Nisam mislio na to stanje bezvoljnosti i beznadeznosti koje imaju depresivni ljudi, nego na stanje neke prezasicenosti sadrzajem. Nesto kao kad se prejedete, a na stolu i dalje ima dosta hrane, al ne mozete da zinete vise jer nema gde da stane. U poslednje vreme se nekad tako osecam kada su u pitanju filmovi, serije, muzika, knjige, vesti, ili bilo kakva znanja i informacije. Sednem uvece za laptop i prosto ne znam sta vise ni da guglam/gledam/slusam, nista me ne interesuje. Cak ni fudbal, koji sam nekad fanaticno gledao i pratio ne mogu vise da gledam. Ranije mi je najveca radost bila pobeda reprezentacije ili Zvezde, sad mi je sve to besmisleno.