Šta čitate?

Znači pre par sati upadnem ja, kao umobolnik na lekovima za umobolnike, u raspravu sa jednim zakletim Martinovcem oko toga da li je Pesma leda i vatre zaista natprosečno književno delo takozvane žanrovske književnosti (jelte), ili je prosečna meksikanska serija sa hepi endom (jer kako god se završi biće hepi end), smeštena u izmišljeni svet sa tematikom srednjeg veka, začinjena magičnim elementima, koja s vremena na vremena dostiže nivo "iznad očekivanja", ali je uglavnom na nivou "prihvatljivo".

Dakle moje mišljenje je da je serija kao serija odlična, ali knjige kao knjige su prosečne, i furaju se na "očekujte neočekivano" i beskonačno širenje i komplikovanje priče, plus različite POV da bi se dobilo na dubini likova i tako dalje.

On tvrdi da je to izuzetan predstavnik svog žanra i da ja to kao "običan" - dakle koji nije posvećen žanru - čitalac ne mogu da shvatim, kao i to da pošto čitam prevode ne mogu da imam uvid u istinsku veličinu Martinovog stvaralaštva. Uz to, po njegovom mišljenju serija je sranje jer ne prati knjige dovoljno verno. I generalno to mišljenje čujem od svih drugara koji su čitali i još čitaju to, dok su drugarice uglavnom dosta umerenije i odmerenije.

Dakle, da li je neko od vas ovde čitao ovo i sa nestrpljenjem očekuje sledeću knjigu, i ako jeste, šta mislite o sledećim stvarima: knjiga VS serija, i serijal kao književno delo?
Nezz što, ali ovakvi me likovi opasno smaraju i likuše lol
 
Znači pre par sati upadnem ja, kao umobolnik na lekovima za umobolnike, u raspravu sa jednim zakletim Martinovcem oko toga da li je Pesma leda i vatre zaista natprosečno književno delo takozvane žanrovske književnosti (jelte), ili je prosečna meksikanska serija sa hepi endom (jer kako god se završi biće hepi end), smeštena u izmišljeni svet sa tematikom srednjeg veka, začinjena magičnim elementima, koja s vremena na vremena dostiže nivo "iznad očekivanja", ali je uglavnom na nivou "prihvatljivo".

Dakle moje mišljenje je da je serija kao serija odlična, ali knjige kao knjige su prosečne, i furaju se na "očekujte neočekivano" i beskonačno širenje i komplikovanje priče, plus različite POV da bi se dobilo na dubini likova i tako dalje.

On tvrdi da je to izuzetan predstavnik svog žanra i da ja to kao "običan" - dakle koji nije posvećen žanru - čitalac ne mogu da shvatim, kao i to da pošto čitam prevode ne mogu da imam uvid u istinsku veličinu Martinovog stvaralaštva. Uz to, po njegovom mišljenju serija je sranje jer ne prati knjige dovoljno verno. I generalno to mišljenje čujem od svih drugara koji su čitali i još čitaju to, dok su drugarice uglavnom dosta umerenije i odmerenije.

Dakle, da li je neko od vas ovde čitao ovo i sa nestrpljenjem očekuje sledeću knjigu, i ako jeste, šta mislite o sledećim stvarima: knjiga VS serija, i serijal kao književno delo?

Kao i obicno sama knjiga je nesto bolja od serije, iako je serija do poslednje sezone dosta dobro pratila knjigu, ipak ne moze sve da se prikaze, dakle je knjiga u prednosti. Mada i serija ima svoje kvalitete u izboru dobrog dela glumaca, recimo Tiriona sam potpuno drugacije zamisljao dok sam citao knjigu pa sam u pocetku bio razocaran, ali nakon odgledane prve sezone zaista sam bio impresioniran, cak je i zamenio mog prvobitnog imaginarnog patuljka u mojim mislim dok sam citao sledece delove (rip prvobitni patuljce, never forget.) .
Tako da sto se tice knjiga vs serija, tu je stanje kao i sa svakom ekranizacijom, obe strane imaju svoje prednosti i mane.

