Srpsko ime u Dubrovniku

Ogledan primjer provincijalnoga i zavidnoga ograničenoga duha koji histerizira o osobi koju uopće ni ne zna, ne zna njezine životne koordinate ni iskustva, želje i odbojnosti, kapacitete i interese. Odlika je niskih duhova da se bave personom supolemičara, a ne argumentima. Mene ovaj lažni ZB, možda prijašnji MH nimalo ne zanima. ne zanimaju me ni njegovi uspjesi, promašaji, želje, ....upravo ništa. Kao što je Konfucije rekao: žene i niski duhovi nisu laki za komunikaciju. Ako ih držiš podalje onda se vrijeđaju; ako im pustiš da se približe, postanu drski. Moglo bi se dodati da niži tip ljudi živi u halucinacijama o drugim osobama i njihovu odnosu prema sebi, dok su za normalni ili viši tip ljudi s kojima se razlikuju u diskursu karakterno beznačajni, osobine neinteresantne- jer je njihov vlastiti ego toliko jak da ga u praksi skoro i nema. Nije tako bijedno na tanjuru kao što je slučaj s ovim kompleksašima.

Ravnodušni koliko i prema kamenu.

A sad nekoliko osvrta na ova buncanja. Podrijetlom sam, osim hrvatskoga- i njemačkoga, češkoga, ruskoga i afgansko paštunskoga. S pravoslacima ili lokalnim Vlasima ili Srbima genealoški nemam nikakve veze. O katolicizmu dosta znam, iako nisam tako odgojen, budući da me je interesirao kao fenomen. Inače, za kršćanstvo, bilo kojeg oblika, ne hajem, a ni za bilo koju "abrahamsku religiju" (kako ih je zvao Henry Corbin). Bliži su mi vidozori europske paganske prošlosti, te istočnoazijskih svjetonazora (iako ni oni ne u punini).

Teza da prije 19. st. nisu postojali identiteti u nacionalnom smislu je neistinita. Sigurno je da nisu postojali u punini, no u etničkom pogledu, od srednjega vijeka nadalje, u Dubrovniku je jasna hrvatska svijest i pripadnost. Kanal Dalmatinska povijest ima na vagone "dokaza" za to, no za poremećeni um ovoga tipa to ne koristi- zbog poremećaja. Dakle- na kanal Dalmatinska povijest, na tekstove Radoslava Katičića o zamjenjivosti hrvatskoga i slovĕnskog imena u jeziku hrvatske književnosti, Rafe Bogišića o narodnosnom pridjevu djelima hrvatskih renesansnih pisaca, a na starinskoj razini autora pseudonima Ante Split "Hrvatski naslov u našoj starijoj književnosti". Nitko od Dubrovčana- ne govorim o srbokatolicima, koji su privremene posrbice- nije "sanjao" ni o kakvom ujedinjenju sa Srbijim, protiv koje su vodili ratove u srednjem vijeku, a kasnije je bila osmanska pokrajina. Postoji spomen, tu i tamo, Kosovske bitke, no to je retorički ukras e da bi se samo istakla veličina Dubrovnika- npr. u pjevanju "Osmana" Gundulića. Nitko nije ni o čem srpskom napisao, tematski, išta ozbiljnije, dok su Vladislav Menčetić o hrvatskoj tematici napisali cijeli ep, a Junije Palmotić dramu. U pogledu same tematike, onda bi "Osman" bio, po narodnosnoj fizionomiji, poljski ep.

Oko spomena srpskog imena do dosade je razrađeno spominjanje njega na latinskom i talijanskom, i uvijek se odnosi na ćirilicu, i nikada na jezik. Sve je obrađeno u Grčevićevoj knjizi "Ime Hrvat....", https://repozitorij.unizg.hr/islandora/object/hrstud:3160/datastream/FILE0/view , od str. 183. do 201., posebno od 194. do 201. Kolendić je bio srbokatolik, no i on njegova je argumentacija defektna- nije našao nijednu potvrdu u jednoga jedinoga dubrovačkoga pisca,u širem obliku, da bi svoj jezik zvao srpskim ili sebe istovjetovao sa srpskim narodom, sve do pojave srbokatolika, "jednokratnih Srba". I sam Kolendić nije bio "gospar", nego je potjecao iz težačke obitelji.

