Sta ste sanjali..?

  • Začetnik teme Začetnik teme Nina
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Godinama vec sanjam moju kucu, vracam se, uredjujem prostor, sakupljam stvari zbog ocuvanja uspomena, znam da moram otici i sve drugo staviti...ne mogu da se odlucim sta je vazno da ponesem, losi ljudi cekaju pred vratima sa kamionima,....nikako da prebolim to napustanje i oduzimanje imovine i uspomena u toku rata...samo jednom da mi je da se vratim mome domu, na par minuta, slobodna!
 
Muz vozi,ja suvozac,kad jedan mlad glumac,nas,ne znam mu ime,vozi polako uporedo i kaze mi,ja moram da pljunem,muka mi je.i ja kazem,samo izvoli i obzirno okrenem glavu na drugu stranu
Pa onda kako prolazimo kroz tudju praznu kucu da bi dosli do neke livade.i tamo na stepenicama prospem malo brasna.i dok sam skupljala trce neki mali gusteri,ali trce na dve noge i onda ukapiram da su to mini dinosaurusi
A onda pisem pismo vlasnicima,da se izvinjavam sto smo prosli,sto sam prosula malo brasna i da sam pokupila,al eto,hocu da ukazem na te mini dinosauruse,ako nisu znali...
Смоки, то ти је била кућа Марка Болана. 100%. Само је он држао мале диносаурусе у дворишту и нико више.
T-Rex - Children of The Revolution

Inace, to malo belo cupavo pufnasto stvorenje je izgledalo kao zec...:think:

МЗ.jpeg

Ta devojcica si ti odrasla.osecas da si u braku ili vezi,vece musko od partnera.a to te muci.tvoja podsvest zeli da se resi tog odnosa,ali racio ti ne da

Смоки, Смоки, није ти тешко да тумачиш туђе снове, ал` ти је тешко да извадиш

коштице из вишње. Смоки, Смоки.
 
Sanjao sam Ivicu Dačića kako krivotvori neke slike, ništa sofisticirano, ono editori i tako to, nego ručno, kistom, sačuvaj bože... jedino je za utehu taj neki umetnički aspekt sna, izražena kreativnost... mada možda to sugeriše i na nešto opipljivo, materijalno... :think:
 
ne mogu da verujem da je tema pala na cetvrtu stranu.. nemojte prestajati da sanjate

uh, nocas sam sanjao da sam se zaposlio u zeleznici srbije... motam se za poslovodjom i jos jednim radnikom sasvim mladim... sve u jadnom stanju... vozovi ne idu, naravno.. jos mi nije jasno ni sta cu da radim... u jednom trenutku pominjemo neki softver sto otvara neki fajl sa nekom ekstenzijom... ali racunara nema nigde.. negde vidim i raskupusan razvodni ormar.. mozda cu to da radim.. muvamo se, vreme nikako da prodje, a mene sve vise grize misao: da li sam se zajebao sto sam presao ovde da radim... i sve vise uvidjam da jesam... vreme nikako da prodje, radni dan beskrajno dug... nema konkretnog posla, a ne smes ni da sednes... niko mi to nije rekao ali nekako se podrazumeva... na starom poslu sam mogao i da odspavam kad nema posla... nisam pitao ni kolika je plata i sve sam vise ljut na sebe sto sam tako glup...sad bih hteo nekako izokola da doznam kolika bi mogla biti otprilike.. da pitam ovog mladica..sta bih mogao da zakljucim, on radi sa srednjom... a ja ne znam ni sa kojok skolom sam primljen... da li mogu da se vratim na stari posao.. da li sam dao otkaz tamo.. cas mi se cini da jesam, cas da nisam, da ima nade... ma cini mi se da sam otisao iz inata: ma sad cete vi da vidite.. tamo sam bio i na listi za stan.. znam da ga ne bih docekao, al opet.. i sve vise ubedjujem sebe da mogu da se vratim u staru firmu.. dok najzad nisam rekao: dosta, to samo sanjas
 
Ja sam sanjala da plače neko dete ispred ulaznih vrata i da mi je ušao nepoznati čovek u kuću kada sam otvorila da vidim to dete. Tako vristim, vristim a glas iz mene ne izlazi i tu se probudim. Bljak!
Zato večeras imamo piće na repertoaru i bez omiljenih krimi priča pre spavanja.
 
Redovno - voznju. U busu sam kroz vukojebinu, vozac kulira moje "ima izlaz", otvara u nekom mestu Bogu iza tregera, cekam bus iz suprotnog smera do kuce. Pitam mestane kad ce, a ono kroz to mesto ide bus jednom dnevno i to u 5 ujutru, i valjda sam peske posla...
 

Back
Top