već pomenuste te identifikacije i ko vam je bliži među književnim likovima, da podijelim sa vama nešto što sam juče pročitao.
Martin Ejmis, poznati engleski pisac, svojevremeno je predavao književnost i govorio studentima da kada čitaju Gordost i predrasude, ako su žensko, ne treba da se identifikuju sa Elizabet Benet, a ako su muško ne treba da se identifikuju sa Darsijem. U oba slučaja treba da se identifikuju sa Džejn Ostin. Identifikujte se sa piscem, kaže on, ne sa likom, pitajte se šta pisac pokušava da uradi!
 
Kad već pomenuste te identifikacije i ko vam je bliži među književnim likovima, da podijelim sa vama nešto što sam juče pročitao.
Martin Ejmis, poznati engleski pisac, svojevremeno je predavao književnost i govorio studentima da kada čitaju Gordost i predrasude, ako su žensko, ne treba da se identifikuju sa Elizabet Benet, a ako su muško ne treba da se identifikuju sa Darsijem. U oba slučaja treba da se identifikuju sa Džejn Ostin. Identifikujte se sa piscem, kaže on, ne sa likom, pitajte se šta pisac pokušava da uradi!

Zanimljivo gledište, jer, na kraju svega, pisac je taj koji stvara te likove,
ali uglavnom tokom i nakon čitanja više vodimo računa o (ne)poistovećivanju sa likovima...
 
Zanimljivo gledište, jer, na kraju svega, pisac je taj koji stvara te likove,
ali uglavnom tokom i nakon čitanja više vodimo računa o (ne)poistovećivanju sa likovima...

Uhh, ja se uvek poistevucejm ( ili cesto da sada ne preterujem) sa likovima ili nalazim neke slicnosti pa onda kao uzivam
u toj srodnosti po slicnostima;)


E sad sa ovim likovima ili likinjama iz Gordosti i Orkanskih Visova, Dzejn Ejr i CO, ne umem da se identifikujem ili ne zelim.
Mozda zato sto su oni sa ostrva;)
 
Pa ipak nisi svakodnevno pijan ko Kinaski :mrgreen:

Pa nije ni Kinaski bio u ranoj mladosti, dok nije okusio ono vino. :)
A i on se mnogo više žali na porodične probleme, uticaj oca...
To me nije toliko zaintrigiralo.
Glavna razlika između njih dvojice je što Kinaski mrzi sve, dok drugi voli, ali ne zna šta.
Ključna razlika je i u shvatanju seksualnosti- Kinaski je priznaje mnogo više od Holdena, koji čak ima svojevrstan strah.
Ona scena sa prostitutkom je prilično upečatljiva, tj. to što je s njom želeo samo da popriča.
To je donekle i kliše, ali prilično ide uz Holdena.
Kinaski je i daleko hrabriji od Holdena. Holden je priznao da ima strahove.
Iako u nekim navratima i on deluje neustrašivo.
Ono što me je najviše oduševilo kod njega je to što ne zna šta će sa svojim životom.
Što voli mnoge stvari, što je u suštini jako dobra osoba, a opet mrzi sve trivijalnosti ovog sveta, i dosadu u ljudima.
To i mene muči. Sve nabrojano.
A najviše mi se sviđa onaj deo kada je obrisao onu vulgarnost sa zida. :)
Kada sam prvi put pročitao roman pre nekoliko godina nisam uspeo toliko da se poistovetim.
Tada sam drugačije shvatao život pa sam hladno prešao preko ovog junaka.
Sada imam utisak da sam čitao o sebi. :)
 
Uhh, ja se uvek poistevucejm ( ili cesto da sada ne preterujem) sa likovima ili nalazim neke slicnosti pa onda kao uzivam
u toj srodnosti po slicnostima;)


E sad sa ovim likovima ili likinjama iz Gordosti i Orkanskih Visova, Dzejn Ejr i CO, ne umem da se identifikujem ili ne zelim.
Mozda zato sto su oni sa ostrva;)

To i htedoh da kažem - čitanjem se poistovetimo sa likom/likovima pa nam se knjiga
svidi i nastavljamo dalje, ili se ne poistovetimo pa odustanemo od čitanja kada shvatimo
da nema ama baš nikakve sličnosti. I ne samo to, ne poistovećujemo se samo sa likovima
koji su nam slični, već i sa situacijama koje smo lično iskusili ili koje su slične...
 
To što sam gore prenio da je rekao Martin Ejmis nije neki bog zna kako originalan pristup. Svako čitanje koje nije dibidus zabavno-rekreativno, znači svako malko ozbiljnije bavljenje književnošću podrazumijeva čitalačku distancu, razmatranje jezika, strukture, stila i ostalih elemenata. Ako samo gledamo ko se u koga zaljubio i pumpamo u lik vlastite emocije, onda svaku knjigu čitamo kao ljubavni roman sa kioska. Insistiranje na likovima s kojima je laka identifikacija publike upravo je jedna od glavnih osobina trivijalne književnosti.
 
