Ja kao da sam autor neke latinoamericke sapunice pa i dalje pisem samo o
Centralnoj Evropi, a napredujem kao puz, ali
ko zna zasto je i to dobro. Izgleda da ce mi ta knjiga pored
Skolica biti i najomiljenija i da cu je citati kao i
Skolice,
kako i kad mi nadodje, a narocito koju cu stranu da citam.
Mucna je, teshka, toliko smo knjiga svi od reda citali o diiktaturama ( a ovde su Staljinova i Hitlerova po sredi), o zivotu i mukama
umetnika, ali i obicnih ljudi, da covek prosto nema vise snage da to sve ispocetka cita. Medjutim , autor zna tako lepo da bas
u pravom trenutku i na pravom mestu prekine sa tom mucninom, pripoveda o sasvim desetim stvarima, onda to citaoca zavede
pa nastavlja.
Autor postavlja i jednu jako zanimljivu tezu o umetnicima onako an zeneral pa mi ta misao nekako ne da mira.
Koliko i kako grad u kome se umetnik radja, odrasta, studira ima uticaja na njegovu umetnost?
U romanu ( Shostakovich i Ahmatova su glavni likovi) to je nekadasnji Lenjingrad, ali je pitanje zaista nekako i univerzalno,
mozda ima veze samo sa Londonom, Parizom i St,Petersburgom ( mozda i Zagrebom, Beogradom, ali tu ipak malo manje),
K+K monarhija nam je opet iz svojih velelepnih gradova ( Viena, Budimpesta, Prag pa i Novi Sad) podarila velike knjizevnike,
ali svet nijue samo ova Centralna Evropa
