Šta trenutno čitate - utisci i preporuke

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Znaš li da reč robot potiče iz češkog jezika i znači težak, prisilan rad, kuluk. Prvi put ju je upotrebio Karel Čapek upravo u svojoj knjizi R.U.R., što je skraćenica od Rossumovi univerzální roboti.

Čapek je sjajan!

yep, pročitao sam baš to negde :D
Obično mi nisu privlačne te knjige fantastike pisane pre sto godina jer su za ovo vreme outdated, ali njegove mi baš prijaju :)
 
Znala sam i ja , al sam zaboravila:sad2:
A ceshka rec robot potice od crkvenoslovenskog rab = rob.
Na fakultetu smo na prvoj godini imali Staroslovenski, a na drugoj Uporednu gramatiku slovenskih jezika gde je bilo baš o tome kako se u kom jeziku razvijala neka reč iz staroslovenskog ili i nekih drugih korena. Bilo je baš zanimljivo.
 
Na fakultetu smo na prvoj godini imali Staroslovenski, a na drugoj Uporednu gramatiku slovenskih jezika gde je bilo baš o tome kako se u kom jeziku razvijala neka reč iz staroslovenskog ili i nekih drugih korena. Bilo je baš zanimljivo.
Ja da sam ponovo mlada;) mislim da bih studirala te uporedne gramatike ili kako se vec ta nauka zove.
Ja sam imala istoriju starog jezika ( nemacki) 4 semestra, a zapravo je sva cetiri semestra bila istorija indoevropskih jezika.
Za mene je to bio najlepsi predmet, a i secam se jos kojecega sto nije slucaj sa drugim stvarima;)
 
Ja trenutno citam istu knjigu , a kako vec u prvoj stroifi rekoh, citanje ce trajati jako, jako dugo.
Autor se bavi raznoraznim sitnicama, uglavnom tehnicke prirode pa tako na tridesetak stranica opisuje istoriju
pravljuenja raketa u Nemackoj , Von Brauna, razne druge naucnike, testove, konstrukcije helikoptera
i da ne nabrajam sada sve tako da ja nisam bas sigurna da li bi se ikome od vas/nas ovde ta knjiga stvarno
i istinski i dopala. Ima mnogo i nemacke istorije, stalno su na "sceni" junaci iz Nibelunske pesme, ali i Parcifal,
koga to ne zanima, a nema namere da se sada upusta u studiranje nemackih epova, mislim da mu se ova knjiga nece dopasti.
On pise beskrajno duhovito, iznosi i neke cudne podatke u stilu da je Ahmatova bila lezbejka, imala odnos sa nekom glavnom
junakinjom, ima svakako sijaset zanimljivih pricica, ali bih ja tesko ovu knjigu mogla nazvati i romanom.
 
Sada je na dnevnom redu Ana Ahmatova, brat bratu jedno pedeset stranica kojecega o njoj.
I tu saznajemo neke jako cudne pricice o kojima nismo mogli ni da sanjamo:zcepanje:
Uglavnom tipa da je bila do zla Boga perverzna, da je bila lezbejka, da su je sovjetske vlasti
ucenjivali na osnovu slika koje su dobijale i iz vremena njunog zivota u parizu, ima raznih cudnih "gadosti",
"sluzba" je sve to lepo evidentirala, ima tu ljuvanih pisama Cvetajeve na adresu Ahmatove, nekih
pikanterija u vezi njenih seksualnih preferenci, "poza" ( jedna noga na vratu sto ja i ne umem ni da zamislim),
ali njene lirike upucene Staljinu i Staljinizmu u kojoj ga velica, ali opet razlog je da je bila gadno ucenjena.
Vrlo zanimljivi likovi i likinje u tom delu knjige.
 
Углавном читам Епску фантастику или историјске романе смештене у средњи век или раније(тренутно ,,Вучје море" Роберта Лоуа http://www.laguna.rs/n2356_knjiga_vucje_more_laguna.html ) а занима ме да ли неко од вас зна постоји ли још књига о Словенима ,а да су написане или преведене на српски. Нешто попут ,,Под слободним сунцем" Франца Финжгара
pod_slobodnim_suncem-franc_s_finzgar_v.jpg
Хвала :)
 
Završila sam kratak roman Čika Petros i Goldbahova hipoteza. Moje impresije su pozitivne, ali za nekoga ko nije matematičar, nisam sigurna da bi bio intetesantan. Naime, bavi se likom naučnika koji je svoj život posvetio dokazivanju nedokazivog. Da li je uspeo u tome, nikad nećemo saznati. Ono što znamo je da Goldbahova hipoteza još uvek nije dokazana. Inače, ako nekoga interesuje ona glasi: " Svaki paran broj veći od dva, može se prikazati kao zbir dva prosta broja."
 
Završila sam kratak roman Čika Petros i Goldbahova hipoteza. Moje impresije su pozitivne, ali za nekoga ko nije matematičar, nisam sigurna da bi bio intetesantan. Naime, bavi se likom naučnika koji je svoj život posvetio dokazivanju nedokazivog. Da li je uspeo u tome, nikad nećemo saznati. Ono što znamo je da Goldbahova hipoteza još uvek nije dokazana. Inače, ako nekoga interesuje ona glasi: " Svaki paran broj veći od dva, može se prikazati kao zbir dva prosta broja."
Pa to necu citam da me ubijes jer ja nisam umela da resim jednacinu ni sa jednom nepoznatom, cim vidim te zavrzlame, meni
padne mrak na ochi i mrtva ladna zamrznem autora.:D
 
Inace ovaj opis za Baltimor je u najmanju ruku katastrofalan i sigurno ne bih posegnula za knjigom da sam ranije imala uvida u to. Dobro je sto se time i ne vodim :). I sama radnja se ne moze svesti samo na Beogradjanke (takva odredjenja ili sugestije mi poprilicno smetaju)...tema je univerzalna, topla i veoma zivotna.
Pretpostavljam da cena ima veze sa nekim postignutim uspesima, renomeom, procenom izdavaca.
 
