Ja citam drugu Knausgardovu knjigu ( ali to je i zadnja, mada ih ima jos cetiri) iz serije
Moja borba i cudim se sebi zasto to radim.
To je toliko dosadno da me povremeno ostavlja stvarno bez teksta, pomislim da je mozda bolje da nocu gledam
Velikog brata, ali
je on valjda i pisao za ljude koje je blam da gledaju ove rijaliti price koje nam televizija nudi. Na 50 strana ( recimo) pise o nekom decjem rodjendanu
na koji je otisao preko qrtza, na trideset strana o obdanistu u koje ide njegovo najstarije dete, neprestano menja pelene deci, ja sam stvarno mazohista.
Nego , platla sam knjigu 10 ojra pa ne bih da je bacim ( mada je el. izdanje).
Ima naravno i svetlh momenata kada razmislja o Dostojevskom ili Hamsunu, o modernim vremenima, ali je to sve kratko, a i zasto bi me zanimalo
njegovo misljenje.
Prva je knjga zaista odlicna, ali citaocu i dovoljna za upoznavanje.
Imam stvarno utisak da pise ove knjige za kvaziintelektualce koji kao ne gledaju televiziju.
Sa kojom cu ljubavlju i elanom citati Prusta