Šta je smisao života?

Isti je, razlikuju se samo potciljevi tj. nacini kako da se isti ostvari.

Vrhovni cilj je vecni zivot. Sve sto radimo, radimo da bi postali vecni. Odlazak na posao, razmnozavanje, briga o okruzenju, drustvu, itd.
to mi zvuči samo poput samoobnove života kao biološkog pojma, čisto fizičko postojanje, ne i osećaj življenja u vidu emocije - pokretačke energije koja ispunjava.
 
u nadrealno idealnim uslovima - da, premda ja nemoral uvek poistovećujem sa bolešću (uma) a takav ne može biti srećan.
to je samo kompleks i hranjenje ega koji biva nezasitiji što mu se nepcu više ugađa.
primer mafijaša, lakih žena itd.
u gorenavedenom sam ciljala na čistu, neiskvarenu sreću, koja je samo od i do nas samih, iako je jednako (ne)dostižna odvajkada, a kamoli u današnjem svetu.

verujem...
...da možemo biti srećni ako se pomirimo sa nekim neostvarenim željama i utešimo tog sebe koji ostaje uskrćen za nešto (generacijski/obrazovno/finansijski/geografiski/itd.) nekim novim ciljem koji je u našoj aktuelnoj dobi izvodljiv.

mogu biti pogrešno shvaćena ali ne želim da kažem da sa godinama nemamo prava na snove od pre deceniju npr. ali svakako naši planovi treba da sazrevaju sa nama i da sreći sigurno vodi, ako ništa drugo, da zapitamo sebe pre radikalnih odluka - je li ovo vredno _____ (uneti potencijalni rizik/gubitak) i skupiti petlju.
La Fornarina, znam o čemu pričaš od početka. Slažem se ja sa dosta toga što si napisala, ali, mislim da prčamo o načinu života, ne o smislu, onom u srži njegovoj. Način života je samo taktika po kojoj ćemo igrati igru zvanu život, dok je ono što nazivamo smislom iluzija, privid smisla, jer je izmišljeno, kao što su izmišljene igre fudbal i košarka, sa svojim unutrašnjim iluziornim pravilima i smislom. Priroda postojanja u kojoj je sastavni deo i život, nije zavisna od morala, zla, dobra i sl. svaki dogadjaj je samo dogadjaj, bez ikakvih odlika, tako da je postojanje, bit najveći psihopata u svojoj suštini, često brutalan prema životu, ali on ne poznaje brutalnost, dok život to osjeća.
Jedini logičan smisao života je to što inteligencijom možemo zaključiti da se sam život bori za opstanak, dakle opstanak. Ali kada zaključimo da ni jedno živo biće koliko god se trudi neće opstati, onda čemu sve to? I tu dolazimo do besmisla kojeg je teško prihvatiti. Zato je ismišljen bog, bogovi, koji daju iluziju smisla, te se više bave načinom života. Inteligentno biće koje razmišlja o smislu života, mora doći do zaključka da ga nema, da li će se posle toga osjećati dobro ili loše, individualna stvar je izbora.
Činjenica je takodje da će ceo život na zemlji nestati, po našim mjerilima za mnogo mnogo godina unapred, sunce će prestati da sija ta energija nije vječna, takodje planeta zemlja će nestati.
 
Moram i Basaru da pomenem, tj. priču o evro dizelu i dinosaurusima koji nisu ni sanjali da će njihov život imati smisla i posle smrti i to u vidu duple fermentacije u evro dizel, zatim sagorevanje u SUS motorima i pretvaranju u dim...
 
La Fornarina, znam o čemu pričaš od početka. Slažem se ja sa dosta toga što si napisala, ali, mislim da prčamo o načinu života, ne o smislu, onom u srži njegovoj. Način života je samo taktika po kojoj ćemo igrati igru zvanu život, dok je ono što nazivamo smislom iluzija, privid smisla, jer je izmišljeno, kao što su izmišljene igre fudbal i košarka, sa svojim unutrašnjim iluziornim pravilima i smislom. Priroda postojanja u kojoj je sastavni deo i život, nije zavisna od morala, zla, dobra i sl. svaki dogadjaj je samo dogadjaj, bez ikakvih odlika, tako da je postojanje, bit najveći psihopata u svojoj suštini, često brutalan prema životu, ali on ne poznaje brutalnost, dok život to osjeća.
Jedini logičan smisao života je to što inteligencijom možemo zaključiti da se sam život bori za opstanak, dakle opstanak. Ali kada zaključimo da ni jedno živo biće koliko god se trudi neće opstati, onda čemu sve to? I tu dolazimo do besmisla kojeg je teško prihvatiti. Zato je ismišljen bog, bogovi, koji daju iluziju smisla, te se više bave načinom života. Inteligentno biće koje razmišlja o smislu života, mora doći do zaključka da ga nema, da li će se posle toga osjećati dobro ili loše, individualna stvar je izbora.
Činjenica je takodje da će ceo život na zemlji nestati, po našim mjerilima za mnogo mnogo godina unapred, sunce će prestati da sija ta energija nije vječna, takodje planeta zemlja će nestati.
lepo si krenuo a onda se izgubio
na skretanju kod dinosaurusa, konkretno
poštujem svačije mišljenje ali ne dam da se obesmisli smisao
nemoguće je da svi ovi oblici života i inteligencije postoje da bi bili đubrivo i gorivo
ne romantizujem surovu realnost, podržavam činjenice ali ne možemo biti sigurni ni u šta pa tako ni da trajemo samo da bismo korisno trulili nra kraju
 

Back
Top