Znači pre par sati upadnem ja, kao umobolnik na lekovima za umobolnike, u raspravu sa jednim zakletim Martinovcem oko toga da li je Pesma leda i vatre zaista natprosečno književno delo takozvane žanrovske književnosti (jelte), ili je prosečna meksikanska serija sa hepi endom (jer kako god se završi biće hepi end), smeštena u izmišljeni svet sa tematikom srednjeg veka, začinjena magičnim elementima, koja s vremena na vremena dostiže nivo "iznad očekivanja", ali je uglavnom na nivou "prihvatljivo".
Dakle moje mišljenje je da je serija kao serija odlična, ali knjige kao knjige su prosečne, i furaju se na "očekujte neočekivano" i beskonačno širenje i komplikovanje priče, plus različite POV da bi se dobilo na dubini likova i tako dalje.
On tvrdi da je to izuzetan predstavnik svog žanra i da ja to kao "običan" - dakle koji nije posvećen žanru - čitalac ne mogu da shvatim, kao i to da pošto čitam prevode ne mogu da imam uvid u istinsku veličinu Martinovog stvaralaštva. Uz to, po njegovom mišljenju serija je sranje jer ne prati knjige dovoljno verno. I generalno to mišljenje čujem od svih drugara koji su čitali i još čitaju to, dok su drugarice uglavnom dosta umerenije i odmerenije.
Dakle, da li je neko od vas ovde čitao ovo i sa nestrpljenjem očekuje sledeću knjigu, i ako jeste, šta mislite o sledećim stvarima: knjiga VS serija, i serijal kao književno delo?