Godinama vec sanjam moju kucu, vracam se, uredjujem prostor, sakupljam stvari zbog ocuvanja uspomena, znam da moram otici i sve drugo staviti...ne mogu da se odlucim sta je vazno da ponesem, losi ljudi cekaju pred vratima sa kamionima,....nikako da prebolim to napustanje i oduzimanje imovine i uspomena u toku rata...samo jednom da mi je da se vratim mome domu, na par minuta, slobodna!