Književnost Šta trenutno čitate - utisci i preporuke II

Branko-Copic-ROSA-NA-BAJONETIMA-1947-_slika_XL_148566317.jpg


po mom mišljenju, on ne dobija dovoljno pažnje za svoju 110. godišnjicu tj rođendan. njegovi raniji radovi iz 1940-ih i 50-ih su jednostavno briljantni. rosa na bajonetima remek delo pripovetki
 
Imam komplet knjiga Branka Ćopića ali mi nije poznata ova knjiga.

***

Trenutno čitam istorijsku knjigu "U senci starog hrasta" Ketlin Grisom. Radnja se dešava u Americi krajem 1790-tih godina.

Ovo je dirljiva priča o robovima na jednoj plantaži duvana.

pa ono, njegova klasika, kroz kratke priče, Ćopić prikazuje junaštvo, stradanje i plemenitost partizanskih boraca (ne slepa ideologija komunista, stradao je zbog te iste kritike prema sistemu), tj pogotovo njegovog naroda u bosanskoj krajini. metafora naslova u stvari treba da simbolizuje spoj lepote i užasa, života i smrt

1761893613567.png
 
Slažem se sa AI-jem, potpuno isti utisak imam o Nabokovu, samo je on to lepo sročio

Naposletku opet ne mogu da prelomim da li ga volim ili ne volim.
Ostavio je samo početak. Ja sam sjeckao Nabokova dalje i dalje, pa onda AI nije ostavio puno.

Moj prigovor je bio:
* sve forma, ništa sadržaj
* igre riječima kao inferiorni vid spisateljstva, mislim na engleske "puns", što je djetinjarija kao rebusi
* utjecaj na sterilne autore koje nitko ne čita
* nedovoljno inteligentan, pa stoga kritizira misaone autore kao Mann i općenito filozofski roman, a i druge autore bliske književnosi- Freud- iz jednostavoga razloga što nema dostatno razvijen analitički um
* svi su mu romani očite konstrukcije i nemaju nikakve životnosti ni uvjerljivosti
* nije čitan izvan sektaških krugova esteta koji imaju upravo takve preferencije
* to je u biti dosadno i ne dovodi ni do kakve promjene u svijesti čitatelja,osim kod osoba koje volje jezične igre
* neuvjerljiv prikaz osoba, nikakva transcendencija ni mudrost, nikakva zabava, nikakav prikaz međuljuskih odnosa koji ne bi bio samo projekcija njegovih osobnih simpatijaa i antipatija
* nema univerzalnoga utjecaja plus sterilnost

AI se ne nevoljko složio s većinom prigovora.
 
Ostavio je samo početak. Ja sam sjeckao Nabokova dalje i dalje, pa onda AI nije ostavio puno.

Moj prigovor je bio:
* sve forma, ništa sadržaj
* igre riječima kao inferiorni vid spisateljstva, mislim na engleske "puns", što je djetinjarija kao rebusi
* utjecaj na sterilne autore koje nitko ne čita
* nedovoljno inteligentan, pa stoga kritizira misaone autore kao Mann i općenito filozofski roman, a i druge autore bliske književnosi- Freud- iz jednostavoga razloga što nema dostatno razvijen analitički um
* svi su mu romani očite konstrukcije i nemaju nikakve životnosti ni uvjerljivosti
* nije čitan izvan sektaških krugova esteta koji imaju upravo takve preferencije
* to je u biti dosadno i ne dovodi ni do kakve promjene u svijesti čitatelja,osim kod osoba koje volje jezične igre
* neuvjerljiv prikaz osoba, nikakva transcendencija ni mudrost, nikakva zabava, nikakav prikaz međuljuskih odnosa koji ne bi bio samo projekcija njegovih osobnih simpatijaa i antipatija
* nema univerzalnoga utjecaja plus sterilnost

AI se ne nevoljko složio s većinom prigovora.
AI je politički korektan i neutralan u početku, dok ne namiriše šta ti godi, pa onda podilazi.

Generalno me nervira kad je pisac okrenut sebi. Ali ne slažem se da nije dovoljno inteligentan, naprotiv. Pa da, i ja ih kritikujem. Ako si pisac - budi pisac, nemoj da mi koristiš junaka i kroz njega me daviš svojom filozofijom.

Ali volim ga zato što fino raskrinkava i kažnjava sebičnost muškarca koji ženu gleda kao objekat. Ni ja ne bih imala srca da kaznim Albina onako surovo.
 
