Književnost Šta trenutno čitate - utisci i preporuke II

Budo Simonovic - Otmica
Nisam imao pojma o ovoj otmmici aviona te 1948 u tadasnji Titograd. A Jos manje da ga je otela studentkinja da bi se domogla svoga dragog Djanija talijana jer joj tadasnje jugoslovenake I crnogorske vlasti nisu dozvolile da napusta zemlju jer je bila cerka narodnog neprijatelja Boza Tomovica a I Jos bese sveze to sa talijanskom okupacijom Crne Gore...Ali nasla je nacin otela avion na liniji Titograd Sarajevo I preusmerila ga u Bari dje je cekao voljeni..
 
Gde može da se kupi ta knjiga "Otmica"? Ili mogu da je nađem u biblioteci?

@prsho


***

Čitam "Ponoćnu ružu" Lusinde Rajli. Ovo je drugo čitanje, prvi put sam čitala ovu knjigu pre više od 10 godina.

Istorijska drama sa elementima fikcije vodi nas od Indije koja je tada bila pod engleskom upravom, do veličanstvenih palata u Engleskoj u kojima žive, danas, osiromašene grofovske porodice.
 
Džudi S:
Gde može da se kupi ta knjiga "Otmica"? Ili mogu da je nađem u biblioteci?

@prsho


***

Čitam "Ponoćnu ružu" Lusinde Rajli. Ovo je drugo čitanje, prvi put sam čitala ovu knjigu pre više od 10 godina.

Istorijska drama sa elementima fikcije vodi nas od Indije koja je tada bila pod engleskom upravom, do veličanstvenih palata u Engleskoj u kojima žive, danas, osiromašene grofovske porodice.
Kliknite za proširenje...
Pa na ulici Sam je kupio a verovatno ima u narodnoj Ili nekoj vecoj biblioteci
 
artur klark i džentri li-rama 2

Riječ je naime pak o drugom djelu čuvenog ''Susreta sa Ramom'' u kome autor pripoveda o dugoočekivanom dolasku prve vanzemaljske inteligencije u našu orbitu, te pokušaja uspostavljanja bilo kakve komunikacije sa njima ili odgonetanja ko su i zašto su ovde konačno. Knjiga obiluje sofisticiranošću, elegancijom i ekonomičnošću riječi, rječeničnih struktura i konglomeracije eksproprijativne deuteronomije. Odlikuje se i velikom pitkošću i čitljivošću, uprkos povremenim uplivima pomalo visokoparnih naučnih reči, fraza i paradigmi koje, nauštrb palijativne analize sintetišu ostvareni fond u velikom broju inostranih fundusa. Prvi deo je ostavio mnogo toga otvorenim, nedorečenim i nerazjašnjenim i upravo je u tome poenta. Videćemo još kako će se odvijati i šta će se zbiti u drugom dijelu. Dobar tek. Pozdrav za sve ljude širokog uma i plitke duše.
 
Ari Turunen- Gadovi.biografije velikana izlivenih u klipove

Lepo demaskirano mitomanija da se dizu zloconcima I ubicama spomenici a za sta sto su masovne ubice I sadisti...samo fale I savremeni tirani valjda ce to neko drugi dopuniti kad odapnu

Jon Fosse -jutro I vece
Rasterecujucu opis rutine zivota I tokova I posledica rutine....
 
Upravo sam zavrsio Tihi Don.

Necu ostaviti review, ali cu napisati da su mi se najvise svidele knjiga 1 i 3. Voleo sam opise prirode, ljudi a najmanje detalje oko vojske, pukova, eskadrona itd...
Generalno svidela mi se knjiga iako nije laka za citanje.

Takodje, mislim da je smrt Aksinje i grigorijeve cerke na kraju potpuno nepotrebna. Nisam ocekivao nikakav hepi end on ruskog pisca ali nije morao da bude ni toliko mracan.

Mogao je ubiti i Grigorija na kraju ali je odlucio da zavrsi knjigu. Mislim to ce se svakako desiti jer neko ko je bio na suprotnoj strani, vec pobegao od smrti, isao sa banditima na kraju, sudbina mu je sasvim jasna.

