Šta trenutno čitate - utisci i preporuke

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
“Man alive!” Mary Kay Zuravleff. Poslednjeg dana letovanja, na parkingu ispred restorana, iznenadan udar groma pogadja oca i menja zivot cele porodice. Emocije se krecu od podrske ocu i suprugu pri oporavku, do prikrivenih zelja da je poginuo na licu mesta, brige za buducnost, popustanje u skoli, drame jednog od sinova, itd itd. Neobicna tema zaista. Ovo nije knjiga koja se lako I brzo cita. Bar meni je trebalo vise od tri nedelje da je procitam.

“The Farm”, Tom Rob Smith. Roditelji su prodali sve sto su imali u Londonu I odselili se u Svedsku na imanje. Posle izvesnog vremena i otac i majka zovu sina jedinca i optuzuju ono drugo, otac majku da je luda a majka oca da je ucestvovao u kriminalu. Ocekivala sam interesantniju pricu, ali najveci nedostatak je da je knjiga napisana nekako hladno, bez osecaja, bez ikakve topline glavnog junaka (pisano u prvom licu), na mahove cak i pateticno.

“What the Nanny Saw”, Fiona Neill. Ciklit za plazu, na pocetku je I bilo interesantno mada predvidljivo, do kraja je prica postala glupa I banalna. Doduse nisam ni ocekivala nesto bolje.

“Revenge”, Yoko Ogawa. Price, za sad vrlo interesantne i svaka je povezana sa prethodnom (ili se pominje isto mesto, npr napustena posta u kojoj se nalazi ogromna kolicina zrelih kivija, ili se pominju likovi iz prethodne price, ili desavanja). Stigla sam do sredine knjizice, jako mi se dopada.
 
Trenutno čitam drame od Dušana Kovačevića (Maratonci, Radovan 3, Balkanski špijun, Sabirni centar i Sveti Georgije ubija aždahu), veliki sam obožavatelj većine filmova (Georgija nisam gledao), za sad sam pročitao samo Maratonce, koja uopšte ne liči na film. ali je zanimljivo. Balkanski špijun sam započeo i isti je kao film, tako da preporučujem svakom ko voli te filmove :D
 
Grad u zrcalu ( M.Kovac)

Prva njegova knjiga koju citam kod njega je zadnja koju je napisao.
Iz nekih i meni samoj nerazumljivih razloga imala sam neku odbojnost prema njemu, a stvarno pojma nemam zasto, mada pa opet citajuci ovu knjigu
tu i tamo hvatam sebe da moja odbojnost nije dibiduZ bez osnova;)
Pisacu opsirnije o svojim utscima kolko vec sutra.
Citam Prusta intenzivno, ali za dan ne mogu vse od 100 strana pa onda malo presecem sa Kovacem.
 
Poslednja izmena:
čitam Kiklopa i guglam kao velika.. a neka duša studentska još lepo i olovkicom označila sve što se tražilo na ispiti, pa i dopisala ponegde ilijada, odiseja, hamlet, pa preventivna dehumanizacija, a markirala i šopenhauerovu kucu, tako da je dobar deo istraživanja već na marginama. no, meni ostaje draž potrage za onim što je studentskoj dušici bilo poznato (ili se bar nije tražilo na ispitu :) )
 
Kupila sam prekjuče na ulici Pekićevu novelu Uspenje i sunovrat Ikara Gulbekijana za 50 dinara. Znate one malene u izdanju Narodne knjige, imam desetak takvih. Čitala sam danas u busu i mnogo mi se sviđa. Nije mnogo teška za čitanje kako ume Pekić da piše... Ikar Gulbekijan je inače umetnički klizač. Ponovo me oduševljava koliko Pekić vlada materijom o kojoj piše.
 
Kupila sam prekjuče na ulici Pekićevu novelu Uspenje i sunovrat Ikara Gulbekijana za 50 dinara. Znate one malene u izdanju Narodne knjige, imam desetak takvih. Čitala sam danas u busu i mnogo mi se sviđa. Nije mnogo teška za čitanje kako ume Pekić da piše... Ikar Gulbekijan je inače umetnički klizač. Ponovo me oduševljava koliko Pekić vlada materijom o kojoj piše.

