Šta trenutno čitate - utisci i preporuke

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Pročitala sam Moj Mihael. Razumem Hanino nezadovoljstvo. Ne bih ja mogla da živim s ovakvim čovekom, naizgled idealnim, obrazovanim, pažljivim, ali kad nema vatre i varnica, sve je uzalud. Činjenica da je on rano ostao bez majke i ona bez oca, dodatno pojašnjavaju to njihovo nesnalaženje sa suprotnim polom. Pa kultura u kojoj se ne izražavaju javno osećanja i potrebe...
Ako sam dobro shvatila, Priča o ljubavi i tami je nastavak... Jedva čekam da vidim šta je bilo dalje.
Ne, to je pocetak, mada je Michael pisan pre toga, ali tek u ovoj knjizi kapiras ceo bracni picvajz.

Pravo da ti kazem meni je bilo zao oca, deteta jos vise, a nju, majku niko nije bio po ushima da se udaje za dosadnog coveka pa
jos i da radja dete koje na neki nacin i ne voli. Nije on nikako dosadan, ja bih cak tvrdila da je ona, majka, beskrajno dosadna jer uopste ne zna sta hoce,
a tragedija je da je nije uopste bilo briga za tog malog decka koji je nju obozavao.

Svi su romani, novele, pesme prepuni tih prica tipa ja tebe volim, ti mene jok, ali je mene licno ova Ozova drama nekako duboko
pogodila. Kako, zasto, ne znam.
 
Ali, činjenica je da je Hana bila duboko nesrećna. Ne razumem zašto ljudi uopšte ostaju u takvim zajednicama. Nebitno ko je kriv, kad ne ide, to treba prekinuti na vreme... Zašto ćutati o nezadovoljstvu? Ja to rešavam po kratkom postupku. Sve što me tišti, iznesem javno, pa kome se svidi, svidi, kome ne, baš me briga. Najgluplje je prećutati i tiho patiti. Mislim da često ljudi i nisu svesni da drugima čine nažao svojim ponašanjem, i mislim da je sasvim u redu iskazati svoje želje i očekivanja...
 
Ali, činjenica je da je Hana bila duboko nesrećna. Ne razumem zašto ljudi uopšte ostaju u takvim zajednicama. Nebitno ko je kriv, kad ne ide, to treba prekinuti na vreme... Zašto ćutati o nezadovoljstvu? Ja to rešavam po kratkom postupku. Sve što me tišti, iznesem javno, pa kome se svidi, svidi, kome ne, baš me briga. Najgluplje je prećutati i tiho patiti. Mislim da često ljudi i nisu svesni da drugima čine nažao svojim ponašanjem, i mislim da je sasvim u redu iskazati svoje želje i očekivanja...

Ona je bila jako mlada ( ili relativno mlada), iz ove druge knjige shvatis da ona nikada nije bila bas " svoja na svome", a i sama znas i ne samo
iz knjiga da jednostavmno ima osoba koje su nekako predodredjene za depresiju pa i za samoubistvo.

Ja jedino ne umem da razumem ( iako nemam dece) da majka ostavlja svoje "nejako" dete, ali opet, radi se o ljudima koji nekako i nisu
"sami sa sobom".
 
Hana je po meni ta koja je trazila neko savrsenstvo, koga zapravo i nema.
A sudeci po njenim razmisljanjima u ``Mom Mihaelu``, nije sa njom bilo sve OK.
Obzirom na detinjstvo, zelela je da dominira i u braku kao sto je dominirala onim klincima koje pominje u svojim ``razmisljanjima``.
Tu je i ta pasivna ozlojedjenost sto nije zavrsila knjizevnost, pa depresija nasledjena/stecena...
Ali i meni je tu vise zao MIhaela.
Volela bih da procitam i tu drugu knjigu, bila mi je potrebna vremenska distanca da razumem Mog Mihaela.
 
Hana je po meni ta koja je trazila neko savrsenstvo, koga zapravo i nema.
A sudeci po njenim razmisljanjima u ``Mom Mihaelu``, nije sa njom bilo sve OK.
Obzirom na detinjstvo, zelela je da dominira i u braku kao sto je dominirala onim klincima koje pominje u svojim ``razmisljanjima``.
Tu je i ta pasivna ozlojedjenost sto nije zavrsila knjizevnost, pa depresija nasledjena/stecena...
Ali i meni je tu vise zao MIhaela.
Volela bih da procitam i tu drugu knjigu, bila mi je potrebna vremenska distanca da razumem Mog Mihaela.
Tako je, sve si lepo razumela, a sve ces jos bolje razumeti kada budes procitala i drugu knjigu.
Decak je obozavao svoju majku ( decak je sam autor Oz), ali je ona uvek bila u nekom svom svetu.
Potpuno neocekivano i "nenajvaljeno" se ubila i ostavila svoje dete.
Michale, otac, tu i jeste njena zrtva.
 
