Boris Dežulović - Pjesme iz Lore
Ovo je jedna od najboljih knjiga koje sam držala u rukama zadnjih godina. E sad, ja inače ne volem baš regionalnu književnost, tj bilo šta na Srbima razumljivom jeziku.
Međutim, skoro sam otkrila internet arhivu časopisa Republika za koji je tokom '90 kolumne pisao čuveni Miša Stanisavljević (Pozlaćivanje Srebrenice, Tijanić ima stav, itd) i počela sam da čitam srpsku/bosansku/hrvatsku književnost koja nije u čitankama, popularnim forumima, sajtovima like Alnari, a koja je apsolutno nediskretna, slobodna, otvorena, šokantna, istinita.
Tako sam naišla na imena kao Nenad Veličković, Boris Dežulović, Dubravka Ugrešić, Maja Solar, Almir Alić, Dejan Ilić, Marko Tomaš, Lamija Begagić, itd.
Boris Dežulović je rodom iz Splita (važna je činjenica da je upravo pisac Hrvat zbog načina na koji kritikuje nacionalizam u pesmama zbirke Pjesme iz Lore), i jedan je od osnivača i dugogodišnji urednik i komentator nedeljnika Feral tribjun koji je imao sličnu ulogu kao ovde Republika, ne samo devedestih, nego i ranije.
Logor
Ako je ovo kako kažu
logor
onda računajte da ste na
logorovanju
Kao u američkim filmovima
kad ono djeca idu u kamp
kako se ono zove
Da
Petak 13.
Moja domovina
Pun mi je ******
Srba, ...a i Bosanaca
Madara, Ceha i Slovenaca
nesvrstanih Crnaca
i Makedonaca
Židova, Arapa i stranih studenata
djece africkih diplomata
Japanaca, Kineza i Azijata
i svih tih prljavih beduina
zbog kojih mi Hrvati
ispadamo nekakvi primitivni
štajaznam šoveni
i kse
ksefon
kako se rece
e to.
Dim
Kažu da su se Nijemci
poslije rata branili da
nisu znali što se vani
dogada da nisu znali za
logore genocid i holokaust
gradani maloga gradica
Dachaua kraj Münchena
recimo nisu imali
pojma ni o cemu
nisu kao ništa vidjeli
nisu kao ništa culi
samo da su cutili dim
ali nisu znali
da je to krematorij
da je to miris
ljudskih duša
Vama to možda zvuci
smiješno ali ja sam
svjedok da je to fakat
moguce evo cijelu
devedeset drugu ja sam
bio u Vojnoj policiji
u Lori i vjerovali
vi meni ili ne nismo mi
unutra imali pojma
što se vani dogada
nismo imali pojma
ni o cemu
nismo ništa vidjeli
nismo ništa culi
ma šta culi nismo
mi od zapomaganja
ništa jeb.ote
ni mogli
cuti.
Ljubavna
Htjela je nešto reći
otvorila je usta
ja sam joj nježno stavio
ruku na usne
i poljubio je u vrat
Zaustila je da kaže
samo šuti rekao sam
zarila mi je nokte u leđa
i tiho zaplakala
samo šuti ponovio sam
noćas nemoj
govoriti
ništa
samo
šuti
Gledala me u oči
nije govorila ništa
samo me gledala
kao srna
zatvorio sma oči
i iza sklopljenih vjeđa
zaplovio toplom tamom
Jesi li svršio
začuo sam onda i
osjetio ruku na ramenu
jesi li svršio
više
pitao je Fric
a ona opet zajecala
kako da svršim
kad stalno plače
k.urva muslimanska.