Glede "službenih dokumenata"- ti ni ne postoje. To je besmisao. Ako se misli na ozbiljnija djela i tiskane knjige- godine 1531. tiskan je "Misal hruacki po rimski običai i činь sa vsimi eže v diečkihь misalehь sut ... od slova do slova kužanь popravlenь i prepisanь častnim ... Šimunomь Kožičićemь Zadraninomь biskupom modruškimь."

No od ignoranata s TV Pinkova se ne može ništa očekivati.

Smiri se, jado. Na latinici svi zovu jezik imenima koje sam naveo, a koje znače- hrvatski. Na kanal Dalmatinska povijest. Srbi, ili nebugarski balkanski pravoslavci nikad nisu držani za Ilire u iole ozbiljnijem smislu, niti su to sami činili. Ponekad su upali u taj njima nametnuti pseudo-etnonim jedino zato što su morali, budući da su im to nametali tako od 18. stoljeća bečki kalkulatori. Oni sami sebe "Ilirima" nisu držali, a ni u sudobnim serioznim katalogizacijama sve pod ilirskim imenom bilo je i jest isključivo hrvatsko (govorim o stanovitom broju knjižnica u Europi). I u Rusiji Katarine, ilirski je bio jezik Dubrovčana, koliko su ga uopće znali, a ne Srba, što se vidi i u knjizi Pavla Ivića "Srpski narod i njegov jezik" o početcima leksikografije i bilješkama u jeziku u onodobnoj Rusiji. U mitološko-povijesnom diskursu, Hrvati su bili Iliri, a Srbi Tribali i Mezijci.

Potomci su Milana Rešetara Hrvati (Neven Budak), isto Luke Zore, isto Vojnovića, dok su oni Pere Budmanija miješani, ovisno o prebivanju, ili Hrvati ili Talijani, nijedan Srbin. Ovo za Bančeve je laž, a za Vragolova nisam nikad čuo. To je nekakva beznačajna posrbica.

Obična je bajka da su pripadnici srbokatoličkog kruga nestali kao pojedinci. Sigurno je da su mnogi nestali biološki jer nisu imali potomstva- npr. Krleža ni Andrić nisu imali djece. Oni koji su se takvima izjašnjavali, postali su Jugoslaveni uoči 1914., a u tom "ostvarenom snu" su nestali kao skupina i postali i identitetski Hrvati, što se pokazalo i na mjesnim izborima u međuraću. Potpuni slom srbokatolika signal je lažnosti njihova srpskoga identiteta i osvještenja od srpsko-jugoslavenske politike koju su prepoznali kao zlo, uz par iznimaka karijerista od kojih neki to nisu ni bili, nego su postali posrbice i Jugoslaveni iz koristoljublja i amoralnog karaktera, poput Melka Čingrije.

Toliko o tim iščezlim psihopatologijama.
Me jel si to ti Hrobi?
 
I ta knjiga nema veze s književnošću. To je zbirka anegdota iz života u Dubrovniku onoga doba, te nešto o prepričanoj prošlosti, te malo smiješnih umovanja i nabrajanja lokalnih legendi i slično.Taj pop je bio smušenjak, ali ne glup. Glupi su bili srbokatolici koji su tu skupinu anegdota izdali pod pogrješnim imenom.
Da li su i ovo anegdote?
01B1C668-5981-49FD-86C6-F24ED3816A3D.jpeg
 
Hvala što si opet s nama podijelio ovo potajno snimljeno remek djelo državne televzije srpskog korpusa. Onaj falsifikat srpske dubrovačke štamparije se ne vrti često po srpskim TV emisijama, pa da se ne zaboravi :lol:
Историјски извори не зависе од тв станице или државе која их преноси или од пропаганде.
Није ово тема о тв медијима нити о закону о медијима нити о слободном новинарству нити о нечијем мишљењу из призме 21. века већ историја.
Имаш пдф"политика" тамо можеш бацати тикете на партизан звезду или хајдук Сплит.
Овде те аргументације просто не постоје.
 
Морам признати да није истскнуто да је Стонска повеља први документ отуђивања и продаје земље и државне имовине.
Ове територије остаће још неко време под влашћу западних прекодринских Срба који ће ову повељу хтели не хтели морали потврдити Сребрничком повељом.
Повеља ће служити Дубровчанима за истицање својих права под Турцима.
Дакле зашто се Душан одлучио на ово због куповине млетачке флоте за освајање Цариграда највероватније.
Али шта би из овог могли научити да продаја територија и државне имовине није добра јер носи историјско бреме да су Дубровчани наранџасти Хрвати или како већ себе већински становници Косова зову аутохтоним Илирима дакле треба размишљати далекосежније пред овакве одлуке.
 