Odlična je, imala sam je.
I nemam pojma ko mi ju je i kada ćapio, ili gde je netragom misteriozno nestala.
(često mi se to dešava s knjigama :roll: )
 
Kupila sam prekjuče na ulici Pekićevu novelu Uspenje i sunovrat Ikara Gulbekijana za 50 dinara. Znate one malene u izdanju Narodne knjige, imam desetak takvih. Čitala sam danas u busu i mnogo mi se sviđa. Nije mnogo teška za čitanje kako ume Pekić da piše... Ikar Gulbekijan je inače umetnički klizač. Ponovo me oduševljava koliko Pekić vlada materijom o kojoj piše.
i ja poštujem cicino mišljenje, ali moram priznati (nevoljko) da me se dojmila.
a malo mi je i "teža" nego ostalo pročitano Pekićevo ( Novi Jerusalim i Arsenije Njegovan)... ne po stilu, nego 'nako... po smislu :) što manje stranica, to zahtevnije za intelekt...
ili sam ja glupa, što opet nije nemoguče,dabome.
 
Kad je Milorad Pavić u pitanju, radi se o čistim čitalačkim afinitetima. On je specifičan pisac i ne mora svakome da se dopadne, ali ako ga neko ne voli to nipošto ne mora da znači da ne zna da ga čita.
Meni se baš ne dopadaju Pavićeve knjige (dvije koje sam čitao, vjerovatno najpoznatije) iz sasvim jasnih razloga. Prvi je njegov jezik: barokno raskošan, nakićen, neobičan, prepoetizovan... Znam da je za neke čitaoce to ultimativni književni izraz, ali ja volim kad je jezik bliže zemlji, nego nebeskim sferama.
Drugi razlog zašto ne volim Pavića je alegorija. Ne volim alegoriju u književnosti. Ne volim kad pisac ispriča priču da bi ilustrovao neku svoju tezu. Volim kad je sama priča ono što je piscu na umu, a ne neka ideja u pozadini. Naravno, nije Pavić jedini koji kod mene ima negativne poene zbog toga.
 
Ne volim alegoriju u književnosti. Ne volim kad pisac ispriča priču da bi ilustrovao neku svoju tezu. Volim kad je sama priča ono što je piscu na umu, a ne neka ideja u pozadini. Naravno, nije Pavić jedini koji kod mene ima negativne poene zbog toga.

Možda je do mene, ali mislim da nema dela koje nije alegorično, koje ne daje, bilo radnjom, likovima ili čim drugim, neku asocijaciju čitaocu koja ga vodi dalje od onog što je napisano.
 
I ja tako mislim. Svako od njih salje neku poruku, neke svoje zivotne poglede, filozofiju...a sve skriveno na ovaj ili onaj nacin, sto mnogi ne primete.
Mislim da se jedino trileri mogu svrstati u grupu o kojoj quentin prica, velika vecina ostalih bazira pisanje na osnovu nekog licnog iskustva, shvatanja i razmisljanja koja pretace nekad direktno u knjigu ako je rec o nekoj filozofiji, psihologiji itd. a nekad provlaci kroz pratecu radnju!
 
Kad je Milorad Pavić u pitanju, radi se o čistim čitalačkim afinitetima. On je specifičan pisac i ne mora svakome da se dopadne, ali ako ga neko ne voli to nipošto ne mora da znači da ne zna da ga čita.
Meni se baš ne dopadaju Pavićeve knjige (dvije koje sam čitao, vjerovatno najpoznatije) iz sasvim jasnih razloga. Prvi je njegov jezik: barokno raskošan, nakićen, neobičan, prepoetizovan... Znam da je za neke čitaoce to ultimativni književni izraz, ali ja volim kad je jezik bliže zemlji, nego nebeskim sferama.
Drugi razlog zašto ne volim Pavića je alegorija. Ne volim alegoriju u književnosti. Ne volim kad pisac ispriča priču da bi ilustrovao neku svoju tezu. Volim kad je sama priča ono što je piscu na umu, a ne neka ideja u pozadini. Naravno, nije Pavić jedini koji kod mene ima negativne poene zbog toga.

По овим критеријимима онда отпадају многи врхунски писци, Кафка на пример, Гогољ итд. Какав си с њима?
 
