Književnost Šta trenutno čitate - utisci i preporuke II

Velika nedra i široka bedra, odlična. Teška, surova, kakav je i bio život većine ljudi u Kini tokom 20. veka. Poplave, glad, težak rad.
Promena - bledunjava, neubedljiva, ne preporučujem, za razliku od prve.
Nezgodno je, pošto nisi čitao, što su sve te njegove bolje knjige prilično obimne.

E to volem... "Sorgum Meridian" sto rece jedan lik (Blood Meridian od McCarthy-a na kineski nacin :D).. Ima i ona "Zabe".. nju dosta hvale.. Ajde probacu sa Red Sorgum pa sta bude.
 
Pozdrav ljudi, pročitala sam unazad par stranica i pomogli ste mi da učvrstim postojeću odluku šta dalje čitati (Vaskrsenje ili Pekića).
Pokušala sam malo savremene, ali biće da nisam dobro izabrala, nije po mome ukusu.

U zadnjih par dana, pročitala sam Priručnik za inkvizitore (dopala mi se),
Psihijatri, psiholozi i ostale budale (okej mi je, potvrdila mi je neka moja uviđanja i lično mi je bio dobar tajming pa mi je zato okej),
Knausgor-Jesen (nije mi se dopala, uopšte),
čitam sada Lovac na zmajeve (za sada nisam oduševljena)
 
Jel pročiotao neko svih 6 ( šest!) tomova Njegove Borbe?
Skeptična sam da neko ima toliko da kaže o sebi na 3000 stranica a da to ne bude davljenje čitaoca.
Ja sam sve pročitao, i uživao. Pročitao sam i dva romana koji su na engleski prevedeni do sada, ove godišnja doba eseje nisam čitao. Ne privlače me nekako. Prije neki je izašao posljednji roman na engleskom, The Wolves of Eternity. Počeću da ga čitam uskoro.
Volim Knausgora, mada mi je Moja borba bolja od ovih romana. Ima čudnu osobinu da bude zanimljiv i kad govori o dosadnim stvarima, ali nisu svi dijelovi Moje borbe jednako dobri. Treća, četvrta i peta knjiga bile su mi najbolje. Šesta je epilog. U prve dvije postavlja osnove komplikovanog odnosa sa ocem, koji je osnova svega.
 
Završavam čitanje romana "Caričina kći". To je nastavak "Carice". Autorka je Elen Alpsten.

Utisci su pomešani. Ne mogu da preporučim ove knjige. Pomalo su dosadne.

Preporučujem sve istorijske knjige Ken Foleta, sve knjige Idelfonsa Falkonesa..

Od domaćih autora topla preporuka za knjige Tamare Kučan i sve knjige Igora Marojevića.

Nastaviću kasnije sa preporukama :)
 
...Kao da se pisci mogu podeliti u nekoliko grupa: u one što opisuju život takav kakav vide, ostavljajući da se istine tog života same otkrivaju kroz njegove verne odraze. Ti pisci rano počinju da stvaraju, i njihovo je delo već u zaletu kad oni drugi tek počinju da se javljaju. Ti drugi, to su misaoni pisci, pisci-filozofi, koji su čekali na iskustvo i kristalisanje ideja, to su oni koji život ne opisuju, već ga tumače, rijući po njegovim žilama i korenima. Često prvi prerastaju u druge. Ima i takvih pisaca koji se izliju naglo, kao bujice, i isto tako naglo presuše; to su oni koji ne primaju druge istine do one koje im je donela njihova bujna mladost. Najzad, ima i onih, smelih i površnih, lišenih istinskog dara ali jake volje, koji pišu oduvek, o svemu i za sve, menjajući često stavove i prihvatajući one najkorisnije, animatori i egzibicionisti pera, čiji opstanak zavisi od pronicljivosti i nivoa sredine u kojoj deluju. Tolstoj je spadao u pisce koji se dugo pripremaju za stvaranje a predaju mu se onda kad su sve pripremne radnje obavljene...
Nada Marinkovic /Jasna Poljana/
 
Pozdrav ljudi, pročitala sam unazad par stranica i pomogli ste mi da učvrstim postojeću odluku šta dalje čitati (Vaskrsenje ili Pekića).
Pokušala sam malo savremene, ali biće da nisam dobro izabrala, nije po mome ukusu.

U zadnjih par dana, pročitala sam Priručnik za inkvizitore (dopala mi se),
Psihijatri, psiholozi i ostale budale (okej mi je, potvrdila mi je neka moja uviđanja i lično mi je bio dobar tajming pa mi je zato okej),
Knausgor-Jesen (nije mi se dopala, uopšte),
čitam sada Lovac na zmajeve (za sada nisam oduševljena)
Vaskrsenje, jer se ostrim da ponovo citam a bice to kao prvi put jer je odavno...:ok::ok:
 
Angel Island by Inez Haynes Irwin
Na ovu knjigu sam naleteo u Ljubljani, u delu za engleski jezik. Predstavljeno je kao zaboravljeni klasik. Reč je o kvalitetnom feminističkom štivu. Pet putnika sa nasukanog broda završavaju na malom ostrvu. Tamo viđaju pet žena sa krilima. I naravno, oni bi da im obuzdaju let, da ih trikom zarobe. Roman odiše tom borbom između polova, ali na psihološki način, bez nasilja i patologije.
Ne znam koliko je ova autorka poznata, prvi put čujem za nju.
 