To i htedoh da kažem - čitanjem se poistovetimo sa likom/likovima pa nam se knjiga
svidi i nastavljamo dalje, ili se ne poistovetimo pa odustanemo od čitanja kada shvatimo
da nema ama baš nikakve sličnosti. I ne samo to, ne poistovećujemo se samo sa likovima
koji su nam slični, već i sa situacijama koje smo lično iskusili ili koje su slične...

Ja sam to radila kada sam imala 16 , a mozda i 18 godina, ali vec decenijama moj izbor knjiga nema nikakve veze sa
mojim zivotom i nekim iskustvima koje sam osetila na sopstvenoj kozi ili imaju mozda veze sa mo sa nekim
mojim vidjenjiam izvesnih situacija, ali koje se ne ticu mog zivota i iskustva.

Naravno da covek nikada ne moze da apstrahuje neka svoja iskustva ili ukus ( za vina recimo:))), ali kakve veze mogu ja i moj zivot,
moja iskustva da imaju sa pricama Bajrona ili Mana, ili Gogolja, Foknera, Krleze?
Nikakve. Zato trazim i ocekujem samo uzivanje u citanju, recenicama, stilu, jeziku, nikada nikakvo identifikovanje sa junacima i
junakinjama knjige koju citam.
 
Pa nije ni Kinaski bio u ranoj mladosti, dok nije okusio ono vino. :)
A i on se mnogo više žali na porodične probleme, uticaj oca...
To me nije toliko zaintrigiralo.
Glavna razlika između njih dvojice je što Kinaski mrzi sve, dok drugi voli, ali ne zna šta.
Ključna razlika je i u shvatanju seksualnosti- Kinaski je priznaje mnogo više od Holdena, koji čak ima svojevrstan strah.
Ona scena sa prostitutkom je prilično upečatljiva, tj. to što je s njom želeo samo da popriča.
To je donekle i kliše, ali prilično ide uz Holdena.
Kinaski je i daleko hrabriji od Holdena. Holden je priznao da ima strahove.
Iako u nekim navratima i on deluje neustrašivo.
Ono što me je najviše oduševilo kod njega je to što ne zna šta će sa svojim životom.
Što voli mnoge stvari, što je u suštini jako dobra osoba, a opet mrzi sve trivijalnosti ovog sveta, i dosadu u ljudima.
To i mene muči. Sve nabrojano.
A najviše mi se sviđa onaj deo kada je obrisao onu vulgarnost sa zida. :)
Kada sam prvi put pročitao roman pre nekoliko godina nisam uspeo toliko da se poistovetim.
Tada sam drugačije shvatao život pa sam hladno prešao preko ovog junaka.
Sada imam utisak da sam čitao o sebi. :)

Ovo je kapa u kojoj ja ubijam ljude. :mafijas:

Ono što on mrzi kod drugih, on zapravo mrzi kod sebe. On je taj koji je neprilagođen, zatvoren, loš u komunikaciji i spoznavanju sopstvenih emocija.
Čapman, ubica Džona Lenona, se takođe poistovećivao sa Holdenom. Pa ti vidi. :mrgreen:
 
Ja sam to radila kada sam imala 16 , a mozda i 18 godina, ali vec decenijama moj izbor knjiga nema nikakve veze sa
mojim zivotom i nekim iskustvima koje sam osetila na sopstvenoj kozi ili imaju mozda veze sa mo sa nekim
mojim vidjenjiam izvesnih situacija, ali koje se ne ticu mog zivota i iskustva.

Naravno da covek nikada ne moze da apstrahuje neka svoja iskustva ili ukus ( za vina recimo:))), ali kakve veze mogu ja i moj zivot,
moja iskustva da imaju sa pricama Bajrona ili Mana, ili Gogolja, Foknera, Krleze?
Nikakve. Zato trazim i ocekujem samo uzivanje u citanju, recenicama, stilu, jeziku, nikada nikakvo identifikovanje sa junacima i
junakinjama knjige koju citam.

Naravno da ima veze, jer se književnost bavi ljudskim i životnim pitanjima, izazovima, strahovima, razočaranjima, potresima, sukobima, zabranama i svim onim ostalim stvarima koje su u svačijem životu.
Pa zato je i volimo. ;)
 
Naravno da ima veze, jer se književnost bavi ljudskim i životnim pitanjima, izazovima, strahovima, razočaranjima, potresima, sukobima, zabranama i svim onim ostalim stvarima koje su u svačijem životu.
Pa zato je i volimo. ;)

Zasto je volimo? Zato sto se ponekad bavi i nasim "pitanjem"?;)
Ma jok, nema to veze. zasto volim Sliku Dorjana Greja? Kakve to veze moze i teoretski da ima s mojim zivotom, dilemama, problemima, pa i ljubavima?
Nikakve, jel po logici stvari. Ne, ne trazimo sebe u romanima i novelama. Moza tu i tamo pronadjemo neke svoje strahove, strepnje, dileme, ali to unapred ne znamo,
ne uzimamo knjige na citanje da bi ih pronalazili.
 
