Šta sam danas shvatio ?

Danas sam shvatio da smo svi dobili po parče sreće,
a niko celu.


prirodni, kosmicki, kakav god zakon da je, dobili smo srece tacno toliko koliko nam treba, tacno toliko gotovog materijala, svako prema sebi-zadatku i sposobnostima.

Bilo bi neverovatno glupo da nam je sve servirano, dodeljeno, jer to bi znacilo da ni ne trebamo da zivimo, da mozemo odmah da umremo.

Covek izvan izazova nije zivo celjade.

Zato mislim da je svako dobio JEDNAK komad kolaca samo sto neko sedi kraj tog istog zagledan u daljinu/flasu rakije/komsijsku ogradu.... i lelece, sve uz gusle i niz gusle,

dok neko drugi gleda iz dana u dan sta da uradi od te mase, kakvu igracku za svoj duh mu ruke prave.

od jednakog dela kolaca, neko jede sav zivot a neko od istog takvog vazda gladan.

"celu srecu" bi bilo grehota ikom dati, jer ostali segmenti nase srece su poredjani po horizontu, a dohvatice ih ta struja koja nas do tamo nosi, motivacija.

zar moze biti lepse?

cak je i trnje koje nailazimo kraj naseg puta lepse no utaban put. ruka koja je uklonila trn puno vise zna od one koja ni ne sluti da trn postoji.
 
Poslednja izmena:

Back
Top