Zavrsih ime ruze. Sve u svemu mogu da kazem da sam malo razocaran. Toliko hvalospeva i preporuka a dolazio sam u situaciju da preskacem po 10-15 stranica odjendom jer nisam zeleo da slusam o sukobu jeretika u 13. veku i tumacenju knjige spasenja kao i postupcima svevisnjeg i unutrasnje borbe likova da li su dovoljno pobozni ili ne (na to sam narocito alergican :) ) Mozda je nekada tematika bila mnogo interesantnija i kontraverznija ali danas stvarno tesko iko od nas moze da se poistoveti sa pogubljenim protestantima katolicke crkve i Bozjim izaslanicima iz tog doba.
Bilo je i vrlo zanimljivih delova gde sam gutao stranice, a posebno je takva bila sama zavrsnica knjige.
Ipak, knjiga ima skoro 600 strana, sitnog je fonta, koncepta takvog da skoro da nema proreda vec stranice pune ko oko, prepuna latinskih izreka i citata iz biblije, puno puta i po pola strane je bilo ispunjeno takvim sadrzajima, cesto bas teska za citanje... tako da, ko smatra da mu sve ovo pobrajano ne bi leglo najbolje da izbegne ovu knjigu :)
Ja sam nekako isterao do kraja i zavrsio je, nije mi zao, ali se nikada vise na nju necu vratiti.
Nadam se da Fukoovo klatno od istog autora nije slicno ovoj knjizi jer cu sa njom tek jos teze izaci na kraj. Zato cu je iskusno ostaviti na cekanju jos dugo dugo :D
 
Zavrsih ime ruze. Sve u svemu mogu da kazem da sam malo razocaran. Toliko hvalospeva i preporuka a dolazio sam u situaciju da preskacem po 10-15 stranica odjendom jer nisam zeleo da slusam o sukobu jeretika u 13. veku i tumacenju knjige spasenja kao i postupcima svevisnjeg i unutrasnje borbe likova da li su dovoljno pobozni ili ne (na to sam narocito alergican :) ) Mozda je nekada tematika bila mnogo interesantnija i kontraverznija ali danas stvarno tesko iko od nas moze da se poistoveti sa pogubljenim protestantima katolicke crkve i Bozjim izaslanicima iz tog doba.
Bilo je i vrlo zanimljivih delova gde sam gutao stranice, a posebno je takva bila sama zavrsnica knjige.
Ipak, knjiga ima skoro 600 strana, sitnog je fonta, koncepta takvog da skoro da nema proreda vec stranice pune ko oko, prepuna latinskih izreka i citata iz biblije, puno puta i po pola strane je bilo ispunjeno takvim sadrzajima, cesto bas teska za citanje... tako da, ko smatra da mu sve ovo pobrajano ne bi leglo najbolje da izbegne ovu knjigu :)
Ja sam nekako isterao do kraja i zavrsio je, nije mi zao, ali se nikada vise na nju necu vratiti.
Nadam se da Fukoovo klatno od istog autora nije slicno ovoj knjizi jer cu sa njom tek jos teze izaci na kraj. Zato cu je iskusno ostaviti na cekanju jos dugo dugo :D

Ispod naslova piše sitnim slovima: Ostavite svaku nadu, vi koji ulazite ovde”.
 
Zavrsih ime ruze. Sve u svemu mogu da kazem da sam malo razocaran. Toliko hvalospeva i preporuka a dolazio sam u situaciju da preskacem po 10-15 stranica odjendom jer nisam zeleo da slusam o sukobu jeretika u 13. veku i tumacenju knjige spasenja kao i postupcima svevisnjeg i unutrasnje borbe likova da li su dovoljno pobozni ili ne (na to sam narocito alergican :) ) Mozda je nekada tematika bila mnogo interesantnija i kontraverznija ali danas stvarno tesko iko od nas moze da se poistoveti sa pogubljenim protestantima katolicke crkve i Bozjim izaslanicima iz tog doba.
Bilo je i vrlo zanimljivih delova gde sam gutao stranice, a posebno je takva bila sama zavrsnica knjige.
Ipak, knjiga ima skoro 600 strana, sitnog je fonta, koncepta takvog da skoro da nema proreda vec stranice pune ko oko, prepuna latinskih izreka i citata iz biblije, puno puta i po pola strane je bilo ispunjeno takvim sadrzajima, cesto bas teska za citanje... tako da, ko smatra da mu sve ovo pobrajano ne bi leglo najbolje da izbegne ovu knjigu :)
Ja sam nekako isterao do kraja i zavrsio je, nije mi zao, ali se nikada vise na nju necu vratiti.
Nadam se da Fukoovo klatno od istog autora nije slicno ovoj knjizi jer cu sa njom tek jos teze izaci na kraj. Zato cu je iskusno ostaviti na cekanju jos dugo dugo :D

Ja nekako mislim da je sve to moralo da se nadje u knjizi, posto je cela prica u stvari bas oko sukoba raznih redova oko veoma bitnih principa u Crkvi, koji i sad postoje (bogatstva i blagostanja crkvenih velikodostojnika, pa i pitanja smeha, tj podsmeha ili nevere).
 
