Šta čitate?

:neutral:

Ovakvu vrstu literature sam čitala dok sam bila mlada i naivna. Uz dužno poštovanje.

Trenutno čitam 'Lovca na zmajeve'.

:hahaha:
jao shou program :lol:
"dok sam bila mlada i naivna" :hahaha:

Poslednja dobra knjiga koju sam procitala je bila Cica Gorio pre par dana. Lektira, naravno, ali mi se jako dopala, mada nije prvi put da je citam.
Poslednja koju sam procitala je bila Revizor, ali nikakav poseban utisak na mene nije ostavila.

na mene je Revizor izvrshio jednak uticaj koliko i Gorio, iako je drama u pitanju :)

ajoj. :D
izvini, ali.... :hahaha:

mada, šta se ja smejem možda je i to neki sarkazam u pokušaju koji ne razaznajem. :D

ček, a šta sad tako zrela i mudra čitaš?
solženjicina? prusta? selimovića? :D
ah, ne. lovca na zmajeve. nemam pojma šta je to.


to ti pricham :lol:
 
* * *

eh, da.
mogli bismo povesti bar minimalnu diskusiju...
stoga vas pitam koje su vam omiljene knjige, pisci, pesnici... i zašto? :)


Što se uvodnog dela tiče, ponovio bih samo ono što je Lana napisala na prethodnoj stranici, možda i sa sličnim epitetima. Aleksandar Isajevič Solženjicin je krajnje interesantna ličnost, čovek pun životnog iskustva, a jedan poseban segment tog 'paklenog' iskustva je stalna tema njegovih literarnih dela, i tema koja je do njegove pojave (a i dugo nakon nje) bila tabuizirana. Ipak, umetnička realizacija te i takve fabule, obrada materijala (sižejno oblikovanje) je ono što njegovim neverovatno obimnim delima daje jednu neobično interesantnu dimenziju. Njegov stil je perfektan, bilo je nemoguće ideološki zatrovanoj spisateljskoj bagri da mu zameri ono što je zamerala Orvelu, jer je Solženjicin bio svestan da se totalitarizam se ne može shvatiti s tolikom dozom ozbiljnosti, za to je potreban jedan drugi jezik, drugi govor; to je ono što njegova dela čini različnim od traktata :

Nijedan zek nije imao pravo da i jednu sekundu ostane u svojoj radionici bez nadzora slobodnog nameštenika, jer je zdrav razum govorio da će zatvorenik zacijelo iskoristiti taj nenadzirani trenutak da provali u čelični sef pomoću olovke, fotografira tajne dokumente dugmetom na hlačama, detonira atomsku bombu i odleti na mjesec.

Ranije sam postavio par fragmenata iz "Prvog kruga".
U tome ima svega - humora, sarkazma, ljubavi, strasti, seksa, mnogo toga ostalog - jer sve ostalo je, zapravo, literatura, kao spomenik čovečnosti koja je istrajala kroz vek u kom su pokušali da je umore i unište.

Zbog toga Solženjicin svoje delo posvećuje svima kojima život bi kratak da bi ovo mogli ispričati.

edit - Milice, kako ti se sviđa taj 'nadobudni Dedalusov dvojnik' ? :)
Nisam ga još čitao, mada sam odavno to sebi postavio kao imperativ.
 
Poslednja izmena:
tri puta počinjem da pišem o orvelu, kunderi i tri puta brišem. :neutral:
baš nemam želju za polemikom o knjigama, ybt. :neutral:
solženjicina odavno imam u planu ali uvek iščitam nešto drugo, a ti, luka, uzmi kunderu, ako već nisi.
a džojsa nisam završila, stoji mi na stolu između lenjinovih sabranih dela i zbirke poezije endre adija...

* * *

Whoso list to hunt, I know where is an hind!
But as for me, alas, I may no more;
The vain travail hath wearied me so sore,
I am of them that furthest come behind.
Yet may I by no means my wearied mind
Draw from the deer, but as she fleeth afore
Fainting I follow; I leave off therefore,
Since in a net I seek to hold the wind.
Who list her hunt, I put him out of doubt,
As well as I, may spend his time in vain.
And graven with diamonds in letters plain,
There is written her fair neck round about,
"Noli me tangere, for Caesar's I am,
And wild for to hold, though I seem tame."
 
onda kad budeš raspoložena... (:

* * *

Borislav Pekić - "Kako upokojiti vampira"

(Mučen intelektualnim nedoumicama i dvojbama, te iscrpljen sluzbom u Gestapo-u, Rutkowski, četiri godine nakon početka rata, odlučuje da pošalje molbu u Berlin da ga upute na front. Sve je u redu, osim što mu, iz formalnih razloga, za molbu treba i pukovnikova saglasnost. Evo kako teče dijalog gospodina šefa i potčinjenog mu: )

- "Ne nalazite li da ste malko odocneli, Rutkowski?" - upitaće me on nekoliko meseci kasnije.

