Nakon poslednjih nekoliko postova, čini mi se da imam problem s temom.
Ne razumem da li se ovde priča o svesnom laganju i obmanjivanju, manipulaciji i pakosti; ili, možda, o bezvezarijama.
Dal ćeš prećutat svoje (pravo) mišljenje u vezi kumine najnovije frizerske katastrofe; kako ja o tome sudim, stvarno je minorno. Radi se o njenoj glavi, i, najposle, ona je ta koja će je šetat svetom. Koliko ljudi na standardno pitanje poznanika u prolazu: "kako si?" odgovara
iskreno? I čak i ona (ogromna) većina koja se upravo posvađala s mužem ili šefom; saznala da će joj plata opet kasnit deset dana ili uhvatila svog maloletnog sina s cigaretom - i koja će odgovorit: "dobro, a ti?" - samo se veoma nategnuto može nazvat lažljivcima.
Ljudi su skloni da lepe pompezne etikete svakakvim glupostima, a mnogi misle kako "zagovaranje istine" podrazumeva klot golu istinu i samo istinu, pa tako mi bog pomogao - i još će ih više vatreno tvrditi da samo to i
rade.
Parafraziraću nekog tu gore, pa reći da uvek postanem podozriva kad čovek insistira na svom poštenju. Stvari koje se moraju naglašavati, obično su paravan za suprotno.
Naravno da ćeš bit mnogo mudriji (i sretniji) ukoliko ne govoriš istinu (i samo istinu) uvek, svukud i svakome. Minorne - uslovno rečeno -
laži mogu ti ušedet mnogo truda, nerviranja i, što da ne, posledica. Ali zaista ne vidim nikakvu svhu u prećutkivanju životno bitnih stvari.
Ako si žensko, da li
zaista veruješ kako ćeš biti sretnija ukoliko nikad ne daš do znanja svom čoeku da te seksualno ne zadovoljava, naprimer? Jeste, on možda ima najplavlje oči na svetu i plemenitu dušu; a možda vam se čak i politički stavovi poklapaju.
Ako si u krevetu s njim, i maštaš o komšiji; da li ti je svest o tome kako ne povređuješ njegovu predstavu o sebi kao o velikom j.ebaču - pravovaljana kompenzacija?
Ako je odgovor na ovo zadnje: da; onda se izvinjavam. Asketi.
Onda ne razgovaramo o istim stvarima.
Ljudi, čast izuzecima, nisu vidoviti. Većini se ljudi najveći broj stvari mora reći otvoreno, i bez zadrške; pogotovo jer čak i
to uglavnom omane. Ali ponekad iskrenost ne duguješ samo sebi, već i drugima.
Otvorenost između ljudi voljnih da sarađuju rešenje je misterije ljudskih odnosa.
Naglašavam: voljnih da sarađuju.