A sto se tice knjige kao savrsenog predstavnika svog zanra. Ne bih rekao da je savrsen prestavnik epste fantastike, mislim da bi takva knjiga trebala da ima sve elemente klasicnih dela epske fantastike i da ih u tome pobedi, dok ih GoT pobedjuje na drugom planu, paznju citalaca grabi intrigama, i pricama o pojedinacnim likovima koje cesto nemaju veze sa magicnim elementima koji zapravo i cine epsku fantastiku. Tako da ako bih GoT nazvao savrsenim prestavnikom epske fantastike, rekao bih pre svega da je on nekako "varanjem" dospeo do te pozicije jer citaoce nije upecao na magican svet itd. nego jeftino (?) spletkarenje, kao sto si ti rekla iz meksikanske serije.

Ali sva ta prica na stranu, ja veoma volim taj serijal, iako mi nije omiljeni sto se tice fantastike generalno (nocna straza ftw!).

...............................................................

Zavrsio citanje Apsurdnih prica Harmsa. :mrgreen:
 
Knjiga je bolja, ali glavni problem kod knjige je što Martin previše zapetlja stvari i unosi previše nepotrebnih likova i zapleta. A i neki raspleti mu nisu najsrećniji.
Kod serije je problem što previše sužava stvari, što se neki likovi čine dvodimenzionalni u odnosu na one u knjigama, ali dobra stvar je što postoji mogućnost da poprave greške iz knjige menjanjem zapleta. Ali tu isto mogu opasno da zaseru. Poenta menjanja zapleta je da donesu svežinu, i da mogu da privuku i stare čitaoce knjige, i one koje knjiga ne zanima. Pritom je to zanimljiv metod, čini mi se da će se sve više koristiti ubuduće, da će se narativ menjati po potrebi, što onda potpuno razdvaja knjigu i seriju/film
 
Čudi me da je nisam preporučio,odlična.

35akc1v.jpg
 
Hitler's Hangman - The life of Heydrich, od Roberta Gerwartha. Sjajna biografija Rajnharda Hajdriha, jednog od najviših nacističkih zvaničnika i čoveka koji je ušao u istoriju kao jedan od kreatora Holokausta. Potpuno nemilosrdan, hladnokrvan i efikasan, jako brzo se uspinjao kroz nacistički državni aparat, postajući desna ruka Hajnriha Himlera i zauzimajući neke od najodgovornih funkcija u okviru SS-a i Gestapoa. Bio je direktor Gestapoa. Takodje je bio Protektor Bohemije i Moravije i još mnogo toga. Hitler ga je zvao "Čovek sa gvozdenim srcem", a takodje je bio poznat pod nadimcima Mladi bog smrti, Dželat, Praški koljač i Plava beštija. Jako zanimljiva biografija čoveka koji bi, da je poživeo i da na njega nisu izveli atentat, verovatno bio predvidjan kao jedan od naslednika Hitlera.

Takodje neke knjige od Rejmonda Karvera...
 
Poslednja izmena:
Trenutno čitam "Život iza zavese" od Dušana Stojanovića. Pisac se stavio u kožu Zorana Radmilovića i napisao knjigu u prvom licu. Stvarno je interesantna knjiga i pokazuje nam drugu stranu života ove legende od glumca.
 
Efraim Kišon - Nije fer Davide,zbirka humoreski,radi se o Izraraelskom piscu koji pise satiru apropo života u Izraelu,Jevrejskom svetu,običajima i međuljudskim odnosima. Vrlo je zanimljiva ali ne čita se kao svaka knjiga,nije štivo koje je za čitanje od korice do korice,više je da se svaki dan pročita jedna-dve pričice.
 
