Studenti, najjača politička sila u srbiji danas, traži nove izbore.
Šta će da se desi kada SNS ponovo pobedi?
Da li će studenti i simpatizeri da se povuku?
Te su priče na izuzetno dugom štapu. Nepomenik pominje mogućnost vanrednih parlamentarnih izbora tek tamo krajem 2026. godine, a ne mora ih čak ni tada biti.
On trenutno ima prilično stabilnu parlamentarnu većinu. Bukvalno svi ti mali partnerčići SNS bi morali da im okrenu leđa, da bi ta parlamentarna većina bila ugrožena ili dovedena u pitanje. Verovatnoće za takonešto su jako male.
Ako je Vučić slab, a evidentno je da je slabiji nego ikada od 2013. godine, uzaludno je misliti da će posustati i pristati na održavanje nekakvih vanrednih izbora. Posebno dok čeka BelExpo 2027. godine, da se (ne)pošteno ugrade i isisaju pare. Posle toga, može i da ode iz zemlje u neki poreski raj, itd. a jako je teško zamisliti da će SNS uopšte više i postojati.
Sada dolazi malčice tradicionalno letnje zatišje. Da li će doći do ponovog talasa protesta i dodatne radikalizacije u septembru, koji bi mogli potencijalno biti dodatan pritisak na vlast, da destabilizuju stvari i nateraju Vučića da održi ipak vanredne parlamentarne izbore, vrlo je neizvesno i tek treba da se vidi. Ako li se tako nešto i bude dogodilo, nije za očekivati izbore pre proleća 2026. godine. Iliti, svakako je sve to i dalje izuzetno daleka priča. Nisu ni sami studenti trenutno spremni. Društveni front je tek sad bio predstavljen javnosti po prvi put, a pripreme za nekakvu izbornu opciju još uvek uveliko traju.
Da sam na Vučićevom mestu, ja bih momentalno sada održao
snap election. Uhvatio bi celu opoziciju skinutih gaća, potpuno nespremnu. Ali on ne razmišlja pametno ovde (kao što ni ne postupa od početka ovog talasa demonstracija dobro). On računa da studenti nemaju vreme, a da on ima i da vreme radi njemu u korist, što zapravo uopšte nije tačno. Njemu bi zapravo najviše u interesu bilo da
sada raspiše momentalno vanredne izbore i na njima da njegov Pokret za državu i narod premijerno nastupi, i ima dosta dobru, realnu šansu da na njima pobedi. Umesto toga, on zapravo dopušta disidentima da se organizuju i pripreme za sledeće izbore. I zapravo, što duže bude otezao, to će sve biti gore po naprednjake (to je ono suštinsko gde su u svojoj proceni u potpunosti promašili).
Ako li se ova kriza u celosti smiri i cela Srbija vrati natrag Vučićevoj stabilokratiji (što u ovom trenutku i ne deluje kao nešto moguće, zapravo) onda će neizbežno sledeća kriza koja bude došla, da li ove sledeće ili pak one tamo godine, samo prouzrokovati još veći zemljotres. Toliki, da Vučić protiv nje doslovno neće moći više ništa da uradi tj. biće u celosti bespomoćan. I na takvim izborima, on jednostavno neće moći nikako da zadrži stabilnu parlamentarnu većinu. Bukvalno ne postoji opcija, kao što ni nije realno da na predsedničkim izborima 2027. godine Nikola Selaković (ili tako neko) pobedi nekog kandidata opozicije. Nije realno ni da sada menja ustav, zato što bi na referendumu da ukine predsedničke izbore teško dobio. Takva situacija će sasvim izvesno ostati sve do kraja njegovog drugog (i poslednjeg mogućeg) predsedničkog mandata.