"Two old women: an Alaska legend of betrayal, courage, and survival", Velma Wallis.
Ovu legendu je Velma cula od svoje majke dok su skupljale drva za zimu. Majka je tada bila vec starija (~50 god) pa se radovala sto je jos pri snazi da moze bez problema da se bavi i tako fizicki zahtevnim poslovima kao sto je skupljanje drva za ogrev. I posto su imale obicaj da na kraju dana majka prica price (koje su se tako prenosile s kolena na koleno), tada joj je ispricala ovu legendu o dve stare zene koje su jedne hladne zime clanovi plemena ostavili i otisli dalje u potragu za hranom.
 
Čapekova "Rat ljudi i daždevnjaka" me je oduševila, baš dugo nisam čitao distopiju, ili štagod ova knjiga pokušavala da bude, i leglo mi je. Čapek mi je izuzetno zanimljiv, i planiram da se podrobnije upustim u istraživanje njegovog opusa blagovremeno. Sledeće što ću čitati od njega je "Krakatil", a potom "R.U.R."
Sad se bacam na Šantića, Borislava Radovića, neke eseje o Rakićevom stvaralaštvu... i Istoriju avangardnih književnosti, za neki opšti pregled, pa ću se usmeravati ka onome što mi u tom trenu deluje najzanimljivije.
 
Ako ti kažem da sam ga batalila posle 200 strana, a Ime ruže sam iščitala do kraja, sam odluči... Mada, moraću da se vratim Klatnu kad tad...

Znaci da ne krecem bolje :)
danas se bacam na Senku vetra, red bi bio napokon :)

Zato što ja imam Platoovo izdanje koje je beznadežno i po pitanju prevoda,
a korektor i lektor su ga načisto zaobišli pa sam ovo sama dopisala.

I da, ovo platoovo izdanje koje sam citao je u dobroj meri doprinelo utisku o teskom i mucnom citanju. Mislim, kad stavljas fun notu kao objasnjenje citata pa stavi je na dnu iste strane a ne kraju knjige aman. Malo malo pa sam okretao zadnje stranice ne bih li pronasao objasnjenje, pa tamo je jos i poredjano po numeraciji i tako izgubis i dodatno vreme u nalazenju zeljenog broja citata. Mislim, nisam do sada naleteo na takav koncept
 
Poslednja izmena:
Ime ruze sam citala dva puta u zivotu.
Zaista mnogo znaci kako je knjiga stampana.
Prvi put sam citala hrvatsko izdanje sa sitnim fontom i zaista se namucila, ali me je zanimao roman i dopao mi se.
Taj hrvatski prevod je na pocetku romana imao jednu recenicu kao uvod koji glasi nesto u stilu:
Ono sto nazivamo ruzom,
slatko bi mirisalo i kada bismo
ga nazvali drugim imenom.

Tako nesto u tom smislu, zato i nisam stavila znak(e) za citat, jer nisam sigurna da bas tako glasi, ali ta recenica mi se mnogo dopala.

Drugi put sam je citala nesto kasnije, jednostavno me je nesto vuklo da je ponovo procitam i to je bilo srpsko izdanje, sad ne mogu da se setim izdavaca, ali na naslovnoj stranici je ``Mizantrop``. Font je OK i bilo mi je mnogo ``udobnije`` za citanje.

Sto se Fukoovog klatna tice, ako ti se nije dopalo Ime ruze, onda i ja ti savetujem da ga ne uzimas. To je tek glavolomka, hajde tako da se izrazim.
Ali meni se dopao roman jer volim Eka.
 
Pa generalno, ko ne voli previše detalja i zalaženja u materiju, bolje da izbegava Eka. Klatno nisam čitala ali slično je i u Praškom groblju.
Po tome je meni Eko sličan Pekiću,mada je Pekić lakše svarljiv - u 90% slučajeva je dobro imati predznanje o onome što pišu, tako da iako mučno ponekad, ne bi bilo isto bez svih tih detalja.
Opet sve zavisi koga šta interesuje.....ja sam Eka od prve do poslednje strane progutala a onda se opet setim Rata i mira gde sam preskočila sve i jedan deo vezan za ratovanje :lol: Onda još kad sam videla da Bolkonski umre, mislim si ebeš knjigu.

