*Dragonfly*
Aktivan član
- Poruka
- 1.185
Kazuo Isiguro - "Ne daj mi nikada da odem"
Procitah danas roman.
Sklopivsi poslednju stranicu, sva beznadnost, sav ocaj u romanu, izlio se kroz moje zenice.
Ocaj toliko snazniji jer nije pateticno oslikan.
U pocetku misljah da su pojedini odnosi medju likovima,
njihovo shvatanje sveta koji ih okruzuje, prikazani suvise stilizovano,
vapila sam za strasnije iskazanim emocijama,
ali kasnije, kako je radnja odmicala, shvatila sam da upravo takvo zivljenje
postize razoran efekat na citaoca.
Roman nije prikazan kroz prizmu sveznajuceg citaoca, pisan je u prvom licu,
te sam posmatrala svet kroz oci Keti koja ozivljava snagu secanja,
i stoga sam intezivno odzivela sve sto je razdire i tisti.
Keti, Rut, Tomi. Zaverenici u danima od uzaludnosti, prijatelji u bespucima nadanja.
Voleli su zivot vise od njegove svrhe.
Sve sto su cinili bilo je vece od ljubavi.
Otkud oni na ovom svetu?
Mozda u travi pronadjeni, na necijem pragu... Cijim su grehom zadojeni pa ispastaju?
Klonovi odgajani, uceni o donacijama organa koji ce spasiti mnoge zivote pravih ljudi.
Dok oni ljudi nisu. Dusu nemaju.
Tako su verovali drugi.
Unapred su ispunili sve zelje sudbini.
Jer sta su zelje u pepelu ako nada ne vaskrsava?
Ipak, i na samom kraju bili su veliki, s snovima zivim i dusama nesagledivim.
* * *
Ocekujem knjige porucene u Geopoetici, planiram citati jednu od njih,
Alehandro Sambra "Privatni zivot drveca".
Ako se pak, dostava protegne na dane i dane,
izabracu neki od naslova s police.
Mozda Mjuriel Barberi "Poslastica".
"Otmenost jeza", njen prethodni roman me dojmio, ocekujem isto od ovog.
Procitah danas roman.
Sklopivsi poslednju stranicu, sva beznadnost, sav ocaj u romanu, izlio se kroz moje zenice.
Ocaj toliko snazniji jer nije pateticno oslikan.
U pocetku misljah da su pojedini odnosi medju likovima,
njihovo shvatanje sveta koji ih okruzuje, prikazani suvise stilizovano,
vapila sam za strasnije iskazanim emocijama,
ali kasnije, kako je radnja odmicala, shvatila sam da upravo takvo zivljenje
postize razoran efekat na citaoca.
Roman nije prikazan kroz prizmu sveznajuceg citaoca, pisan je u prvom licu,
te sam posmatrala svet kroz oci Keti koja ozivljava snagu secanja,
i stoga sam intezivno odzivela sve sto je razdire i tisti.
Keti, Rut, Tomi. Zaverenici u danima od uzaludnosti, prijatelji u bespucima nadanja.
Voleli su zivot vise od njegove svrhe.
Sve sto su cinili bilo je vece od ljubavi.
Otkud oni na ovom svetu?
Mozda u travi pronadjeni, na necijem pragu... Cijim su grehom zadojeni pa ispastaju?
Klonovi odgajani, uceni o donacijama organa koji ce spasiti mnoge zivote pravih ljudi.
Dok oni ljudi nisu. Dusu nemaju.
Tako su verovali drugi.
Unapred su ispunili sve zelje sudbini.
Jer sta su zelje u pepelu ako nada ne vaskrsava?
Ipak, i na samom kraju bili su veliki, s snovima zivim i dusama nesagledivim.
* * *
Ocekujem knjige porucene u Geopoetici, planiram citati jednu od njih,
Alehandro Sambra "Privatni zivot drveca".
Ako se pak, dostava protegne na dane i dane,
izabracu neki od naslova s police.
Mozda Mjuriel Barberi "Poslastica".
"Otmenost jeza", njen prethodni roman me dojmio, ocekujem isto od ovog.