- "S vašim dopuštenjem, gospodine, rat se još uvek vodi."

- "Ali ste Vi na vreme ustanovili da se bez vaše osobne pomoći ne može dobiti? Mislite li, Rutkowski, da će vaš ulazak u rat na strani Nemačke radikalno izmeniti privremeno usranu situaciju u kojoj se nalazimo?"

- "Naravno da ne mislim."

- "Onda?"

- "Smatrao sam da je u ovoj situaciji..."

- "Kojoj situaciji? Izvolite biti jasni. Intelektualac ste. Niste somnambul."

- "Smatrao sam da je u usranoj situaciji, o kojoj govori gospodin pukovnik, moje mesto na frontu."

- "Ako se ne varam, govorio sam o privremeno usranoj situaciji. Pošto ste Vi izvoleli eliminisati tu privremenost, treba li da razumem kako Vi našu situaciju smatrate trajno usranom?"

- "Nipošto, gospodine."

- "To me raduje. U protivnom, morao bih Vas streljati zbog defetizma. Vi, dakle, ne držite da smo u teškoj situaciji?"

- "Ne, gospodine pukovniče, naravno da ne držim."

- "To me žalosti, Rutkowski. Znači da ću Vas, na kraju krajeva, ipak morati streljati."

- "Ali zašto, gospodine?"

- "Zbog subverzivnog nemara. U trenutku kad se na svim frontovima povlačimo i kad nam se gradovi ruše u fosfornom plamenu Vaš besmisleni optimizam potkopava nemačke ratne napore."

( . . . )

- "Uostalom, ako nismo u škripcu, šta ćete Vi na frontu? I zar za vas ovo nije front, Rutkowski? Zar držite da smo na ferijama? Da je front samo tamo gde se puca iz topova? Zar ste tolika budala, Rutkowski, da ne uviđate gde je u ovom ratu odlučujuće bojište na kome se odmerava uspeh ili neuspeh? I zar mislite da nam nešto vredi što osvajamo teritorije, ako nam izmaknu ljudi? Savlađivanje, upokoravanje, pacifikacija stanovništva je naš strateški cilj. Teritorije su tek prostori na kojima se taj cilj postiže. Pravi plen su - ljudi. A sa njima se radi na našem frontu, Rutkowski. Ostali frontovi, uz pomoć providnosti, održavaju se samo da bi se na našem pobedilo. Tek sa policijskim uspehom, vojne pobede dobijaju smisao. S našim porazom, nijedna nam ne vredi. Jesmo li saglasni?"

- "Jesmo, gospodine pukovniče."

- "U tom slucaju, uviđate li da se vaša molba može tumaciti jedino kao flagrantna povreda zakletve i dezerterstvo, koje se, kao što znate, takođe..."

- "...kažnjava streljanjem."

- "Tačno. Ispada da bih Vas, Rutkowski, ovako ili onako morao ubiti. Imajući u vidu vaše bedne profesionalne rezultate, sam Bog zna šta me u tome sprečava."

* * *

- "... Ali ostavimo uspomene, one su potrebne slabima. Slabi jedino od njih i žive. Putem prošlosti veštački se održavaju u životu. Kao putem permanentne transfuzije. Jaki znaju samo za budućnost. Oni znaju da će, ako oni ne ubiju svoju istoriju, ta istorija kad tad ubiti njih."

- "Šta je čovek bez svoje prošlosti?"

- "Bog!"

- "Mislite, demon?"

- "Ne gubimo se u terminološkim komplikacijama. Bog u jednom svetu, Demon je u drugom ... Beatus ille, qui procul negotiis paterna rura bobis exercet suis, gde se pod očinskom zemljom ima podrazumevati istorija, a pod volovima - vaša neumorna savest."

- "Nisam očekivao da i latinski znate?"