Islands in the Stream, posthumno objavljeni roman Ernesta Hemingveja.
Knjiga je ambiciozno zamišljena, obimna, sa dosta autobiografskih elemenata. Iako joj nedostaje koherentnosti i, generalno, odaje utisak nedovršenosti, čitalac dobija ono što očekuje, vjerovatno očekuje. A to je jedan pravi hemingvejevski junak - mračni, tragični stoik, umjetnik, ratnik i ljubavnik. Mislim da samo u njegovoj literaturi takvi likovi mogu dobro funkcionisati.

Zbignjev Herbert: Varvarin u vrtu
Putopisni eseji, uglavnom na srednjovjekovne teme, umjetničke i istorijske, poznatog poljskog pjesnika. Nisam vizuelni tip, pa su mi interesantniji bili oni o sakralnoj arhitekturi - izgradnja gotskih katedrala bila je pravi društvenih događaj - od onih o slikarstvu, a posebno su mi bliska dva istorijska eseja, o progonu katarske sekte albižana i o padu vitezova templara. Oba ova eseja pisana su sasvim romantičarski i ikonoklastično, sa subverzivnošću čestom kod pjesnika iz dominantno katoličkih zemalja. Iako, zapravo, saznajni aspekt bio mi je kod čitanja manje važan od književno-estetskog.
 
Zavrsavam "Price o crvenom sirku" on Mo Jena.. Bas mi se dopalo i nastavicu da konzumiram njegova dela u buducnosti

Hteo bi da procitam nesto od irskog pisca Flann O'Bien- a (ne verujem da je preveden na srpskom) i dvoumim se izmedju "The third policeman" ili "At swim-two-birds"(verovatno ovo drugo).. Dzojs ga je nahvalio a i ja volim te irske ludake i njihovu kulturu i tradiciju, pa da vidimo..
 
Knjiga Ejbonova, Klark Ešton Smit

Ako ste fan Lavkrafta kao ja ovo je nezaobilazno štivo. Priče se bave užasom iz iskona, kao i užasom smeštenim u neka prošla vremena. Ima dobrih priča, ima nekih koje su malo više kičaste i razvodnjenje za moj ukus. K.E.Smit nije genij poput Lavkrafta, priče su mu nešto slabije, ali vredi pročitati. Orfelinovo izdanje je bogato ilustracijama i zadovoljstvo ga je držati u ruci.

Na sajmu ću da kupim Knjige krvi, imam velika očekivanja.
 
Knjiga Ejbonova, Klark Ešton Smit

Ako ste fan Lavkrafta kao ja ovo je nezaobilazno štivo. Priče se bave užasom iz iskona, kao i užasom smeštenim u neka prošla vremena. Ima dobrih priča, ima nekih koje su malo više kičaste i razvodnjenje za moj ukus. K.E.Smit nije genij poput Lavkrafta, priče su mu nešto slabije, ali vredi pročitati. Orfelinovo izdanje je bogato ilustracijama i zadovoljstvo ga je držati u ruci.

Na sajmu ću da kupim Knjige krvi, imam velika očekivanja.
Čitao sam i ja, pomalo se razočarao, imao sam veća očekivanja od Smita, ali ima pristojnih priča.

A Knjige krvi su odlične, nisam sve pročitao, a ono što jesam je dobro, vrlo zanimljive priče, maštovite.
 
Čitao sam i ja, pomalo se razočarao, imao sam veća očekivanja od Smita, ali ima pristojnih priča.

A Knjige krvi su odlične, nisam sve pročitao, a ono što jesam je dobro, vrlo zanimljive priče, maštovite.
Priče koje su mi se najviše svidele u Knjizi Ejbonovoj:
Zver Avroanja
Žablja mati
Genius Loci

Mada ima i slabijih priča koje su nekako previše kičaste i bez kvalitetne sadržine.

Glede Knjiga krvi čuo sam da je Barker njima napravio revoluciju u horor žanru i da je to ujedno poslednja revolucija (Poe, Lovecraft, King, Barker). Tako da imam velika očekivanja. Orfelin je izdao zbirku sa prve tri knjige.
 
Priče koje su mi se najviše svidele u Knjizi Ejbonovoj:
Zver Avroanja
Žablja mati
Genius Loci

Mada ima i slabijih priča koje su nekako previše kičaste i bez kvalitetne sadržine.

Glede Knjiga krvi čuo sam da je Barker njima napravio revoluciju u horor žanru i da je to ujedno poslednja revolucija (Poe, Lovecraft, King, Barker). Tako da imam velika očekivanja. Orfelin je izdao zbirku sa prve tri knjige.
Da, jeste Barker napravio revoluciju u hororu, posebno što se tiče body horrora.
Čitao sam ona stara izdanja.
 
Dobar je Dovlatov, čitao sam nekoliko knjiga, piše jednostavno, duhovito, ironično.
Čitala sam samo Strankinju. Pa, slažem se. Nije da je sad dubokoumno remek delo, ali sve to što kažeš plus nije pretenciozan, isfoliran, smarač, što me sve izuzetno nervira kod pisaca. Ok, ima malo patetike i detinjastosti, ali sve u svemu može fino da se proguta.
 

Back
Top