Gledam listu knjiga koje sam pročitao u toku godine pa rekoh hajde da preporučim nešto što je ostavilo najveći utisak.
Bora Ćosić - Priče o zanatima, Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji
Izuzetno duhovito i simpatično, prototip jednoj novoj književnoj struji koja ga nikad nije dostigla, kamoli nadmašila.
Branimir Šćepanović - Usta puna zemlje, Smrt gospodina Goluže
Fenomenalno, jake i duboke metafore, alegorije koje prikazuju književnost u najboljem svjetlu.
Sergej Dovlatov - sve
Lom je objavio sabrana djela, nema promašaja. Istovremeno i duhovito i lako za čitanje i... genijalno.
Rumena Bužarovska - Moj muž
Nisam imao velika očekivanja, ne znam zašto, ali baš mi je legla. Ko voli kratke priče - obavezna lektira.
Kuci - Sramota
Posebno mi se svidjela hirurška preciznost rečenice i osjećaj lakoće pisanja. Čak mislim da tako nešto i piše na koricama knjige.
Lešek Kolakovski - Glavni tokovi marksizma
Koga interesuje društvena filozofija, mislim da ne postoji bolje djelo od ovog. Jedna od najboljih stručnih knjiga koje sam čitao. Jeste da ima 1700 stranica, ali bez obzira, isplati se u potpunosti.
Evo šta mi se nije svidjelo, što ne znači da ne preporučujem.
Vladimir Arsenijević - U potpalublju
Antiratna knjiga kao dobitnik Ninove nagrade za ratnu 1994. godinu, što ima smisla. Ali, to je i jedino što ima nekog smisla. Ostalo - slabo. Barem meni.
Zoran Ćirić - Hobo
Da nije dobio Ninovu nagradu, možda i ne bi ostavio gorak ukus, ovako sam blago razočaran jer od nagrađenih knjiga očekujem više.
Milovan Danojlić - Oslobodioci i izdajnici
Danojlić mi je drag pisac, ima dobrih knjiga, prevodio je Siorana, drži do jezika, što je izuzetan plus u mojim očima. I onda pročitam ovaj mozaik sjećanja u vidu naknadne pameti pa se razočaram u Ninovu nagradu, opet.
Vladimir Pištalo - Tesla, portret među maskama
Opet Ninova nagrada. Ovo je slučajnost, nije mi namjera da kao loše ređam dobitnike najprestižnije domaće nagrade. Zapravo, ovo i nije loša knjiga. Prva trećina - Tesla, mladost, objavljena je kao zasebna knjiga godinu dana prije ostala dva dijela. I ta prva knjiga mi se čak dopala. Ali, pročitati 500 strana neke fragmentarne proze ovog tipa nikako ne može biti zadovoljstvo. Tim prije što znam da je Pištalo izuzetan lirski prozaist, čitao sam njegova rana djela koja, naglašavam, ni najmanje ne liče na ovu knjigu. Naporno je, barem meni.
Marko Šelić - Zajedno sami
Knjiga koju planiram pročitati bar deset godina, još od dana kad sam slušao Marčela u ulozi repera. Vjerovatno i najveće razočaranje ove godine. Mada, kad malo bolje razmislim, ne znam ni šta sam mogao očekivati, ovo je pisao sa 23-24 godine i teško da je mogao napisati išta drugačije i bolje. Dakle, do mene je, očekivao sam da će ostaviti isti utisak kakav je ostavljao na mene tinejdžera prije 10ak godina. Naravno, nije.
Haruki Murakami - Kad padne noć, Južno od granice, zapadno od sunca, O čemu govorim kad govorim o trčanju, Norveška šuma
Ove četiri knjige sam pročitao i nijedna mi se nije dopala. Zašto sam onda pročitao četiri - zato što znam da je Murakami veliki pisac i sve sam očekivao da će sljedeća biti bolja. Ali, kad sam vidio da me i četvrti put nervira, batalio sam. Možda ću još pročitati Kafku na žalu i neke priče, opet s nadom da će baš to biti bolje, mada, sumnjam.
Paulo Koeljo - Alhemičar
Natjerao sam se da je pročitam, više zbog fenomena nego zbog nekih velikih očekivanja. Od početka sam sumnjao u kvalitet (da, predrasuda o bestselerima), ali sam se barem nadao da će biti interesantno. Ne da nije bilo, nego sam se baš napatio da bih pročitao do kraja. Naporno dozlaboga. A filozofija samopomoći, njah. Ipak, ne mislim da je ovo bez razloga bestseler, svakako da ima neku svoju vrijednost, samo što se meni ne ukazuje u najboljem svjetlu.