Korektna emisija s obzirom da je to ipak antisrpski RTS. Ima grešaka, ali ipak je ocjena prolazna. Ukazao bih samo na dvije:

1. Kaže se u emisiji da su se dubrovački katolici počeli kao Srbi izjašnjavati u 19. stoljeću. Ispada kao da su se ranije izjašnjavali kao nešto drugo, umjesto da je objašnjeno da do 19. stoljeća ni nije bilo nacionalnih identiteta u današnjem smislu. Još je veća greška što postoje dubrovački katolici koji su se kao Srbi izjašnjavali i prije 19. stoljeća. Pa i sam grof Sorkočević, posljednji veliki diplomat Dubrovnika, pokušao je stvoriti zajedničku državu Srba i Dubrovnika.

2. Nije pokazano preko dokumenata koji su javno dostupni (mada ne svi, dio dubrovačkog arhiva je još u Beču), da su Dubrovčani svoj jezik u službenim dokumentima kroz više od pola milenija nazivali srpski i da nikad ni u jednom SLUŽBENOM dokumentu taj jezik nisu nazvali hrvatski.

Što se tiče tog kalendara, on nije dokaz da Dubrovčani nisu pričali hrvatski već srpski, jer tada nitko ta dva jezika nije dijelio. Ako je netko govorio da mu je jezik hrvatski, to je automatski značilo srpski i obrnuto. Ipak, taj kalendar je važan svjedok vremena zbog drugo razloga, pokazuje do koje su mjere dubrovački katolici njegovali svoj srpski identitet. Na kraju, iako Dubrovčani nisu sporili da je njihov jezik isto što i hrvatski, kao što to nisu sporili ni Kragujevčani, i jedni i drugi su svoj jezik nazivali srpskim, ne negirajući da je on ujedno i hrvatski, bosanski, naški, dalmatinski, ilirski, slovinski...

Osobno koristim hrvatski standard (iako dajem prednost onome prije 1991. i tuđmanističkih kasapljenja jezika), jer sam se obrazovao u Hrvatskoj, ali smatram da je taj jezik u najmanju ruku srpski i bosanski, jednako kao i hrvatski, tim više, što Hrvati nisu neki govornici tog "hrvatskog". Standardni hrvatski ne znaju, a srpsku i bosansku varijantu ne osjećaju, jer su pod utjecajem germanskih jezika.

P. S. Kad smo kod toponima, možda su najvažniji oni djelolovi Dubrovnika nazvani po pravoslavnim svecima koji su živjeli nakon raskola, poput kod Srba najomiljenije Svete Petke ili izdajnički "Srebreno". Na hrvatskom se ne kaže 'srebreno', nego 'srebrno'.
Једна мала напомена - гроф је Сорго, што је изворно и званично презиме породице. Гроф се увек представљао и потписивао тим презименом.
 
MEDIA=youtube]mYb6_VV0MUk[/MEDIA]

A ovo smeće je dozvoljen video,a?

https://dubrovnikinsider.hr/video-rts-snimila-film-dubrovacki-srbi-kroz-vekove/
VIDEO/RTS snimila film “Dubrovački Srbi kroz vekove”

No koga zanima, ozbiljno, što je i zbog čega je dubrovački dijalekt hrvatski zapadnoštokavski, a ne srpsko-crnogorski istočnohercegovački, može pročitati tri znanstvena rada- iako postoje cijele knjige.

https://hrcak.srce.hr/file/26207
DVA MOGUĆA FONOLOŠKA TUMAČENJA PROZODIJSKOGA SUSTAVA U CAVTATSKOME GOVORU

https://hrcak.srce.hr/file/248940
Izoglose refleksa jata u hrvatskim organskim idiomima

https://hrcak.srce.hr/en/file/288016
O problemu ijekavskošćakavskog (istočnobosansk
og) dijalekta
 
A ovo smeće je dozvoljen video,a?

https://dubrovnikinsider.hr/video-rts-snimila-film-dubrovacki-srbi-kroz-vekove/
VIDEO/RTS snimila film “Dubrovački Srbi kroz vekove”