Čarls zapravo nije ubio nikog u kući Romana Polanskog ali nevažno, kao i da jeste...monstrum.

Sad svi pričate o Holdenu a ja ne mogu da pratim...moram sutra i ja da uzmem Lovca u raži, ne volim kad se gubim u tuđim razgovorima :lol:

Imas tu divnu prednost neobicnog iskustva i
dozivljaja koji te ocekuje, Nisi citala Lovca u zitu
:)

Zar nije kod nas ta raz prevedena kao zito? Na svim je jezicima raz.
 
Ono što on mrzi kod drugih, on zapravo mrzi kod sebe. On je taj koji je neprilagođen, zatvoren, loš u komunikaciji i spoznavanju sopstvenih emocija.

Pre će biti da mrzi i kod sebe i kod drugih. Čak mi se čini da tu mržnja i nije mnogo zastupljena, više je to uzajmno neprihvatanje na relaciji Holden-ostatak sveta. Nema smisla da neprilagođenost prebacuješ samo na junaka, ona uvek proističe iz razlika, a za razliku su potrebne dve strane. Samim tim, obe strane imaju svoj udeo u rezultatu. U ovom slučaju- i Holden, i ljudi.

Inače, mislim da si ga vrlo površno ocenio. Istakao si samo ono što smatraš lošim, a u njemu ima i dobrih strana, preko kojih si neopravdano prešao. Da ne govorim o tome da je kvalitet tih osobina takođe subjektivan, pa je i ta zatvorenost ponekad ne tako loša karakteristika.
 
Zasto je volimo? Zato sto se ponekad bavi i nasim "pitanjem"?;)
Ma jok, nema to veze. zasto volim Sliku Dorjana Greja? Kakve to veze moze i teoretski da ima s mojim zivotom, dilemama, problemima, pa i ljubavima?
Nikakve, jel po logici stvari. Ne, ne trazimo sebe u romanima i novelama. Moza tu i tamo pronadjemo neke svoje strahove, strepnje, dileme, ali to unapred ne znamo,
ne uzimamo knjige na citanje da bi ih pronalazili.

Zašto pišeš u množini? :) Otkud znaš šta druge privlači u knjigama? :)
Kod mene su prisutni sledeći motivi:
-estetski motiv (pošto sam obožavalac stila)
-filozofsko značenje (najviše volim egzestencijalističke romane)
-psihološki momenat (analiza ljudskog ponašanja i emocionalnog sklopa pojedinca)
-poistovećivanje (projekcija sopstvene ličnosti u imaginarne živote)
Taj zadnji je možda i najvažniji. Naravno, ne mogu se poistovetiti sa svakim junakom, niti mi je to prmarni cilj na početku, ali ako mi to ipak uspe, sve su šanse da ću jako zavoleti knjigu.
Ako bih sada dobio zadatak da izdvojim 5 meni najdražih knjiga, naveo bih baš one u kojim sam najzastupljeniji. :lol:
 
Zašto pišeš u množini? :) Otkud znaš šta druge privlači u knjigama? :)
Kod mene su prisutni sledeći motivi:
-estetski motiv (pošto sam obožavalac stila)
-filozofsko značenje (najviše volim egzestencijalističke romane)
-psihološki momenat (analiza ljudskog ponašanja i emocionalnog sklopa pojedinca)
-poistovećivanje (projekcija sopstvene ličnosti u imaginarne živote)
Taj zadnji je možda i najvažniji. Naravno, ne mogu se poistovetiti sa svakim junakom, niti mi je to prmarni cilj na početku, ali ako mi to ipak uspe, sve su šanse da ću jako zavoleti knjigu.
Ako bih sada dobio zadatak da izdvojim 5 meni najdražih knjiga, naveo bih baš one u kojim sam najzastupljeniji. :lol:

Dobro, ti očito imaš intimistički odnos prema literaturi, što vjerovatno ima veze sa tvojim karakterom inače, ali u to ne ulazim.
 
Dobro, ti očito imaš intimistički odnos prema literaturi, što vjerovatno ima veze sa tvojim karakterom inače, ali u to ne ulazim.

Između ostalog, daleko od toga da samo zato čitam knjige. Ali, kad već mogu, zašto da ih ne iskoristim i u tu svrhu? :)
Naravno da je to odraz karaktera, kao i kod bilo kog drugog odnosa prema knjigama.

Koliko slutim na osnovu postova, mislim da si perfekcionista i da sličan prefekcionizam očekuješ i od književnosti.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top