Truman
Elita
- Poruka
- 23.923
Trenutno Kafkin Zamak.
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
drugari, sta mislite o remarkovim delima?
Ne paziš na času. Ne znam čoveka kome se ne sviđaju njegovi romani. Često je ovde hvaljen. Lično, davno sam ga čitala, ali pamtim da mi je prijao.
Završio Remarkov "Crni obelisk", sad imam Geteov "Zapadno - istočni divan"
Kakvi su utisci? Ja je upravo citam, za sad mi je Trijumfalna kapija i dalje bolja.
jao, i ja citam to trenutno, podelicemo utiske kasnije, drugarKakvi su utisci? Ja je upravo citam, za sad mi je Trijumfalna kapija i dalje bolja.
Mnogo je dobro citati jedan roman zajedno sa nekim, pa makar se ne znali sa tom drugom osobom.
Moze da se desi efekat kao u knjizi ``Sitnicarnica kod srecne ruke``...
Lelejska gora je bila obavezna lektira u moje vreme.
Meni se knjiga dopala u to vreme kada sam ucila skolu.
Pročitala sam prvi deo trilogije Milenijum- Muškarci koji mrze žene Stiga Lašona. Pomenuh već da sam je dobila za rođendan.
Volim trilere. Prvi deo trilogije mi se jeste dopao, ali čim nisam sjurila da odmah u ruke uzmem drugi deo, jasno je da nisam preterano oduševljena.
Priča je lepa, kvalitetna nadasve, prati više tokova, a sve se vrti oko istih ljudi, novinarskog osećaja, bogate hronike porodice Vanger, britkih umova, i zločina koji se tek odmotavaju.
Međutim, čitajući nisma mogla da se oduprem utisku pretrpanosti. Najpre jer se odeljci smenjuju samo odvojeni pasusom. Pritom msilim da Stig Lašon naglo prelazi sa jednog junaka, ili celine na sasvim drugu. Zaista mislim da bi bilo efektnije da je to odvojio poglavljima... a i izbegao bi se efekat prenatrpanosti. To je makar moje mišljenje.
S druge strane, raduje me što posedujem komplet Trilogije, i ipak ću se drugom delu čim pre prepustiti. Ponavljam da mi se knjiga jeste dopala, ali sam iznela svoj neki šturiji, opšti osvrt.
Sidni Šeldon je (kada je reč o trilerima i krimi romanima) svakako pisac koji me je najviše držao prikovanu za knjigu, gde sam halapljivo gutala stranice izgarajući od želje da saznam i otkrijem što više.Takođe mi se i Šeldonova karakterizacija likova mnogo više dopala. Poznato je da je Šelodn bolovao od amnično-depresivne psihoze, te ne sumnjam da je i to na momente umelo da doprinese njegovom stilu pisanja, živahnom i podrobnom. Preporučujem: Ako dočekam sutra, Ponoćne uspomene, Nebo pada... i drugo.