- "Znanje je uslov svakome zlu, poručnice. Neznalica može biti rđav kad mu se ukaže prilika, ali samo je znalac u svim prilikama rđav. Toliko valjda i Vi znate?"
 
na mene je Revizor izvrshio jednak uticaj koliko i Gorio, iako je drama u pitanju

Na mene nekako i ne bas, prosto nisam nasla u njoj nesto specijalno.
Jeste da je socijalni motiv razradjen u oba dela, pa recimo da su slicna po tom pitanju, ali Cica Gorio je nekako kompletniji, nekako zaokruzen. A dok sam citala Revizora, imala sam utisak da je citam deseti put, iako sam je tada prvi put uzela. Toliko mi je bio slican necemu sto sam vec citala, ali i dalje ne uspevam da identifikujem cemu.
 
ajoj. :D
izvini, ali.... :hahaha:

mada, šta se ja smejem možda je i to neki sarkazam u pokušaju koji ne razaznajem. :D

ček, a šta sad tako zrela i mudra čitaš?
solženjicina? prusta? selimovića? :D
ah, ne. lovca na zmajeve. nemam pojma šta je to.

Lovac na Zmajeve je napisao Haled Hoseini.

:hahaha:
jao shou program :lol:
"dok sam bila mlada i naivna" :hahaha:

To je šala, ako niste skapirali. :lol:
Ne sarkazam, ne neko ubeđenje, već šala.
Bukvalisti. :mrgreen:

Edit: Dodatno objašnjenje; takvu literaturu sam čitala dok sam bila mlađa, pre možda dve godine, kada mi je i bila zabavna. Pitam se da li sam tada koristila mozak. :neutral:
 
Poslednja izmena:
vas dvoje na private ili razmenite brojeve mobilnog :P

znachi angus, tange i ljubljenje s vatanjem.
i to josh u nastavcima.
ko 'ebeni hari poter. il agata kristi. il gospodar prstenova jest da cje me wildica manje voleti al shta cju.... :)

STA FALI AGATI KRISTI,SESTRE TI???
Hm,a Dojl?Zasto si se uhvatio Agate,k'o da samo ona pise krimice.
Mada ih obozavam oboje.
Sta,tebi Agata spada u lako stivo?Hmmmmmmmmmmmmm.Mozda da,mozda ne.
:evil::evil::evil::evil::evil::evil::evil::evil::evil::evil::evil:
 
ajao, kad krenete sa tim "sestre/mame/oca ti"... :neutral:
stvarno nepotrebno pominjanje članova tuđe porodice.

kriminalistički romani svakako da spadaju u laku, zabavnu literaturu...
lično, nisam ljubitelj istih, niti blokbaster književnosti, to ću čitati kad omatorim... :P

a i više volim pikarski roman :D
pustolovine lupeža, kurvi, kritika društva, autoriteta, kralja, crkve, trt-mrt. :D

a tek vi sa lektirama... jao, lepo je moja profesorica srpskog rekla da književnost treba da bude fakultativni predmet.
dobro i mene je mrzelo da čitam jer moram, zapravo to je otpor ka moranju a ne ka čitanju :D
al' opet sve što sam (pre ili kasnije) pročitala od školske lektire dopalo mi se. i postoji razlog zašto su baš te knjige odabrane,
mada ne bi bilo loše kada bi se spisak obavezne lektire revidirao... al šta sad, valja i ovaj.
 
ajao, kad krenete sa tim "sestre/mame/oca ti"... :neutral:
stvarno nepotrebno pominjanje članova tuđe porodice.

kriminalistički romani svakako da spadaju u laku, zabavnu literaturu...
lično, nisam ljubitelj istih, niti blokbaster književnosti, to ću čitati kad omatorim... :P

a i više volim pikarski roman :D
pustolovine lupeža, kurvi, kritika društva, autoriteta, kralja, crkve, trt-mrt. :D

a tek vi sa lektirama... jao, lepo je moja profesorica srpskog rekla da književnost treba da bude fakultativni predmet.
dobro i mene je mrzelo da čitam jer moram, zapravo to je otpor ka moranju a ne ka čitanju :D
al' opet sve što sam (pre ili kasnije) pročitala od školske lektire dopalo mi se. i postoji razlog zašto su baš te knjige odabrane,
mada ne bi bilo loše kada bi se spisak obavezne lektire revidirao... al šta sad, valja i ovaj.

Sve sam skolske lektire procitala i zaista ima kvalitetnih i zanimljivih knjiga, ali ima i onih tipa Lelejske gore, Bakonja fra Brne i sl koje se citaju reda-radi :lol: Trenutno citam Hazarski recnik, Milorada Pavica i nije nesto posebna knjiga :roll:
 

Back
Top