No koga zanima, ozbiljno, što je i zbog čega je dubrovački dijalekt hrvatski zapadnoštokavski, a ne srpsko-crnogorski istočnohercegovački, može pročitati tri znanstvena rada- iako postoje cijele knjige.

https://hrcak.srce.hr/file/26207
DVA MOGUĆA FONOLOŠKA TUMAČENJA PROZODIJSKOGA SUSTAVA U CAVTATSKOME GOVORU

https://hrcak.srce.hr/file/248940
Izoglose refleksa jata u hrvatskim organskim idiomima

https://hrcak.srce.hr/en/file/288016
O problemu ijekavskošćakavskog (istočnobosansk
og) dijalekta
Што би нас то занимало?
 
A ovo smeće je dozvoljen video,a?

https://dubrovnikinsider.hr/video-rts-snimila-film-dubrovacki-srbi-kroz-vekove/
VIDEO/RTS snimila film “Dubrovački Srbi kroz vekove”

No koga zanima, ozbiljno, što je i zbog čega je dubrovački dijalekt hrvatski zapadnoštokavski, a ne srpsko-crnogorski istočnohercegovački, može pročitati tri znanstvena rada- iako postoje cijele knjige.

https://hrcak.srce.hr/file/26207
DVA MOGUĆA FONOLOŠKA TUMAČENJA PROZODIJSKOGA SUSTAVA U CAVTATSKOME GOVORU

https://hrcak.srce.hr/file/248940
Izoglose refleksa jata u hrvatskim organskim idiomima

https://hrcak.srce.hr/en/file/288016
O problemu ijekavskošćakavskog (istočnobosansk
og) dijalekta

Zar nije Lisac doslovno kritikovao one koji tvrde da dubrovački poddijalekat nije istočno-hercegovački?
 
A ovo smeće je dozvoljen video,a?

https://dubrovnikinsider.hr/video-rts-snimila-film-dubrovacki-srbi-kroz-vekove/
VIDEO/RTS snimila film “Dubrovački Srbi kroz vekove”

No koga zanima, ozbiljno, što je i zbog čega je dubrovački dijalekt hrvatski zapadnoštokavski, a ne srpsko-crnogorski istočnohercegovački, može pročitati tri znanstvena rada- iako postoje cijele knjige.

https://hrcak.srce.hr/file/26207
DVA MOGUĆA FONOLOŠKA TUMAČENJA PROZODIJSKOGA SUSTAVA U CAVTATSKOME GOVORU

https://hrcak.srce.hr/file/248940
Izoglose refleksa jata u hrvatskim organskim idiomima

Str. 26 doslovno rasprave koju si ovde okačio kao preporuku.

1000019258.jpg


Jesi li ti uopšte pogledao te rasprave. :hahaha:

Još navodiš ni manje ni više no autora koji je vodio oštre polemike sa Mariom Grčevićem i kritikovao autore koji su pokušavali izdvojiti dubrovački iz istočno-hercegovačkog.
 
Str. 26 doslovno rasprave koju si ovde okačio kao preporuku.

Pogledajte prilog 1649543

Jesi li ti uopšte pogledao te rasprave. :hahaha:

Još navodiš ni manje ni više no autora koji je vodio oštre polemike sa Mariom Grčevićem i kritikovao autore koji su pokušavali izdvojiti dubrovački iz istočno-hercegovačkog.
Jesi li sposoban za racionalno razmišljanje? Lisac jasno kaže ponavljajući Brozovića da je dubrovački dijalekatski skoro isto kao hrvatski istočnobosanski. Liščeva je promašenosti što se on uporno drži zastarjelog naziva istočno hercegovački za cijeli štokavsko ijekavski kompleks, pa iako jasno razlučuje istok i zapad, terminološki ostaje u istočnohervegovačkoj konfuziji
. To je njegov nazivoslovni promašaj. Valja dodati da je Lisac kulturno slabo učen,jer u zbirkama je renesansnoga i baroknoga pjesništva dubrovački dugi jat redovito jednosložan,vidi se iz brojanja slogova, dok je u Njegoša i Karadžića uglavnom dvosložan, za razliku od onog u Gundulića i Đorđića.
 