AI je politički korektan i neutralan u početku, dok ne namiriše šta ti godi, pa onda podilazi.

Generalno me nervira kad je pisac okrenut sebi. Ali ne slažem se da nije dovoljno inteligentan, naprotiv. Pa da, i ja ih kritikujem. Ako si pisac - budi pisac, nemoj da mi koristiš junaka i kroz njega me daviš svojom filozofijom.

Ali volim ga zato što fino raskrinkava i kažnjava sebičnost muškarca koji ženu gleda kao objekat. Ni ja ne bih imala srca da kaznim Albina onako surovo.
Ovo ono, Nabokov je stalno naglašavao da ne priznaje tzv. roman ideja- Dostojevski na jedan način, na drugi Mann, Musil, Broch, a šutio je o klasičnim djelima Voltairea i Diderota... Zatim se bio okomljavao na Freuda i na sve što je mirisalo na "filozofiju", ali i misaonost. Njegov sam opus, ne samo narativni, ima niz dijelova gdje se vidi nepoznavanje običnih filozofema, napose u predavanjima o književnosti, knjizi o Gogolju i interviewima. On je jednostavno bio "nementalni" tip koji je imao orijentaciju uma tipa dosjetaka, rebusa..a to potvrđuje i njegov hobi oko leptira i sl. Tip uma koji nema sposobnost analitičkoga razlaganja apstraktnijih sustava, a ni ono što u pisanoj kulturi spada u kombinaciju religijskoga s mentalnim, a što srećemo npr. u zapadnim misticizmima i upanišadama u Indiji. Stoga ga je izluđivao Dostojevski kod koga su likovi na neki način dramatizacija ideja, a to nije podnosio (uz neke druge stvari). Prirodno je da je bio u Njemačkoj jer tamo je mogao živjeti izolirano, budući da nije znao jezik i njemačka duhovna kultura, koja je upravo misaona, s njim nema veze. On je za anglo-francusku, koja je slabog mentalnoga sadržaja.
 
Ovo ono, Nabokov je stalno naglašavao da ne priznaje tzv. roman ideja- Dostojevski na jedan način, na drugi Mann, Musil, Broch, a šutio je o klasičnim djelima Voltairea i Diderota... Zatim se bio okomljavao na Freuda i na sve što je mirisalo na "filozofiju", ali i misaonost. Njegov sam opus, ne samo narativni, ima niz dijelova gdje se vidi nepoznavanje običnih filozofema, napose u predavanjima o književnosti, knjizi o Gogolju i interviewima. On je jednostavno bio "nementalni" tip koji je imao orijentaciju uma tipa dosjetaka, rebusa..a to potvrđuje i njegov hobi oko leptira i sl. Tip uma koji nema sposobnost analitičkoga razlaganja apstraktnijih sustava, a ni ono što u pisanoj kulturi spada u kombinaciju religijskoga s mentalnim, a što srećemo npr. u zapadnim misticizmima i upanišadama u Indiji. Stoga ga je izluđivao Dostojevski kod koga su likovi na neki način dramatizacija ideja, a to nije podnosio (uz neke druge stvari). Prirodno je da je bio u Njemačkoj jer tamo je mogao živjeti izolirano, budući da nije znao jezik i njemačka duhovna kultura, koja je upravo misaona, s njim nema veze. On je za anglo-francusku, koja je slabog mentalnoga sadržaja.
Dobro, ali to je na kraju stvar ukusa. Ja više volim pisca umetnika nego filozofa, ako moram da biram između ta dva.
 
Ovo ono, Nabokov je stalno naglašavao da ne priznaje tzv. roman ideja- Dostojevski na jedan način, na drugi Mann, Musil, Broch, a šutio je o klasičnim djelima Voltairea i Diderota... Zatim se bio okomljavao na Freuda i na sve što je mirisalo na "filozofiju", ali i misaonost. Njegov sam opus, ne samo narativni, ima niz dijelova gdje se vidi nepoznavanje običnih filozofema, napose u predavanjima o književnosti, knjizi o Gogolju i interviewima. On je jednostavno bio "nementalni" tip koji je imao orijentaciju uma tipa dosjetaka, rebusa..a to potvrđuje i njegov hobi oko leptira i sl. Tip uma koji nema sposobnost analitičkoga razlaganja apstraktnijih sustava, a ni ono što u pisanoj kulturi spada u kombinaciju religijskoga s mentalnim, a što srećemo npr. u zapadnim misticizmima i upanišadama u Indiji. Stoga ga je izluđivao Dostojevski kod koga su likovi na neki način dramatizacija ideja, a to nije podnosio (uz neke druge stvari). Prirodno je da je bio u Njemačkoj jer tamo je mogao živjeti izolirano, budući da nije znao jezik i njemačka duhovna kultura, koja je upravo misaona, s njim nema veze. On je za anglo-francusku, koja je slabog mentalnoga sadržaja.