Uskoro, Anthony de Mello-Svesnost :cool:. Katolicki svestenik, koji je iskusio sve aspekte hriscanske religije, ali je ipak ostao privrezeniji rodnom hidnuizmu i istocnjackoj misli. Kao neka vrsta misionara izmedju dva sveta i dve religije sigurno da daje dublji uvid u religioznost uopste. ;)
 
De Mello je meni odličan isto kao i Osho.

da nije los. Al mislim da je osho ipak osho :D. Najveci svetac i izgledom i delom i recima :lol:

osho-09.jpg


:hahaha: koja bradurina

I on i de melo su spojili istok o zapad, de mello dve vere, osho dve kulture. Zato je osho ipak znacajniji. On je najjasnije do sada pricao o spajanju istoka i zapada, kao duhovnog i materijalnog, i sam je bio zivi primer toga o cemu govori. Mislim da je on "zvanicno" zapoceo jednu novu eru u istoriji, zato ga i usporedjuju s Isusom Hristom.

Imo je sta mudro da kaze.
Sad mi palo na pamet kad je jednom prilikom govorio o hriscansvu i isusu i rekao, da ti svi ljudi koji sebe danas nazivaju hriscanima ne mogu biti hriscani. Samo onih par ljudi koji su bili s isusom, uz njega licno i delili s njim trenutkom mogu tako da se nazovu.

Kako je samo pogodio sustinu i naglasio i potvrdio ono sto je uvek govorio, da je religioznost ziva i individualna
Ovo puko obozavanje koje vernici praktikuju nema veze s religioznoscu
 
Poslednja izmena:
Pročitao "Jedenje bogova" od Gorana Čučkovića. Veoma zanimljiva novela, ima samo 42 strane, pročitao sam na internetu za jedan dan. Sadistički upravnik logora Jasenovac opisuje mučenje, iživljavanje i kanibalizam nad decom i ženama u Jasenovcu, a u ime svog Poglavnika i Svete Nezavisne Države Hrvatske. U jednom trenutku dovode mu neke potpuno nesalomive, na sve otporne komuniste koji neće da otkriju dragocene podatke, i ovaj sadistički ustaša smišlja paklen i nadnaravno bolestan plan kojim će ih naterati da progovore. To je kičma priče. Inače njegovo delovanje je protkano nekakvom uvrnutom religijom, on to radi u ime nekakvog mračnog Boga, demijurga i to jako lepo objašnjava.

Ovo je verovatno najbolesnije i najuvrnutuje književno delo ikad napisano kod nas. A napisano je briljantno i brižljivo, sa ogromnim talentom i lepotom. Knjiga je remek delo i jedinstvena na našem podneblju. Kraj je genijalan. Preporučujem.
 
Upravo čitam "Gvozdeni rov", prvi roman Milorada Ulemeka Legije. Jako dobra, zanimljiva i lepo i jezgrovito napisana knjiga. A tema je jako zanimljiva, direktan pogled u procese ratovanja naših vojnika tokom poslednjih ratova u Jugoslaviji, i to iz pera nekoga ko je sve to direktno preživeo i učestvovao u tome kao komandant i vojnik. Kad se samo setim kako su kojekakvi 'eksperti' tipa Teofil Pančić i slični piskarali u novinama kako on nema dar za pisanje, kako je sve to pretenciozno i loše napisano, bla bla bla. Ne samo da to nije tačno, nego je po meni knjiga sjajno svedočanstvo i pečat vremena. Ne dozvolimo da nas zaslepi budjava propaganda o Djindjiću kao super liku koji je eto nedužan stradao, i Legiji kao čoveku koji je samo kriminalac i ništa drugo. Niti je Djindjić bio cvećka kakvom ga predstavljaju, niti je Legija samo kriminalac, nego i pravi pravcati ratni heroj i (sudeći po ovome što čitam) darovit pisac koji ima šta da kaže i zna kako to da uradi.
 
