šta radite kad...

  • Začetnik teme Začetnik teme taote
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Šta radite kad / ako vas uhvati osećaj "čemu sve to"?

pazi vako... doso taj osecaj... i ja desperatna... ni stici ni uteci ni na strasnom mestu postojati... poslova brdo, ja ih ne pocinjem... kao - nema smisla... pa onda krenem da izmisljavam probleme u ljubavi i filmu o tome u mojoj glavi... trajalo to irka 3 dana ocaja... cetvrti dan se razbolim ko pas... kasljem kijam slinim... temperatura proliv... ne mogu sebi doci 4 dana... peti dan odem na posao jedva... po povratku kuci padnem i polomim se ko zvecka... ocu da kazem ne znam da li me vise boli dupe ili noga - takva zvecka... pridignem se... dobauljam do nekog autobusa... udjem unutra... i pe minuta kasnije svom snagom se glavom spucam u sipku od autobusa... dodjem kuci sjebana skroz i mislim ****.te jesam li ziv covek ili junak iz crtanog filma (samo tamo ima tolko udaraca i sr.anja odjednom)... sednem da se opustim i popijem lek protiv bolova - naidje drugarica i spuca me stolicom slucajno u nogu koju sam povredila....

a da... 'cemu sve to' mi vise nije padalo na pamet...
 
pazi vako... doso taj osecaj... i ja desperatna... ni stici ni uteci ni na strasnom mestu postojati... poslova brdo, ja ih ne pocinjem... kao - nema smisla... pa onda krenem da izmisljavam probleme u ljubavi i filmu o tome u mojoj glavi... trajalo to irka 3 dana ocaja... cetvrti dan se razbolim ko pas... kasljem kijam slinim... temperatura proliv... ne mogu sebi doci 4 dana... peti dan odem na posao jedva... po povratku kuci padnem i polomim se ko zvecka... ocu da kazem ne znam da li me vise boli dupe ili noga - takva zvecka... pridignem se... dobauljam do nekog autobusa... udjem unutra... i pe minuta kasnije svom snagom se glavom spucam u sipku od autobusa... dodjem kuci sjebana skroz i mislim ****.te jesam li ziv covek ili junak iz crtanog filma (samo tamo ima tolko udaraca i sr.anja odjednom)... sednem da se opustim i popijem lek protiv bolova - naidje drugarica i spuca me stolicom slucajno u nogu koju sam povredila....

a da... 'cemu sve to' mi vise nije padalo na pamet...


Mogu da zamislim!:hahaha:

(al' ti je lek....! :confused:)
 
Poslednja izmena:
Potrazim novi smisao. mozda nadjem pravi, mozda nepravi pa da mislim da je pravi, i onda me to drzi.

Stalne promene to je moj moto


Mene i hvata kad duže vremena nema promene! Ja u stvari najbolje funkcionišem u kriznim situacijama, i to baš u onim u kojima normalan svet hvata panika!:confused:
Pa kad počne da se hvata žabokrečina...Onda gledam da nekako "uzbućkam"!:)
 
Mene i hvata kad duže vremena nema promene! Ja u stvari najbolje funkcionišem u kriznim situacijama, i to baš u onim u kojima normalan svet hvata panika!:confused:
Pa kad počne da se hvata žabokrečina...Onda gledam da nekako "uzbućkam"!:)

Danas se setih žabokrečine i nataše, koja je pokušavala da nas ubedi da je brak upravo to. Ali to nema veze sa temom...:whistling:
Uhvati me kriza ponekad ali mm sve leči, da nije njega odavno bih ja pošandrcala...
 
Retko me hvataju takve faze.
Posle jednog uzasnog zivotnog perioda,kada sam stvarno sebe iscrpela do poslednje trunke snage i vere u bolje sutra-takvih momenata skoro da i nema.
A bilo ih je....a sada ako me i uhvati neko takvo stanje....ja se samo malo okrenem iza sebe,pa razmislim sta je bilo,sta je moglo biti i sta je sada.
Pa srecna nastavim dalje....
 
uzmem nešto da pročitam, što šarenije i lakše, ako su to trenuci posle nekih trenutnih nerviranja i brzo prođe.
a ona suštinska pitaanje tipa čemu sve ovo kad ćemo i onako svi da umremo i sl, bukvalno zavrtim glavom i kao da ih fizički odagnam sa sebe
 
Poslednja izmena:
Dolazi mi često u poslednje vreme...samo se trudim da odagnam te misli kao da
se ne radi o meni. Ako bi počala da sumiram stanje...i dolazim do nekih krajnjih
rezultata....ne znam kako bi se završilo...zato je možda bolje ovako...:whistling:

Pravim se kao da je sve :ok: a uglanom i jeste...e sad što nemam kao neki
vilu na planini....auto od jedno 50.000e...što nemam posao kakav bi želela,
pa šta...imam moja dva velika:heart:za koje moje :heart:kuca 24 sata....i da
mogu disala bi za njih.......i šta su onda tamo neke stvari ili osećaji važni:???:

Znam da će mnogi reći da jesu....možda i ja to znam...ali postoje prioriteti,
prioriteta.......:think:

Znači ne radim ništa, kad mi dođe i kad sam onako....ustvari radim, obujem
moje omiljene starkice...obučem trenerku...vežem kosu u rep, stavim naočare
za sunce i odem u šetnju.....pošaljem mozak tamo negde....i dišem duboko,
dok me ne prođe.....onda u povratku negde popijem kaficu....i zadovnljna
se vratim.....pa to je to. Šta bi ustvari trebalo da radimo u takvim situacijama?????
 