Ja kao da sam autor neke latinoamericke sapunice pa i dalje pisem samo o Centralnoj Evropi, a napredujem kao puz, ali
ko zna zasto je i to dobro. Izgleda da ce mi ta knjiga pored Skolica biti i najomiljenija i da cu je citati kao i Skolice,
kako i kad mi nadodje, a narocito koju cu stranu da citam.

Mucna je, teshka, toliko smo knjiga svi od reda citali o diiktaturama ( a ovde su Staljinova i Hitlerova po sredi), o zivotu i mukama
umetnika, ali i obicnih ljudi, da covek prosto nema vise snage da to sve ispocetka cita. Medjutim , autor zna tako lepo da bas
u pravom trenutku i na pravom mestu prekine sa tom mucninom, pripoveda o sasvim desetim stvarima, onda to citaoca zavede
pa nastavlja.:)

Autor postavlja i jednu jako zanimljivu tezu o umetnicima onako an zeneral pa mi ta misao nekako ne da mira.

Koliko i kako grad u kome se umetnik radja, odrasta, studira ima uticaja na njegovu umetnost?
U romanu ( Shostakovich i Ahmatova su glavni likovi) to je nekadasnji Lenjingrad, ali je pitanje zaista nekako i univerzalno,
mozda ima veze samo sa Londonom, Parizom i St,Petersburgom ( mozda i Zagrebom, Beogradom, ali tu ipak malo manje),
K+K monarhija nam je opet iz svojih velelepnih gradova ( Viena, Budimpesta, Prag pa i Novi Sad) podarila velike knjizevnike,
ali svet nijue samo ova Centralna Evropa:)
 
Knjiga je malo i smarajuca jer stotine stranica idu u detalje o muzici ( Wagner uglavnom, mada je glavni lik D. Shostakovich), ja sam za muziku
jedan najobicniji idiJot, ti delovi knjige su zaista smarajuci, ali opet, samo za mene jer sam kreten za muziku.
I autor sam je nesto slicno jer je godinama ronjao po arhivimja, razgovarao sa muzicarima u nadi da ce shvatiti carolije klasicne muzike.
On je verovatno i shvatio, ja jok.

- - - - - - - - - -

Nego , jel osim mene jos neko bilo sta cita?
Dodjem nekako sama sebi zadnjih desetak dana kao Luda Nasta:zcepanje:
 
Knjiga je malo i smarajuca jer stotine stranica idu u detalje o muzici ( Wagner uglavnom, mada je glavni lik D. Shostakovich), ja sam za muziku
jedan najobicniji idiJot, ti delovi knjige su zaista smarajuci, ali opet, samo za mene jer sam kreten za muziku.
I autor sam je nesto slicno jer je godinama ronjao po arhivimja, razgovarao sa muzicarima u nadi da ce shvatiti carolije klasicne muzike.
On je verovatno i shvatio, ja jok.

- - - - - - - - - -

Nego , jel osim mene jos neko bilo sta cita?
Dodjem nekako sama sebi zadnjih desetak dana kao Luda Nasta:zcepanje:

Čituckam Ruždija (Djeca ponoći) i paralelno autobiografiju Roberta Grejvsa (kog Englezi cijene kao pjesnika, a nama je poznat po Grčkim mitovima i Ja, Klaudije). Stalno sam u nekoj gužvi na poslu i kod kuće, nemam vremena, a ovaj Ruždi ne trpi da ga čitaš po deset strana dnevno. Moraš da uroniš u njega potpuno.

I ovaj Volman je izgleda takav. Moraću odmor za njega da uzmem.
 
Čituckam Ruždija (Djeca ponoći) i paralelno autobiografiju Roberta Grejvsa (kog Englezi cijene kao pjesnika, a nama je poznat po Grčkim mitovima i Ja, Klaudije). Stalno sam u nekoj gužvi na poslu i kod kuće, nemam vremena, a ovaj Ruždi ne trpi da ga čitaš po deset strana dnevno. Moraš da uroniš u njega potpuno.

I ovaj Volman je izgleda takav. Moraću odmor za njega da uzmem.
Ja sa tim Ruzdijem imam goljami problem , zato ga i ne citam.
Za Volmana stvarno treba gdoisnji odmor, al da traje i godinu dana ili neko duze bolovanje.
Ali ne mora da se uranja u njega nesto mnogo detaljno, moze da se cita i na preskok, ali se vratis na ono sto si ono preskocio.
U svakom slucaju to je jedna od najzanimljivijih i najneobicnijih knjiga koju sam ikada citala.
Nego, procitala sam tek cetvrtinu knjige, ko zna sta me jos sve ceka.;)
 
I ja baš slabo čitam u poslednje vrijeme. Što kaže Quentin, gužva i na poslu i kod kuće. Počeo sam da čitam prije 10-15 dana Sitničarnicu, ali nisam odmakao dalje od 30 strana.
Pre mnogo godina sretnem ja u nekom avgustu ( ono 50 stepeni, centar Beograda) neku svoju koleginicu sa faksa, ona je uvek pisala pesme
pa su i stampane i onako uzgred je pitam da li pishe, a ona mi kaze da je uzasno zuljaju cipele i da joj svuda traze neke stambilje po administricijama
tako da tu od poezije nema ni slova "q":hahaha:
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top