Brkate nešto vas dvojica.
Jedno je asocijacija, univerzalnost, poruka itd (mada knjiga može da bude i bez poruke), a nešto sasvim drugo je alegorija. Jedno je kad je knjiga napisana tako da ideja pisca može da bude aktuelna u drugom vremenu i na drugom mjesto od onoga o kome je on pisao, a drugo je kad se jedna konkretna teza izlaže kroz priču namjenski smišljenu da je prenese.
Prije neki dan sam čitao jedan intervju sa Kunderom i on tu baš jasno artikuliše ovo na šta mislim:
Ništa mi nije tako strano kao alegorija, priča koju je izmislio pisac kako bi ilustrovao neku svoju tezu. Događaji, bili oni stvarni ili izmišljeni, moraju biti značajni po sebi, a čitalac treba biti naivno zaveden njihovom snagom i poetikom.
 
Brkate nešto vas dvojica.
Jedno je asocijacija, univerzalnost, poruka itd (mada knjiga može da bude i bez poruke), a nešto sasvim drugo je alegorija. Jedno je kad je knjiga napisana tako da ideja pisca može da bude aktuelna u drugom vremenu i na drugom mjesto od onoga o kome je on pisao, a drugo je kad se jedna konkretna teza izlaže kroz priču namjenski smišljenu da je prenese.
Prije neki dan sam čitao jedan intervju sa Kunderom i on tu baš jasno artikuliše ovo na šta mislim:

Ovaj... koja dvojica? Tu smo Velebit, Del Pjero i ja. Na koju dvojicu misliš.

No što se tiče alegorije, da li to govoriš o angažovanoj književnosti? jedino mi to pada na pamet kao nešto što bi moglo da se uklopi u ono što ste opisali ti i Kundera;). Mada, ja mislim da ne postoji ni delo koje nije, na ovaj ili onaj način, angažovano. Kako bi klasifikovao 1984, Životinjsku farmu, Vrli novi svet? To su sve alegorije, sa, po meni, vanvremenskom porukom. Basne su isto alegorije, ne angažovane oko kritike društva, nego pojedinca. Ne razumem. Doduše, neke alegorije se čitaocu mogu dopasti, a neke ne, pa možda kao alegorije tumačiš samo one priče koje ti se nisu dopale.
 
По овим критеријимима онда отпадају многи врхунски писци, Кафка на пример, Гогољ итд. Какав си с њима?

Mislim da u pozadini Kafkinih priča ne leže jasne teze. Njegove groteske više su nadrealistički odrazi komplikovanih unutrašnjih stanja i sukoba, nego namjere da se artikulisanoj ideji da alegorijsko ruho. Uostalom, nedovršena alegorija i nije alegorija, a kod Kafke je skoro sve suštinski ili formalno nedovršeno.
Gogolja, da ti pravo kažem, nisam skoro čitao i ne pamtim ga baš najbolje.
 
I ja tako mislim. Svako od njih salje neku poruku, neke svoje zivotne poglede, filozofiju...a sve skriveno na ovaj ili onaj nacin, sto mnogi ne primete.
Mislim da se jedino trileri mogu svrstati u grupu o kojoj quentin prica, velika vecina ostalih bazira pisanje na osnovu nekog licnog iskustva, shvatanja i razmisljanja koja pretace nekad direktno u knjigu ako je rec o nekoj filozofiji, psihologiji itd. a nekad provlaci kroz pratecu radnju!

Ustvari, ja baš i mislim na trilere.. Trilerima se kao slaba tačka često ističe njihova šabloniziranost, kao i poruka koju nose, koja je vrlo često jednostavna, da bi ju i najprostiji čitalac mogao shvatiti. Slave se patrijarhalne, arhetipske vrednosti, hrabrost i preduzimljivost kod muškarca, čestitost i uzdržanost kod žene. Patriotizam, rodoljublje, aktivnost više nego pusto razmišljanje i prepuštanje emocijama. To sve treba uobličiti da bude jedinstvenou odnosu na druga dela i tu se vidi ko je bolji pisac.
Ali nije dobro odbacivati jedan deo književnosti samo zato jer ne odgovara akademskim standardima.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top