Pa dobro, ne treba Nabokova baš svoditi na enigmatu zato što je za njega književnost uglavnom bila bavljenje formom i jezikom. Za nekoga je upravo to umjetnost.

Ni ja ne volim knjige u kojima likovi imaju ambiciju da budu modeli za nešto, a ne ljudska bića. Ne mora knjiga saopštavati neke krupne istine o svijetu da bi bila dobra.
 
Pa dobro, ne treba Nabokova baš svoditi na enigmatu zato što je za njega književnost uglavnom bila bavljenje formom i jezikom. Za nekoga je upravo to umjetnost.

Ni ja ne volim knjige u kojima likovi imaju ambiciju da budu modeli za nešto, a ne ljudska bića. Ne mora knjiga saopštavati neke krupne istine o svijetu da bi bila dobra.
Slažem se. No Nabokov je popljuvao sve što nije odgovaralo njegovim uskim kriterijima (Balzac, Stendhal, Dostojevski, Mann, Faulkner, Hemingway, ..) pa je zaslužio tretman vađenja masti.
 
Slažem se. No Nabokov je popljuvao sve što nije odgovaralo njegovim uskim kriterijima (Balzac, Stendhal, Dostojevski, Mann, Faulkner, Hemingway, ..) pa je zaslužio tretman vađenja masti.
haha, baš

Mene je davno prošlo oduševljenje moralnim idejama i predramatizacijama kod Dostojevskog, ali Nabokov ga pretera, sveo ga je skoro na nulu. Samo mu je priznao Dvojnika.

Što on ne voli psihološki roman- njegov problem. 🤷‍♀️

A i njemu se može svašta zameriti.
 
haha, baš

Mene je davno prošlo oduševljenje moralnim idejama i predramatizacijama kod Dostojevskog, ali Nabokov ga pretera, sveo ga je skoro na nulu. Samo mu je priznao Dvojnika.

Što on ne voli psihološki roman- njegov problem. 🤷‍♀️

A i njemu se može svašta zameriti.
Može što je bio, da tako kažem "naduvenko". Npr. Tolstoj nije trpio Shakespearea, napisao je cijeli pamflet. Ja sam ga pročitao, vidio da je u dobrom dijelu prigovora u pravu, no da je u nizu stvari bio ne toliko u krivu, nego je imao svoje preferencije, pa mu Shakespeare nije "ležao", a ni Tolstoj nije imao dovoljno razvijen analitički um da to razloži kako treba. No ukupno- to je korektan prikaz jedne odbojnosti. S druge strane, pljuckanje Nabokova po autorima koji su stratosfera za njegove uske nazore djeluje blesavo, kao i njegova očaranost minornim djelima RLSa i slične burgije.

A ponavljam da nije bio dovoljno inteligentan da vidi svoja protuslovlja (ili možda- samozaslijepljen). Tako prigovara Turgenjevu, a i nekim dijelovima Flauberta, da to nije dovoljno realistično, u smislu da se to ne bi tako zbilo ili ne bi tako izgledalo. A stalno naglašava da je umjetnička književnost fikcija, da to nije "realno" na naš uobičajeni način poimanja zbilje.

E, ne možeš i ovce i novce...
 
Čitam "Zelenu čoju Montenegra" Mome Kapora. Iskreno, nisam imala pojma o čemu je roman i sumnjam da bih ga sada uzimala u ruke da sam znala da je tema bitka kod Vučjeg Dola s kraja 19. veka. Međutim, prevarila bih se, jer je Moma uspeo i takvu temu da sroči na fenomenalan način i stidim se što bih uopšte sumnjala u njega.

Posebnu čar čine komentari mojih roditelja na marginama listova koje su ispisivali uz određene informacije u delu. Još uvek razlikujem oba rukopisa...
 

Back
Top