Poslednja izmena:
Jesi li sposoban za racionalno razmišljanje? Lisac jasno kaže ponavljajući Brozovića da je dubrovački dijalekatski skoro isto kao hrvatski istočnobosanski. Liščeva je promašenosti što se on uporno drži zastarjelog naziva istočno hercegovački za cijeli štokavsko ijekavski kompleks, pa iako jasno razlučuje istok i zapad, terminološki ostaje u istočnohervegovačkoj konfuziji
. To je njegov nazivoslovni promašaj.

Objasni mi onda njegovu polemiku sa Grčevićem u kojem je kritikovao njegove teze o tome da dubrovački nije istočnohercegovački.
 
Objasni mi onda njegovu polemiku sa Grčevićem u kojem je kritikovao njegove teze o tome da dubrovački nije istočnohercegovački.
Ta je polemika završena neriješeno, a Babić je proglasio Lisca dogmatskim likom. Dobar dio ostalih hrv lingvista je bio ostao lijen, iako bez argumenata, pa i dalje rabe pojam istoćnohervegovački, iako bez značenja kao srpski. To pokazuje da lingvisti, velik dio, i kad jasno razlučuje stvari, nisu dovoljno inteligentni da se otarase starudija, a da Grčević, koji je prosječno slabiji od njih u tehnikalijama ima razvijeniji analitički um od njih, što se vidjelo i kod nedavnoga Zakona o hrvatskom jeziku. Razlika između znalca i fahidiota.
 
Ta je polemika završena neriješeno, a Babić je proglasio Lisca dogmatskim likom. Dobar dio ostalih hrv lingvista je bio ostao lijen, iako bez argumenata, pa i dalje rabe pojam istoćnohervegovački, iako bez značenja kao srpski. To pokazuje da lingvisti, velik dio, i kad jasno razlučuje stvari, nisu dovoljno inteligentni da se otarase starudija, a da Grčević, koji je prosječno slabiji od njih u tehnikalijama ima razvijeniji analitički um od njih, što se vidjelo i kod nedavnoga Zakona o hrvatskom jeziku. Razlika između znalca i fahidiota.

Pročitao sam ja kritiku Stjepana Babića. Ono je jako neozbiljno; Babić uopšte nije osporio Lisca, već mu zamerao što se koncentriše na pojedinačne stvari (a što svako očekuje od svakog naučnika; dakle, besmislena pridika), a onda napisao i neke redove koji deluju striktno nacional-političke prirode...u stilu, ako je Lisac u pravu onda svi ispalo da istočnohercegovačkim ne govore Hrvati sem Dubrovčana, pa eto, ne bi bilo poželjno da je on u pravu, a ne Grčević. :D
 
Jesi li sposoban za racionalno razmišljanje? Lisac jasno kaže ponavljajući Brozovića da je dubrovački dijalekatski skoro isto kao hrvatski istočnobosanski. Liščeva je promašenosti što se on uporno drži zastarjelog naziva istočno hercegovački za cijeli štokavsko ijekavski kompleks, pa iako jasno razlučuje istok i zapad, terminološki ostaje u istočnohervegovačkoj konfuziji
. To je njegov nazivoslovni promašaj. Valja dodati da je Lisac kulturno slabo učen,jer u zbirkama je renesansnoga i baroknoga pjesništva dubrovački dugi jat redovito jednosložan,vidi se iz brojanja slogova, dok je u Njegoša i Karadžića uglavnom dvosložan, za razliku od onog u Gundulića i Đorđića.
:think:
 
Jesi li sposoban za racionalno razmišljanje? Lisac jasno kaže ponavljajući Brozovića da je dubrovački dijalekatski skoro isto kao hrvatski istočnobosanski. Liščeva je promašenosti što se on uporno drži zastarjelog naziva istočno hercegovački za cijeli štokavsko ijekavski kompleks, pa iako jasno razlučuje istok i zapad, terminološki ostaje u istočnohervegovačkoj konfuziji
. To je njegov nazivoslovni promašaj. Valja dodati da je Lisac kulturno slabo učen,jer u zbirkama je renesansnoga i baroknoga pjesništva dubrovački dugi jat redovito jednosložan,vidi se iz brojanja slogova, dok je u Njegoša i Karadžića uglavnom dvosložan, za razliku od onog u Gundulića i Đorđića.
Да ли ти схваташ који је проблем пред тобом где Дубровник постоји наведен у егзархату Равене у 8. веку као једно од византијских упоришта на Јадрану засигурно организовано насеље.
Срби се помињу код Ајнхарда почетком 9. века.
Од Хрвата не постоји ништа пре 10. века ако укључимо Сплитске саборе.
Најбоље би било рећи да су Римљани од Хрвата украли латински језик па кад су проговорили словенски украли су им Срби.
 