Ele, ja se još uvek otpremam da KONAČNO uzmem Čovek bez svojstava. Volim Muzila al nešto ofiram ko mačak oko vrele kaše.
 
Ja obozavam Pekicevo Besnilo. Te knjige mi nije nikad dosta. Ponela bih je na pusto ostrvo, u grob... malo sam morbidna danas, uzimali su mi krv iz vene... ;)
Pocela sam njegov roman 1999., ima toliko istine u tim njegovim obracanjima drugim piscima, ali nisam tada bila raspolozena, pa sam prekinula.
Ali cu Pekica sigurno jednog dana procitati i to kada prodje ova turbulencija u mom zivotu tj. kada nadjem mir... kada budem bez ovoliko problema...

U nekom sam trilerskom ludilu...
A zedjam za jednom sasvim drugom knjigom koju sebi ne mogu da priustim. Tuga.
 
Pa generalno, ko ne voli previše detalja i zalaženja u materiju, bolje da izbegava Eka. Klatno nisam čitala ali slično je i u Praškom groblju.
Po tome je meni Eko sličan Pekiću,mada je Pekić lakše svarljiv - u 90% slučajeva je dobro imati predznanje o onome što pišu, tako da iako mučno ponekad, ne bi bilo isto bez svih tih detalja.
Opet sve zavisi koga šta interesuje.....ja sam Eka od prve do poslednje strane progutala a onda se opet setim Rata i mira gde sam preskočila sve i jedan deo vezan za ratovanje :lol: Onda još kad sam videla da Bolkonski umre, mislim si ebeš knjigu.

Ele, ja se još uvek otpremam da KONAČNO uzmem Čovek bez svojstava. Volim Muzila al nešto ofiram ko mačak oko vrele kaše.
U novembru citamo Muzila, to je pravi mesec za ozbiljno citanje:)

Ime ruze
sam progutala, nisam zelela da se zavrsi knjiga, razlog je mozda i mnogo dobar film koji sam pre toga gledala, mozda sto je i manastir
u kome je sniman film ovde u mom komsiluku, u svakom slucaju roman me je odusevio. Fukoovo klatno sam pocela da citam, batalila posle pedesetak stranica
( razloge sada ne znam), a Prasko groblje sam nedavno citala, ali onako preko qrtza.
 
Meni ne smetaju detaljni opisi koji se cesto i previse otegnu. Jednostavno eto prihvatim da je to stil pisanja, sa dosta opisa...uostalom nekada su se knjige prodavale/stampale na osnovu broja strana pa su zato rusi nisu terali ispod 500 :D :D ali me umara baljezganje (mozda je prejaka rec!?) o borbi za prevlast u katolickoj crkvi i o spaljivanju jeretika i vestica. kazem, tada je istorijski gledano zaisto bilo kako se i opisuje, doslo je do podele medju hriscanima, vrsen je progon svih koji su se drznuli da posumnjaju u tumacenja rimskog pape ali...previse se insitira na tim citatima iz biblije i velicanju svevisnjeg gospoda, sto meni kao nekom ko u te price rekla kazala i mit zvani religija, ne veruje, itekako smeta!
 
Poslednja izmena:
Obozavam i ja tvoj osecaj za humor, samo da znas! :)

Ozbiljna sam, keve mi... :sad2:

Kod mene piše na početku sledeće:

Samo za vas sinove doktrine i mudrosti napisali smo ovo delo. Temeljno istražite knjigu, unesite se u nameru koju smo razasuli i smestili na više mesta; ono što smo prikrili na jednom mestu, pokazali smo na drugom, da bi mudrost u vama shvatila.
( Heinrich Cornelius Agrippa von Netteshem, dea Occulta philosophia, 3,65).
Praznoverje donosi nesreću.
(Raymond Smullyan, 5000 B.C., 1.3.8)



(Izdanje BE ETRA, preveo Siniša Zdravković, pogovor napisao prof. dr Nikola Milošević)
 
Čapekova "Rat ljudi i daždevnjaka" me je oduševila, baš dugo nisam čitao distopiju, ili štagod ova knjiga pokušavala da bude, i leglo mi je. Čapek mi je izuzetno zanimljiv, i planiram da se podrobnije upustim u istraživanje njegovog opusa blagovremeno. Sledeće što ću čitati od njega je "Krakatil", a potom "R.U.R."

Znaš li da reč robot potiče iz češkog jezika i znači težak, prisilan rad, kuluk. Prvi put ju je upotrebio Karel Čapek upravo u svojoj knjizi R.U.R., što je skraćenica od Rossumovi univerzální roboti.

Čapek je sjajan!
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top