Pročitao "Jedenje bogova" od Gorana Čučkovića. Veoma zanimljiva novela, ima samo 42 strane, pročitao sam na internetu za jedan dan. Sadistički upravnik logora Jasenovac opisuje mučenje, iživljavanje i kanibalizam nad decom i ženama u Jasenovcu, a u ime svog Poglavnika i Svete Nezavisne Države Hrvatske. U jednom trenutku dovode mu neke potpuno nesalomive, na sve otporne komuniste koji neće da otkriju dragocene podatke, i ovaj sadistički ustaša smišlja paklen i nadnaravno bolestan plan kojim će ih naterati da progovore. To je kičma priče. Inače njegovo delovanje je protkano nekakvom uvrnutom religijom, on to radi u ime nekakvog mračnog Boga, demijurga i to jako lepo objašnjava.

Ovo je verovatno najbolesnije i najuvrnutuje književno delo ikad napisano kod nas. A napisano je briljantno i brižljivo, sa ogromnim talentom i lepotom. Knjiga je remek delo i jedinstvena na našem podneblju. Kraj je genijalan. Preporučujem.

:think: ...deluje realno...inace taj Demijurg nije neki izmisljen bog, nego su tako gnsotici nazivali djavola, tj. demone -bica iz astrala koja negativno deluje na ljude.

A buduci da su ustase stvorene od jednog takvog kulta koji neguje to "bozanstvo", prica ne samo da ima smisla, nego deluje i potkana realnim sadrzajem
 
:think: ...deluje realno...inace taj Demijurg nije neki izmisljen bog, nego su tako gnsotici nazivali djavola, tj. demone -bica iz astrala koja negativno deluje na ljude.

A buduci da su ustase stvorene od jednog takvog kulta koji neguje to "bozanstvo", prica ne samo da ima smisla, nego deluje i potkana realnim sadrzajem

U pravu si, i stvarno što ih više proučavaš to više dolaziš do zaključka da se tu radi o nekom kultu smrti. Najjače što je Čučković, doduše potpuno nesvesno, predvideo Oluju i sve ono što će se Srbima desiti devedesetih. Na to i upućuje knjiga, da demijurg ne miruje i da će se opet vratiti.

@tema-pročitao "Gvozdeni rov" Milorada Ulemeka Legije, i jako mi se dopao. Čovek ima dar za pisanje, šteta što nije više promovisan zbog Djindjićevog ubistva i čitave glupave fame oko toga. Knjiga je jedinstven uvid u ratove u Jugoslaviji iz ugla srpskog vojnika-dobrovoljca (o čemu Legija dosta zna jer se borio i komandovao u tim ratovima). Plastični opisi bitaka, sjajni psihološki prikaz srpskih vojnika i oficira, ruskih dobrovoljaca, fanatičnih mudžahedina iz odreda "El Mudžahid", koji je lično Alija Izetbegović doveo kao pojačanje muslimanima, a koji predstavlja svojevrsnu preteču Islamske Države, kao i opisi kafanskih ratnika iz Beograda, kvazi intelektualaca iz Kluba književnika itd. Ono što mi se naročito dopalo je što Legija objektivno opisuje i naše neprijatelje, pa tako ove arapske mudžahedine s pravom opisuje kao hrabre, brutalne i demonski fanatične borce, koji čak ni zarobljeni ne odustaju od gordosti i mržnje. Objektivan je, prikazuje i njihovu hrabrost i našu slabost otvoreno. Interesantno da je ovo bilo godinama pre ISIS-a ali tačno kao da čitaš o njima. Čak postoji segment o odsecanju srpskih glava i nabijanju na šipke u rovu kao psihološki efekat na neprijatelja, što opet neodoljivo podseća na Islamsku državu i njeno propagandno oružje. Kraj mi se naročito dopao, sjajni opisi. Preporučujem Legijinu knjigu, a skinuo sam i "Magioničara" od njega pa ću i to da pročitam.
 

Back
Top