Šta radite kada je sve smorilo?

Ishitren je zakljucak koji si napisala.
I nema veze sta si po struci, u pravu si.
Bili bi svi savrseno srecni idioti da nema tih trenutaka kad smo malo “umorni, smoreni”.
Za početak nije zaključak nego konstatacija bazirana na mom ličnom utisku, a drugo nigde ne piše da se radi o trenucima, deluje kao da je opisano stanje koje traje neko vreme
 
Nisam mislio na to stanje bezvoljnosti i beznadeznosti koje imaju depresivni ljudi, nego na stanje neke prezasicenosti sadrzajem. Nesto kao kad se prejedete, a na stolu i dalje ima dosta hrane, al ne mozete da zinete vise jer nema gde da stane. U poslednje vreme se nekad tako osecam kada su u pitanju filmovi, serije, muzika, knjige, vesti, ili bilo kakva znanja i informacije. Sednem uvece za laptop i prosto ne znam sta vise ni da guglam/gledam/slusam, nista me ne interesuje. Cak ni fudbal, koji sam nekad fanaticno gledao i pratio ne mogu vise da gledam. Ranije mi je najveca radost bila pobeda reprezentacije ili Zvezde, sad mi je sve to besmisleno. :)
 
Nisam mislio na to stanje bezvoljnosti i beznadeznosti koje imaju depresivni ljudi, nego na stanje neke prezasicenosti sadrzajem. Nesto kao kad se prejedete, a na stolu i dalje ima dosta hrane, al ne mozete da zinete vise jer nema gde da stane. U poslednje vreme se nekad tako osecam kada su u pitanju filmovi, serije, muzika, knjige, vesti, ili bilo kakva znanja i informacije. Sednem uvece za laptop i prosto ne znam sta vise ni da guglam/gledam/slusam, nista me ne interesuje :)
Pa pokusaj izlaziti Vani pricati s ljudima upoznavati nove I kao sto rekoh odputuj negdje probaj se upoznat sa tim lokalnim ljudima
 
Nisam mislio na to stanje bezvoljnosti i beznadeznosti koje imaju depresivni ljudi, nego na stanje neke prezasicenosti sadrzajem. Nesto kao kad se prejedete, a na stolu i dalje ima dosta hrane, al ne mozete da zinete vise jer nema gde da stane. U poslednje vreme se nekad tako osecam kada su u pitanju filmovi, serije, muzika, knjige, vesti, ili bilo kakva znanja i informacije. Sednem uvece za laptop i prosto ne znam sta vise ni da guglam/gledam/slusam, nista me ne interesuje. Cak ni fudbal, koji sam nekad fanaticno gledao i pratio ne mogu vise da gledam. Ranije mi je najveca radost bila pobeda reprezentacije ili Zvezde, sad mi je sve to besmisleno. :)
Ako nije informacijski sok, onda moze biti da se radi o onome sto bih nazvao mini egzisitencijalna kriza koja se desava prema razvojnoj teoriji ega (teorija iz razvojne psihologije) kad osoba prelazi iz jednog nivo/stadija u visi, pa dotadasnji stavovi, ubedjenja, verovanja ili interesovanja postaju neadekvatni,
https://forum.krstarica.com/threads/teorija-razvoja-ega-edt-susanne-cook-greuter.1024592/
 
Pa pokusaj izlaziti Vani pricati s ljudima upoznavati nove I kao sto rekoh odputuj negdje probaj se upoznat sa tim lokalnim ljudima
Znam milion ljudi, bio sam na milion mesta, sad imam dvoje male dece pa me uglavnom obaveze drze kod kuce...
Ako nije informacijski sok, onda moze biti da se radi o onome sto bih nazvao mini egzisitencijalna kriza koja se desava prema razvojnoj teoriji ega (teorija iz razvojne psihologije) kad osoba prelazi iz jednog nivo/stadija u visi, pa dotadasnji stavovi, ubedjenja, verovanja ili interesovanja postaju neadekvatni,
https://forum.krstarica.com/threads/teorija-razvoja-ega-edt-susanne-cook-greuter.1024592/
Hvala ti, bacicu pogled :)
 
Ne desava mi se skoro nikad to da me sve smori.
Obicno ako imam slobodnog vremena a nesto nisam OK izadjem u setnju
jer to je lekovito bukvalno tada najbolje razmisljam
A sto se tice muzike ili knjiga kad me smore onda nadjem drugu zanimaciju da popunim vreme
ako ga uopste imam
Trenutno gledam neke dokumentarce o vulkanima i glecerima.
Malo je jedan zivot da covek procita sve sto ga zanima ili poseti sva mesta.
Uostalom mene smaraju vise ljudi ne generalno vec pojedinci
a to se veoma lako resava...
 
Nisam mislio na to stanje bezvoljnosti i beznadeznosti koje imaju depresivni ljudi, nego na stanje neke prezasicenosti sadrzajem. Nesto kao kad se prejedete, a na stolu i dalje ima dosta hrane, al ne mozete da zinete vise jer nema gde da stane. U poslednje vreme se nekad tako osecam kada su u pitanju filmovi, serije, muzika, knjige, vesti, ili bilo kakva znanja i informacije. Sednem uvece za laptop i prosto ne znam sta vise ni da guglam/gledam/slusam, nista me ne interesuje. Cak ni fudbal, koji sam nekad fanaticno gledao i pratio ne mogu vise da gledam. Ranije mi je najveca radost bila pobeda reprezentacije ili Zvezde, sad mi je sve to besmisleno. :)
Onda radiš nešto drugo, probaš nešto novo, dok to raspoloženje ne prođe.
 
Nisam mislio na to stanje bezvoljnosti i beznadeznosti koje imaju depresivni ljudi, nego na stanje neke prezasicenosti sadrzajem. Nesto kao kad se prejedete, a na stolu i dalje ima dosta hrane, al ne mozete da zinete vise jer nema gde da stane. U poslednje vreme se nekad tako osecam kada su u pitanju filmovi, serije, muzika, knjige, vesti, ili bilo kakva znanja i informacije. Sednem uvece za laptop i prosto ne znam sta vise ni da guglam/gledam/slusam, nista me ne interesuje. Cak ni fudbal, koji sam nekad fanaticno gledao i pratio ne mogu vise da gledam. Ranije mi je najveca radost bila pobeda reprezentacije ili Zvezde, sad mi je sve to besmisleno. :)
Interesantna je simbolika. Možda da probaš da se ne prejedaš i da izbor hrane bude manji, ali bolji. Što bi se reklo "kvalitet umesto kvantiteta" i "manje je više".
 
Šta radite kada imate osećaj da je sve već viđeno, istraženo, odgledano, odslušano, a imate slobodnog vremena uveče koje treba nečim popuniti? Kada imate osećaj da vas ništa ne može dodatno oplemeniti, da čak i ako saznate nešto novo više ne nalazite zadovoljstvo u tome, već je samo još jedna u moru informacija i znanja...Kako se rešavate tog osećaja prezasićenosti i otvarate prostor za nešto novo?
Čitam romane Stivena Kinga.
 

Back
Top