B]BEZ OVIH NEKIH NAJOSNOVNIJIH PITANJA SKORO JE NEMOGUCE BEKNUTI STA JE SA TOBOM....[/B]
evo odgovrora Bru Zi

))
Prosto se nikad nisam osecala dobro u svojoj kozi. a ni sad. sve dobro sto sam htela da postignem bilo oko treniranja sporta, dobijanja univerzitetske diplome, nalazenja posla, radu na sebi, sve je palo u vodu.
Problem je veliki sto blokiram, krenem normalno da pricam sa nekim pa razmisljam previse o tome kakav utisak odajem sagovorniku i toliko idem duboko da pravim sopstveno lice da nema nikakvih pokreta, ukocim se, lice mi je isto tako ukoceno i posle par trenutaka se opustim pa se opet ukocim. ako krenem da se trudim da promenim facijalnu ekspresiju to je onda sve jako usiljeno i neprirodno. bolje mi je kad cutim i ne odajem 'znake zivota'. kao da me mrzi da pricam!!!!
sve zavisi sa kim pricam ali 95 posto je tako kao sto kazem. najopustenija sam kad nisam ni sa kim. kad sam skroz sama.
Javljaju mi se crne misli ponekad, dok sam na ulici iako se lepo oblacim, mislim da me svi komentarisu kako se oblacim, kad sam u inostranstvu turisticki lakse mi je jer tamo ljudi manje obracaju paznju na druge, pa sam bas svoja po pitanju oblacenja. u Srbiji sve komentaisu i to mi se ne dopada.
nekad kad hodam ulicom osecam da svi mogu da vide moj nesiguran hod i kao da cekaju da padnem.
ne lupa mi srce puno dok stojim u posti, samo se znojim,to je sve..i jedva cekam da dodjem kuci. to je valjda sto sam izlovana od naroda pa mi je teze sve i naporno jer sam 'sama' u svom zivotu, ne trazim i ne ocekujem podrsku od roditelja, kad sam imala godinu dana po razvodu sud me je dodelio tati, majka me je obilazila cesto..
dok sam na ulici medju ljudima ili u posti nemam osecaj da cu da se onesvestim, jedem dobro, spavam jako dobro, uredna sam i cista, samo sto sam jako mrzovoljna..sanjam uglavnom nesto eksentricno, cudno, nesrazmerno,,,,
kada se pogledam u ogledalo vidim tugu. kad pricam sve je sa tugom. ne mogu da se nasmejem i kad zelim to, samo blokiram u izrazavanju osecanja i jedva cekam da se razgvor sa sagovornikom zavrsi. nemam prijatelje, imam rodjake sa kojima sam ok i imam brata od strica kom bih mogla reci mnoge stvari ali ne sve. i to je sve. da, imam zapravo jednu drigaricu koju retko vidjam. mislim da nemam neprijatelja samo osobe koje me ne vole jer se ponasam jako zastitnicki prema sebi i ne dozvoljavam da iko prodre u moj svet. kad me pitaju kako sam ja kazem ok, ili zasto pitas?
samo setam ponekad, ne bavim se nikakvim fizickim aktivnosima, imam strah da necu dugo ziveti, da nista dobro necu uspeti u zivotu jer imam osecaj da apsolutno nista ne zasluzujem. Imala sam dosta prijatelja mada bolje reci drugarica i drugova i svi su bili ok ali svako je otisao na svoju stranu danas. misle da sam osecajna jako, jako moralna, mudra i postena ali jako cudna. vezu sam imala poslednju ozboljnu pre 6 godina, posle toga se nisam vezivala ili su me momci muvali koje ja nisam htela ili oni sa kojima sam bila odlazili su od mene ili ja nisam trazila ozbiljnu vezu sa nekima od njih.
nije mi tesko da sklopim prijateljstvo ako osetim da nemam ni jedan strah pored osobe sa kojom sam, ali imam veliki osecaj da niko nije zainteresovan da bude moj prijatelj,drug, decko ili ja previse trazim ljubavi u vezi ili sam zahtevna u prijateljstvu. a citav zivot zelim da nadjem jednu osobu koja bi bila tu za mene i ja za nju, 24h..bilo preko skype-a, mobilnog ili susret negde na kafi..nebitna starost i pol...ali kao da su svi zadovoljni i da im ne treba toliko ljubavi i prijateljstva kao meni..
ako vidim a cesto sretnem osobe sa kojima osetim i malu opasnost od necega, odmah se okrecem i idem, kao u zurbi sam..nemam nista vise sa takvim osobama, znam dobro da ih procenim.
ne mislim da me nekio proganja ali osecam jako negativnu energiju medju ljudima svuda...valjda je to lose stanje vecine nas u Srbiji
roditelji nis losi ali sam na velikoj distanci sa njima jer za neke stvari prosto nisu u pravu.
rade u trgovini.
oprosti na mojoj presirokoj ispovesti

i hvala t