Književnost Šta trenutno čitate - utisci i preporuke II

Ne slažem se. No, da vidimo...

1. Juliette je čisti masakr i kolinje. Dosta da je to napisao.

2. Justine sam zaboravio, bilo mi je dosadno, no ispada mi usko.

3. to nije porno literatura, jer ne uzbuđuje ni fetišiste. On nema pravu erotsku imaginaciju. A u pogledu drugih, nejasno je što bi on htio. Ne vidim da je on otkrio nešto bitno o ljudskoj prirodi, višoj ili nižoj, osim svojih uskih opsesija. Ne vidim da on kaže nešto o "životu" izvan koreografiranoga nasilja koje je artificijelno i njegova privatna fiksacija. On je tu kao Kinezi sa svojim fetišima sputanih nogu:
https://en.wikipedia.org/wiki/Foot_binding To nije univerzalno u erosu, kao donje rublje, nego je neka blesava perverzija te kulture koja je propala s njom, s tom tradicijom.

4. Sade ništa nema reći o životu, slobodi, tabuima, politici, strahu, smrti, ljubavi, erosu, psihi, moralu.... On ima samo tu fiksaciju na oskvrnjenje "nevinosti" i oko toga se vrti do besvijesti. Meni on izgleda kao opsesivac jedne teme, i to uske.

Зашто де Садову литературу узимати обавезно као порнографију? Можда му и није било у циљу писати штиво за перверзњаке и еротомане. Можда је на себи својствен начин, као нико прије њега, обрађивао вјечиту тему о борби добра и зла. Зли су били перверзњаци и садисти (често попови, војводе, племићи ...) а добри невине, наивне дјевојке (обично из простог народа) у чему се може видјети и политичка нота. За разликуу од других, "нормалних" писаца, код де Сада је зло обавезно побијеђивало, што може бити одраз његовог личног песимистичног односа према животу.
 
Зашто де Садову литературу узимати обавезно као порнографију? Можда му и није било у циљу писати штиво за перверзњаке и еротомане. Можда је на себи својствен начин, као нико прије њега, обрађивао вјечиту тему о борби добра и зла. Зли су били перверзњаци и садисти (често попови, војводе, племићи ...) а добри невине, наивне дјевојке (обично из простог народа) у чему се може видјети и политичка нота. За разликуу од других, "нормалних" писаца, код де Сада је зло обавезно побијеђивало, што може бити одраз његовог личног песимистичног односа према животу.

Ako nije porno, onda je karikatura. Ovako, "klasno" tumačenje je naivno. Istina je da zlo najčešće pobjeđuje u životu, no u pravoj literaturi, kao u Faulknerovu "Svjetlosti i augustu" ili Šalamovljevim "Pričama iz Kolime"- to nije tako naivno. To je, da tako kažem, "realno"

Sade je čista koreografija. To je fantazija u koju čitatelj teško može vjerovati. Da postoje perverznjaci koji muče itd.- to je istina. No to su serijski ubojice i slična tevabija, i oni su zapravo idioti i u njima nema ništa ljudski univerzalno osim kliničkih slučajeva. Tako se može napisati cijeli roman o slinavljenju ili fetišistu koji uživa da puši, recimo, džukcu dok on masturbira jarca. OK- no što s tim?

Zato je npr. Hanibal u "Kad jaganjci utihnu" neuvjerljiv. Osoba tako zla, a inteligentna, se ne bi bavila običnim mesarenjem. Bacio bi se čovjek u politiku....
 
IMG_20190309_214540034.jpg
 
Fransoaz Žiru - Lu (Priča o slobodnoj ženi)
Ovo je knjiga o Lu Salome, ženi kojom su bili očarani Niče, Frojd, Rilke... Ona je bila školski primer famme fatale,
žena natprosečne inteligencije i lepote. Interesantno je da je čuvala nevinost do oko trideset i pete godine života, što
nikako nije obeshrabrivalo muškarce da pokušavaju da je zavedu. Kasnije će postati vrlo promiskuitetna, pokušavajući
da nadoknadi izgubljeno vreme.
Knjiga se najviše bazira na njenom odnosu sa Ničeom, Frojdom i Rilkeom.
 
Varlam Šalamov: Priče sa Kolime
slikaVarlam-Salamov-Price-sa-Kolime-1-2-175902317v800h600.jpg


Preporučio bih Šalamova, te njegovu autobiografiju Četvrta Vologda
salamov_cetvrta_vologda.jpg


Ne da mi se pričati o autoru, možete pročitati ovdje:
http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=59302
https://izmedju.wordpress.com/2015/11/15/varlam-salamov-sta-sam-video-i-shvatio-u-lageru/

Preporučio bih sve priče, dakle dvije knjige, a ne samo jednu (koja nema neke ključne priče).