Sve u svemu zasluzena Nobelova nagrada.
 
Duskwood:
Upravo sam zavrsio Tihi Don.

Necu ostaviti review, ali cu napisati da su mi se najvise svidele knjiga 1 i 3. Voleo sam opise prirode, ljudi a najmanje detalje oko vojske, pukova, eskadrona itd...
Generalno svidela mi se knjiga iako nije laka za citanje.

Takodje, mislim da je smrt Aksinje i grigorijeve cerke na kraju potpuno nepotrebna. Nisam ocekivao nikakav hepi end on ruskog pisca ali nije morao da bude ni toliko mracan.

Mogao je ubiti i Grigorija na kraju ali je odlucio da zavrsi knjigu. Mislim to ce se svakako desiti jer neko ko je bio na suprotnoj strani, vec pobegao od smrti, isao sa banditima na kraju, sudbina mu je sasvim jasna.

Sve u svemu zasluzena Nobelova nagrada.
Kliknite za proširenje...
Ја прочитао у средњој школи. Мислим да је била лектира!
 
U zadnje vrijeme čitam knjige o knjigama. Tako sam napol pročitao "Tradition and Dream" Waltera Allena (od njeg imam glavnu kritičku knjigu "English Novel"- remek djelo bez dosadnih pseudoznanstvenih teorija).

Ovu sam jedva pročitao 40%, a onda nisam dalje jer ne na Borrow opciju na Archive, pa me prekinulo, a kasnije mi se nije dalo da čitam na rate (ne da se skinuti).

To je u biti o britanskom i američkom romanu od oko 1920. do 1960.

Njegova mi se glavna teza čini prihvatljivom- da su to dvije priče zbog različitih nacionalnih duhova Engleza (pa i Iraca) i Amerikanaca. Ovi na britanskom otočju slijede tradiciju realizma, te uronjenost u društvenu zbilju i klasnu raslojenst. Kod Amerikanaca su glavni likovi - naveo je i stare autore kao Hawthornea, Melvillea, Twaina, Cranea, Norrisa...samotari koji i ne postoje u stabilnom društvu, a od novijih da su takvi i Hemingway i Faulkner. Skoro ispada da je netko bio u pravu da je junak američkog romana loner, drifter and eventually killer. (pada mi na pamet "Blood Meridian").

Generalo bih se složio da je američki prototip romanca, a britanski- roman. Ovi Amerikanci nešto laufaju okolo i traže sebe, ali nema jačega opisa društva (koje baš i nema kulturu), dok su Englezi uronjeni u društvo.

Interesantna je opaska zašto Leavis nije uvrstio "Orkanske visove" u "Great tradition" engleskoga romana, koju po njemu čine Austen, Eliot, James i Conrad (kasnije je dodao Lawrencea). Bronteova je tako atipična da spada više uz Hawthornea, Melvillea, Faulknera...nego uz Engleze.

Dobro je napisao i opisao sjajnu kratku karijeru Stephena Cranea (nisam znao da mu je supruga bila madame javne kuće, a da je on živio po bordelima), a najbolje mi je bilo o Uliksu i Joyceu.

Uz ono što drugi jesu napisali, kako je Joyce bio nevjerojatni pedant i ostalo oko tajni zanata, Allen je napisao nešto poticajno. Zna se da se Joyce služio stalno igrama riječi, puns, no Allen veli- meni uvjerljivo- da je to neka psihološka osebujnost Joyceova uma, u kom su se automatski zbivale asocijacije i bujica veza između zvukovnih uzoraka koje bi onda po zvuku povezivao s nečim drugim.

Znao sam da je Joyce od Akvinskoga preuzeo hermetičko-alkemijske starudije korespondencija (kamen- boja-planeta- dio tijela-...), a toga ima u staro doba, vidjeti knjižicu Guenona "Ezoterizam Dantea", no ovdje je to u sklopu te Joyceove slušno-asocijativne manije koju je onda ustrojio prema matrici Homera i Akvinskoga.

