Književnost Šta trenutno čitate - utisci i preporuke II

Dovrših Crveni petao leti prema nebu.
Miodrag Bulatović je bio baš mračan lik. Opisuje seosko stanovništvo kao ružno, šugavo i duhovno zaostalo a taj prostor kao prljav i prašnjav. Sam naziv romana je vrlo efektan kao i glavni junak Muharem koji je oličenje autorovog viđenja sveta - sav nikakav i slab, zlostavlja ga ko stigne.
Mislim da mu je to najbolji roman, zanimljivo da te godine kad je objavljen nije dodeljena NIN-ova nagrada jer kao nije bilo dovoljno kvalitetne knjige.
Inače dobra mu je i zbirka priča Đavoli dolaze.
 

Vozom za Samarkand​


Guzelj Jahina


Autorka romana Deca Volge i Zulejha otvara oči

Dobitnica nagrada Velika knjiga, Jasna Poljana i Velika nagrada Ivo Andrić

Poslednjih godina Ruskog građanskog rata živote duž Povolžja odnosila je glad. Mnogobrojna deca postala su siročad, skitnice i beskućnici. Boljševička vlada odlučila je da oko 150.000 napuštene dece koja su umirala od gladi hitno evakuiše u provincije u kojima je bilo više hrane.

Ova priča počinje 1923. kada komandir Dejev i komesarka Bela organizuju evakuaciju pet stotina dece-beskućnika iz Kazanja za Samarkand. Dejev se poput Odiseja, Herakla ili Jasona na putu suprotstavlja apsolutnom Zlu – Smrti – koja dolazi u raznim oblicima, kao Glad, Bolest ili Ubistvo. Ipak, u očima dece, tokom šest nedelja putovanja nižu se uzbudljive i opasne avanture kroz nepregledna prostranstva: od šuma Povolžja i kazaških stepa, preko pustinje Kizilkum i planina Turkestana. Široka paleta sudbina i likova: izbegli seljaci, čekisti, kozaci, ekscentrični svet malih skitnica sa svojim neobičnim jezikom, psihologijom, sujeverjem i nadama smenjuju se u neočekivano dirljivim situacijama i mizanscenima.

Jahina zadire u bolne teme iz prošlosti Rusije koje su se nesumnjivo odrazile na savremeno rusko društvo. Tim pre se veština njenog pisanja jasno odražava na svakoj stranici romana koji zrači životnom snagom.

/tek sam počeo čitati/
 
20230408_200127.jpg


Čitam na engleskom pa ide sporije ali ide nekako

Dante Milton Njegoš

To je ta "linija"
 
Stranger at the Pentagon, Frank E. Stranges
Dovrših. Najbesmislenija knjiga koju sam u životu pročitao. Poslao mi ju je u hrvatskom izdanju jedan Hrvat koji tvrdi da je imao komunikaciju sa vanzemaljcima. Hajde da vidim šta je jer mi je (nekada bila) zanimljiva ufologija kad ono evangelistička propaganda o vanzemaljcu koji hvali Isusa.
Nekada treba pročitati i ovako nešto besmisleno, čisto da bismo imali svest da postoje i sulude i prevarantske knjige i da bismo više cenili one koje su suprotnost.

Sad se bacam na jednu od koje imam veća očekivanja.
 
Konacno sam zavrsila putopis ''Carigrad'', Edmondo de Amicis.
Predivan putopis o Carigradu, s kraja XIX veka. Detaljno i lepo opisan grad - od poznatih istorijskih cetvrti i arhitekture
do manje poznatih delova grada. Kazu da je ovo najbolji putopis o Carigradu onog vremena i ja mogu samo da se slozim sa tim.
Carigrad sam do sada (i nadam se za sada) upoznala i preko drugih knjiga, doduse romana ne putopisa, a ova knjiga je samo obogatila
ono sto znam o ovom gradu kojih bih volela da posetim. Sama knjiga sadrzi i 60 fotografija, pisana je jednostavnim i razumljivim stilom
tako da na trenutke zaista imate utisak da se tamo i nalazite, da osecate sve mirise, vidite sve boje i cujete sve zvukove.
Moje iskrene preporuke za ovu knjigu.
 
Успон Ругонових, од Золе. Тек сам почео, рано је за коментар књиге. Али знајући Золу, биће описа у недоглед, и тешке социјале. Скоро сам завршио Тровачницу од истог аутора, и баш је оставила утисак на мене. Алкохолизам, лицемерје, преваре у браку, неморал, сиротиња, неумереност, лењост... Баш уме описати друштво некад. А приближно томе и сад.
 

Back
Top