Poslednja izmena od moderatora:
Šta radite kad / ako vas uhvati osećaj "čemu sve to"?

uh, najteže je kad se uložiš u nešto i ne dobiješ očekivani
rezultat, reakciju, tj. kad te ispale i onda čemu sve to?
Iznerviram se, drži me jedan period dok apsolutno ne shvatim
da je to realnost, znači može da traje par minuta, sati, zavisi
od količine ulaganja i nadanja i onda kad ukapiram da je tako kako je i
ne možeš nazad, odlučno krećem u nekom drugom smeru
ili ako procenim da treba, napravim nagli zaokret, kod mene taj
proces ne traje dugo, volim kad znam na čemu sam i brzo krenem dalje:)
 
Poslednja izmena:
uh, najteže je kad se uložiš u nešto i ne dobiješ očekivani
rezultat, reakciju, tj. kad te ispale i onda čemu sve to?
Iznerviram se, drži me jedan period dok apsolutno ne shvatim
da je to realnost, znači može da traje par minuta, sati, zavisi
od količine ulaganja i nadanja i onda kad ukapiram da je tako kako je i
ne možeš nazad, odlučno krećem u nekom drugom smeru
ili ako procenim da treba, napravim nagli zaokret, kod mene taj
proces ne traje dugo, volim kad znam na čemu sam i brzo krenem dalje:)


Zato sam i postavila tu temu...ovo boldovano se meni desilo jedno, da ne preteram, 12-13 puta...u toku nekih 15-tak godina, pa me "malo" smorilo...a nisu bile sitne stvari, već onako, baš životne prekretnice...I jedno vreme sam imala osećaj da sam "izgorela", i da više neću imati snage da počnem ispočetka, ako me još nešto takvo strefi...malo je falilo da padnem u pravu depresiju...pa sam se baš pitala..nisam ja jedina kojoj se dešavaju stvari, kako to drugi rešavaju. U međuvremenu, ja sam opet počela ispočetka, po ko zna koji put. Ima u meni neki đavolak koji mi ne dozvoljava da se predam, Mnogo sam zahvalna zbog toga. :)
 
Zasto jedan jedini zivot koji imamo-ipak ne verujem u reinkarnaciju, da posvetimo razmisljanju o tome da li je nesto ispravno ili ne i cemu sve to...Jednostavnije i prakticnije je reci - ne kajem se zbog onoga sto sam uradio vec zbog onoga sto nisam...Da li sve treba imati smisla?Ne, vec samo radi ono sto ti prija -ipak je nekada instikt bolji prijatelj i saveznik od razuma...
 
Zasto jedan jedini zivot koji imamo-ipak ne verujem u reinkarnaciju, da posvetimo razmisljanju o tome da li je nesto ispravno ili ne i cemu sve to...Jednostavnije i prakticnije je reci - ne kajem se zbog onoga sto sam uradio vec zbog onoga sto nisam...Da li sve treba imati smisla?Ne, vec samo radi ono sto ti prija -ipak je nekada instikt bolji prijatelj i saveznik od razuma...

zavisi, jedan deo ljudi koji je nesrecan nesrecna je zbog manjka upotrebe razuma i zbog previse cinjenja po osecaju--ono sto mi prija prava je stvar i sta ja sad tu da filozofiram... i zato nebrojeno puta tresnu glavom o zid i onda opet kazu sebi da su razmisljanjem doveli sebe do depresije i da treba da budu impulsivni/spontani i idu "srcem" kroz zivot i onda opet ulete u istu gresku...
 
Zato sam i postavila tu temu...ovo boldovano se meni desilo jedno, da ne preteram, 12-13 puta...u toku nekih 15-tak godina, pa me "malo" smorilo...a nisu bile sitne stvari, već onako, baš životne prekretnice...I jedno vreme sam imala osećaj da sam "izgorela", i da više neću imati snage da počnem ispočetka, ako me još nešto takvo strefi...malo je falilo da padnem u pravu depresiju...pa sam se baš pitala..nisam ja jedina kojoj se dešavaju stvari, kako to drugi rešavaju. U međuvremenu, ja sam opet počela ispočetka, po ko zna koji put. Ima u meni neki đavolak koji mi ne dozvoljava da se predam, Mnogo sam zahvalna zbog toga. :)

nemas snage onda kad ubedis sebe da nemas snage...kad se nadjes na dnu, nema bas prevelikog izbora oko pravca kretanja zar ne?
 
zavisi, jedan deo ljudi koji je nesrecan nesrecna je zbog manjka upotrebe razuma i zbog previse cinjenja po osecaju--ono sto mi prija prava je stvar i sta ja sad tu da filozofiram... i zato nebrojeno puta tresnu glavom o zid i onda opet kazu sebi da su razmisljanjem doveli sebe do depresije i da treba da budu impulsivni/spontani i idu "srcem" kroz zivot i onda opet ulete u istu gresku...

Razum se ukljucuje samo u jednom jedinom slucaju i tada ima primarnu ulogu-a to je kada trebas da biras izmedju razuma i emocija...A greske-bolje se uciti na tudjim nego ns svojim , medjutim kada vec moras na svojim ' plati razred ali ne i skolu "...
 

Back
Top