Allen misli da je Uliks uspio roman poglavito zbog vrlo životnoga Blooma, kog je usporedio po snazi kreacije s Falstaffom (Molly mu je više animalna ženka, sila prirode).

Za Wake je rekao da to nije roman, i da je neuspjeh- bio je u pravu.

Vidio sam još malo o Dreiseru, i Allen ga cijeni kao naturalista sa sućuti, iako veli da mu nije jasno na kom je jeziku pisao- rodnom njemačkom ili engleskom.

Ostalo nisam vidio, no možda škicnem...
 
Izgleda da ću pročitati cijelu tu knjigu, napreskokce.

Prvo je Allen pisao o britanskim piscima, no o Lawrenceu sam znao odprije, pa sam preskočio. Spomenuo je par poznatih it toga perioda, neki Hughes i još koji, no- nikad čuo. Pojelo ih vrijeme.

Onda se prebacio na Amerikance i tu je dobar, no imam pomiješane osjećaje jer sam dio tog pročitao.
Prvo o Sinclairu Lewisu, kog je mislim solidno ocijenio kao minornoga autora, no koji nije loš. Davno sam pročitao 1-2 njegova romana koji su mi ostavili okus nečeg sentimentalno nezgrapnog, no simpatičnog. Uza svu kritiku, to je ipak simpatiziranje američke sitne buržoazije, a čovjek ako čita bez ambicija, nekako se spusti na to.

Onda je raspisao o Dreiseru i naveo dvije teze: da Dreiser posjeduje sućut prema svojim likovima i da je determinist koji ne moralizira. S drugim se slažem, dok prvo ne mogu ni zamisliti. Prva dva romana o ženama su vrlo dobra i hrabra za ono doba, no autorova perspektiva je sumnjiva. I uspjeli i propali su žrtve nekih udesa, a porivi su im primarno seksualni i financijski. Neko je rekao da u tom svijetu vrijedi- Sodoma je Meka, Meka je Sodoma. Moglo bi biti, no to pokazuje autobiografičnost Dreisera koji je bio sex manijak, imao cijeli harem ljubavnica (neke ispod legalne granice), no nije imao neke inteligencije, iako je čitao i Darwina i ostale, no ostao je nekako infantilan. Kod velikih, a nekmoli vrhunskih pisaca, osjećaš neku transcendenciju ili nijanse. Ovdje je sve kao bljuzgavica. Američku tragediju Allen smatra Dreiserovim najvećim romanom- no ja ju nisam čitao. Ipak i Allen priznaje da to nije tragedija, jer glavni lik Griffiths je tupamaros tjeran ambicijom i žrtva okolnosti kojih nije svjestan. Ne znam. Meni je najjači dojam ostavio prvi dio trilogije o kapitalistu Cowperwoodu, Financijer, sa snažnm darwinističkim pogledom na svijet koji je jaka vizija onog što se na engleskom kaže "man eats man world". Allenu baš nije sjelo, a ostala dva dijela trilogije, Titan i Stoik, nisam čitao jer sam pročitao da su to kompilacije od pisanija pijanoga Dreisera koje su sastavile njegove ljubavnice, pa je pitanje zašto bi se bilo tko s tim baktao. Sve u svemu, Dresiser je bio hrabar i realan u mnogočem i mislim da, unatoč trapavosti, ono što ostaje od njega je taj patos propalih ljudi u darwinističkoj borbi za novac, sex i moć. On je čitao Nietzschea, no ovaj je presuptilan i tragičan da bi debeli alkos s haremom od toga što profitirao.

Zatim o Sherwoodu Andersonu, no njega nisam čitao. Oko Wille Cather se slažem da je značajna, a Moja Antonija je dirljiv roman i ne samo dokument naseljavanja Čeha, Šveđana...dok Smrt dolazi po nadbiskupa, za mnoge njezino krunsko ostvarenje,nisam čitao. Mnogi ga stavljaju među katoličke romane, iako autorica nije bila katolikinja. Rekao bih da Catherova ima siguran status srednjega klasika, te da je njezina obradba problematike skoro na razini europskih pisaca toga ranga.