To je velika literatura koja, na žalost, čini se da sve više biva percipirana kao dio žanrovske logorske literature. Ona je univerzalna- i ne ćete vjerovati, daje životnu snagu.
Posebno herojske sudbije opisane u pričama "Žitije inženjera Kiprejeva" i "Posljednja bitka majora Pugačova". Šalamov se u pričama pojavljuje kao ja, a nekad i kao Andrejev (to je isto on).

Sve u svemu, roman-mozaik prema kom je dosta toga razvikanoga zapravo-blijedo....
 
Julijus Evola - Razmišljanja o vrhovima
U ovoj zbirci eseja Evola piše o duhovnim, metafizičkim aspektima planina, ali i o svojim
fizičkim penjanjem na njih.
Kao neko ko razmišlja na aristrokratski, elitistički način, on je užasnut time što se planinarenjem bave mnogi.
Smatra da to treba biti privilegija za nekolicinu odabranih.
 
Fransoaz Žiru - Lu (Priča o slobodnoj ženi)
Ovo je knjiga o Lu Salome, ženi kojom su bili očarani Niče, Frojd, Rilke... Ona je bila školski primer famme fatale,
žena natprosečne inteligencije i lepote. Interesantno je da je čuvala nevinost do oko trideset i pete godine života, što
nikako nije obeshrabrivalo muškarce da pokušavaju da je zavedu. Kasnije će postati vrlo promiskuitetna, pokušavajući
da nadoknadi izgubljeno vreme.
Knjiga se najviše bazira na njenom odnosu sa Ničeom, Frojdom i Rilkeom.
Trebalo bi da citas malo nesto od nje, a ne o njoj, o njoj se pisu bajke, mitovi, ali ona sama mnogo lepo pise i opisuje sve i svasta;)

- - - - - - - - - -

Зашто де Садову литературу узимати обавезно као порнографију? Можда му и није било у циљу писати штиво за перверзњаке и еротомане. Можда је на себи својствен начин, као нико прије њега, обрађивао вјечиту тему о борби добра и зла. Зли су били перверзњаци и садисти (често попови, војводе, племићи ...) а добри невине, наивне дјевојке (обично из простог народа) у чему се може видјети и политичка нота. За разликуу од других, "нормалних" писаца, код де Сада је зло обавезно побијеђивало, што може бити одраз његовог личног песимистичног односа према животу.


Taj covek nit je normalan bio, a ponajmanje knjizevnik.
Ja sam jednu knjigu citala, to je za mene bila pornografska pedofilija, sa akcentom na pedofiliji.
NIsam nikakva puritanka, nista mi nije strano, ali kada neko na recimo 500 strana opisuje stravicno zlostavljanje dece,
a to sve bez ikakvih osecanja ( pri tome ne mislim na empatiju) nego kao kad covek cita uputstvo za usisivac za prasinu.
 
King je odličan pisac. Kad sam čitao Vreću kostiju, uplašio sam se kao malo dete. Pravi strašnu atmosferu, a pri tom piše jasno i precizno. I, vrlo je maštovit..
Obnovio sam Dena Brauna : Da Vinčijev kod, Anđeli i demoni, Inferno i Digitalna tvrđava..
Zabavno, napeto, obimno..
King je NAPORAN!! Vecina ljudi misli slicno-opisi su mu preopsirni, previse je mracan, perverzan...Ima dobrih knjiga, ne kazem ali...Nekako je....Umorim se citajuci ga...
 
King je NAPORAN!! Vecina ljudi misli slicno-opisi su mu preopsirni, previse je mracan, perverzan...Ima dobrih knjiga, ne kazem ali...Nekako je....Umorim se citajuci ga...
Има истине у томе што пишеш. Но код Гробља кућних љубимаца нема ничега сувишног...баш сам се уживео.
 
Mišel Uelbek - Mogućnost ostrva
Kratak siže romana:
Ova epistolarno oblikovana knjiga je zapravo skup analiza i tumačenja života poznatog i bogatog, ali
konfliktnog i netolerantnog francuskog komičara Danijela, koji se pred kraj života pridružuje sekti koja
obećava svojim sledbenciima besmrtnost. Poglavlja u romanu zapravo ispisuju dva njegova klona iz
bliske budućnosti, u kojoj više nema rađanja, seksa, ljubavi, porodice, već samo beskrajne reprodukcije
klonova koji žive usamljene i sterilne živote u svojim bezbedonosnim gradovima.


Uelbek je pisac koga ne odlikuje neki naročiti stil, ali čije knjige intrigiraju i bude znatiželju, bilo da se
u njima bavi genetičkim inžinjeringom, seks turizmom ili političkim temama.
On je poput nekog hroničara posrnulosti i dekadencije današnjeg čoveka. Zanima me da li će njegova
dela izdržati probu vremena, odnosno da li će se čitati za 20, 30 ili 50 godina.
 

Back
Top