pa eto, naše misli i osećanja čine našu suštinu
džaba ti maska na netu kad se lepo vidi kako misliš i osećaš
uživo je već problem pročitati sve to
ovo ima smisla.
primetila sam da sam pojedine svoje prijatelje (dok sam aktivnije učestvovala na fejsu u razgolićavanju svoje privatnosti

...) još bolje upoznala baš kroz njihove ispisane misli, statuse, citate, raspoloženja, komentare o određenim temama...kod nekih se uopšte nisam iznenadila..to je bilo to, to su oni kakve poznajem..ali neki su me, malo je reći, zaprepastili.
meni je net (forumi i slično) uglavnom beg od dosade.
najiskrenije rečeno.
posledica inertnosti, srozavanja materijalne situacije usled koje ne mogu više da radim ono što sam pre, da putujem više, da više izlazim i radim neke stvari koje su mi ispunjavale slobodno vreme ali iziskuju veće troškove....a to onda vuče za sobom manjak volje, energije, jednu malodušnost i bezvoljnost zbog koje mi je najjednostavnije da otvorim komp i satima čitam ili pišem , ponekad i bez puno uloženog mentalnog truda

..
čak mi je i trenutni posao toliko dosadan da i od njega bežim na net
relativno kasno sam otkrila čari interneta, tek pre nekoliko godina me privuklo sve to , ali tek unazad dve, tri godine primetim da je to postao sastavni deo mog života i da je količina vremena provedenog na internetu (kao sredstvu komunikacije sa drugima) srazmerna intenzitetu loše privatne situacije.