O Hemingwayu se apsolutno slažem da je stvorio cijelu stilsku školu, i tu se nema što dodati. Isto, A sunce izlazi njegov je najbolji roman, no ne vidim razlog cijeloj priči. Zašto bi kastrirani sudionik rata bio stalni pratilac nimfomanke Lady Ashley- to mi ne drži vodu. Ta ekipa se drži stoičkoga kodeksa koji mi izgleda besmislen u toj situaciji (ona se šlahta s nekim torerom, i još se kao zaljubi, a oboje su u biti bezvrijedni). Dobro je Wyndham Lewis rekao da su Hemingwayevi likovi "tupi volovi". Onda je Allen nešto drvio o Zbogom oružje, no taj me roman nije zanimao, kao ni drugi Hemovi. Hemingway ostaje majstor kratke priče i tu mu nema ravna, te rodonačelnik sugestivnih dijaloga kao stvorenih za filmove.

Onda je krenuo na Jug, o Ellen Glasgow (jednom sam ju mislio čitati, ali sam odustao), te o Erskineu Caldwellu (nisam ga čitao kad sam pročitao da su mu Jenkiji plaćali da blati Jug). I onda naravno- Faulkner.

Allen je dao dobru analizu Faulknera, no od nje nisam profitirao nešto.
Za Dok ležah na samrti dao je dosta drven opis i ostaje nejasno zašto bi to bio tako cijenjeno djelo (meni nije leglo jer sam ostao ravnodušan prema cijeloj obitelji, iako sam vidio virtuoznost). Ono s čim se slažem je da je Buka i bijes, iako se često koristi struja svijesti, posve drugačiji roman od Uliksa. Uliks je možda- Orwell tako veli- produkt katolika koji je izgubio vjeru u Boga, no meni više izgleda da je to djelo pisca velikih komičnih sposobnosti i u biti apsolutni Flaubert, da tako kažem. C.G. Jung je napisao da Uliks sliči rijeci koja izvire i ponire i nema smisla ni smjera. Onda bi to bilo kao život, a tu ima nešto, s tim da je, na stranu Joyceove manije, prikaz koliko je god moguće, objektivistički, iako uz majstorije, svih vidova života. Buka i bijes je pak djelo tragično ironične vizije, i slažem se da je Faulkner u neku ruku romantični pisac- u smislu kao Keats ili Conrad. Roman je u cjelini uspio; za Absaloma nisam siguran, iako glasi za vrhunsko djelo. Po Allenu, to je najveći Faulknerov roman. Meni je nedostajalo što nema prave interiorizacije, a likovi jesu "živi", ali nisu privlačni. LeBon je Hamlet, Henry je onaj Henry iz Shakea, no to je literarno i nije razrađeno. Stari Sutpen jest titan, ali neprivlačan i isto ostaje na površini. Absalom je više roman o Jugu kao stanju duha, a Faulkner tu nije dao što mu je snaga, ocrtavanje osobnosti. Drugi su zamijetili da je roman u biti detektivska priča, a Quentin Compson je više centar romana negi u Buci i bijesu. Jasno je da je Quentin Faulknerov alter ego, i tu mi se čini nedostatak, kao da se Faulkner bojao da se razotkrije. A možda nije ni mogao. Leavis je u članku "Dickens or Dostoyevsky" napisao da je Faulkner više kao Dickens, s plošnijim likovima, nego Dostojevski. To mi se čini najrazvidnije u meni najdražem Faulknerovu romanu, Svjetlosti u kolovozu/augustu. Centar romana za mene ostaje Christmas, a ljubav njega i Joanne najjača američka ljubavna priča, puna patologije. Christmas ostaje žrtva, i magnetičan lik, no nakon više čitanja sam ostajao nezadovoljan što nije dosegao tragičnu transcendenciju- a što bi sigurno od njega napravio Dostojevski, pa vjerojatno i Lawrence, a možda i Melville (a sigurno neka od luđakinja Bronteovih). Christmas je trebao stvoriti u svijesti čitatelja mit, kao što ga stvaraju Raskoljnikov, Ivan Karamazov, pa i na nižoj razini i Rastignac i Julien Sorel. Trebao je posjedovati širu tragičnu svijest, a on se stalno suicidalno vrti oko toga koje je rase. Hightower je impresivan, no Faulknerova sentimentalnost prema običnim miroljubivim, skoro tupim prosječnicima kao Lena i Byron Bunch, ostavila me nezainteresiranim.
Svjetlost se drži jedino na vezi Christmasa i Joanne, te njegovoj agoničnoj smrti. Šteta jedino što nije Christmasu dana dublja i intenzivnija svijest.

Za Seoce/Hamlet se slažem da je veliko ostvarenje,iako to nije u Faulknerovoj velikoj fazi. Uljez u prašinu je propovijed genijalna autora, no ipak propovijed, nešto kao loš kasni Conrad.

Došao sam do one munjene ženske od koje nisam ništa pročitao, a vidjet ću što Allen kaže o njoj.

Zaboravio sam navesti da je detaljno obradio Thomasa Wolfea, no sadašnja ocjena baš nije tako laskava, iako Wolfe vjerojatno nije zaslužio takav sunovrat. No whitmanovska egzaltacija bez kraja i konca i cilja brzo dosadi, pa ga ni ja nisam mogao dočitati, nego samo fragmente.
 
Ajde i ovde da se zapljunem...
Dovrsio sinoc knjigu "Libar Miljenka Smoje" od istoimenog autora. Iako je rec "samo" o zbirci eseja i kolumni pisanih za casopise iz perioda 70ih godina proslog veka, ipak mi je bilo interesantno kako je autor na duhovit nacin i sa puno ljubavi belezio hroniku svakodnevice svog grada (koji odavno vise nije u istoj drzavi u kojoj zivim), pozitivne i negativne stvari, poznate i nepoznate ljude (opisivao kako je ribario sa Borisom Dvornikom i kako su u mrezu ulovili malu ajkulu, ili kako je zatekao nekog anonimnog starca kako na ulici place jer je razbio bocu za vino koja je bila veca od jednog litra, pa vise ne moze da vara kada kupuje na meru u butigi). Cak mi ni ta za nase podneblje neobicna ikavica nije predstavljala problem za citanje, naprotiv... Skapirao sam koliko je Smoje bio pozitivni lokalpatriota, koliko znam sugradjani su se prilicno ogresili o njega pred kraj zivota zbog levicarskih i projugoslovenskih stavova koje je imao.
 
Danas sam počela i završila kratku knjigu (ne znam da li je svrstana u pripovetke ili kraće romane) "Usta puna zemlje" Branimira Šćepanovića.
Još uvek mi se sležu utisci i na klackalici sam da li je razumeti kao odu životu ili priručnikom za umiranje. Možda i dvostruka naracija (glavnog junaka u 3. licu i ostalih junaka u 1. licu) i treba da utiče na dvostruko i alegorično razumevanje. Činjenica je da me ne "pušta" i da ću još neko vreme promišljati o njoj.
 
Suzie Q.:
Danas sam počela i završila kratku knjigu (ne znam da li je svrstana u pripovetke ili kraće romane) "Usta puna zemlje" Branimira Šćepanovića.
Još uvek mi se sležu utisci i na klackalici sam da li je razumeti kao odu životu ili priručnikom za umiranje. Možda i dvostruka naracija (glavnog junaka u 3. licu i ostalih junaka u 1. licu) i treba da utiče na dvostruko i alegorično razumevanje. Činjenica je da me ne "pušta" i da ću još neko vreme promišljati o njoj.
Kliknite za proširenje...
Нисам читао, али бих рекао да вреди?
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Slične teme

Džudi S
Književnost Knjige koje ne volite da čitate ili ih nerado čitate
2 3 4
Odgovora
80
Pregleda
1.511
Džudi S
Džudi S
Nina
Da li ste voleli da čitate školsku lektiru ?
2
Odgovora
34
Pregleda
561
mali roker
mali roker
Džudi S
Književnost Kako birate knjige koje želite da čitate?
2 3
Odgovora
58
Pregleda
965
Ortak2
Ortak2

Back
Top