Pročitao sam ja kritiku Stjepana Babića. Ono je jako neozbiljno; Babić uopšte nije osporio Lisca, već mu zamerao što se koncentriše na pojedinačne stvari (a što svako očekuje od svakog naučnika; dakle, besmislena pridika), a onda napisao i neke redove koji deluju striktno nacional-političke prirode...u stilu, ako je Lisac u pravu onda svi ispalo da istočnohercegovačkim ne govore Hrvati sem Dubrovčana, pa eto, ne bi bilo poželjno da je on u pravu, a ne Grčević. :D

Babić je najčešće bio na pravom putu, no nije znao argumentirati.
Lisac je konformist, ali i slaboga diskursa: njegova je teza da su postojale dvije jasno odijeljene štokavštine, zapadna i istočna, a dubrovačka pripada zapadnoj ili hrvatsko-bosanskoj, i vremenom je konvergirala sa istočnom od 1500. do 1900. pa su se dosta ujednačile, ali se jasno vidi koja je zapadnoga, a koja istočnoga podrijetla. I onda cijeli novoštokavski kompleks, istočni plus zapadni, a koji se razlikuju i po naglasku i jatu i nizu gramatičkih crta uza sve konvergencije, Lisac zove istočnohercegovačkim imenom.

Grčević mu je jasno rekao da je naziv pogrešan, jer je jedino točan naziv štokavski (i)jekavski, i da se hrvatski jekavski razlikuje od srpskog ijekavskog, iako je govor pravoslavaca u Hrvatskoj i zapadnoj Bosni jekavski, a ne ijekavski, zbog raznih utjecaja i razvoja u kasnijem dobu. No na jugoistoku, jasna je razlika između dubrovačke jekavštine (i one u Hrvata u južnoj Dalmaciji i Heregovini) i srpske ijekavštine u Nevesinju, Foči, Nikšiću itd. I Lisac i Grčević se slažu da dubrovački dijalekt ne spada genetski u istočne, srpsko-crnogorske, nego se razilaze u tom što bi Grčević htio da se to jasno kaže i u izrađenoj terminologiji, npr. zajednički bi naziv za sve te govore mogao biti novoštokavski (i)jekavski, dok bi se pojam "istočnohercegovački" mogao odnositi samo na srpske, istočne novoštokavske ijekavske govore. Dodatno je problem u tom što dubrovački govor ni danas u dosta značajaka nije novoštokavski (npr. naglasak i sl.) pa je i pojam novoštokavštine upitan.

Dakle, u slučaju Grčevića i Lisca radi se o:

a) slaganju da su različiti istočni i zapadni štokavski govori, i da je dubrovački zapadni

b) ne slažu u terminologiji, jer bi Lisac, svjestan da dijalektološki dubrovački ne spada u tip govora kao u Gackom, Nevesinju, Foči.... ipak zadržao pojam "istočnohercegovački" kao krovni pojam, dok bi ga Grčević poslao u ro
potarnicu.
 
Занимљиво је и како се наглашава да је дубровачки говор јекавски (и то западни), а познат је по хиперијекавизмима, као и по јотованим облицима.
Nema veze. Hiperjekavizam je sjegurno, smijeju se... U Dubrovniku vrijeme ima dva sloga,a u Foči tri. Tako je i u jezicima.
 
Nema veze. Hiperjekavizam je sjegurno, smijeju se... U Dubrovniku vrijeme ima dva sloga,a u Foči tri. Tako je i u jezicima.
Како је вама добро штокавски постаје званично наративно хрватски језик од 17. века и сад од 17. века ретроспектива све је хрватски језик на крају није доказано иако по ДАИ топонимима и именим личним језик Хрвата још на Балкану није био словенски.
 
Како је вама добро штокавски постаје званично наративно хрватски језик од 17. века и сад од 17. века ретроспектива све је хрватски језик на крају није доказано иако по ДАИ топонимима и именим личним језик Хрвата још на Балкану није био словенски.
Nema veze. Hiperjekavizam je sjegurno, smijeju se... U Dubrovniku vrijeme ima dva sloga,a u Foči tri. Tako je i u jezicima.
Uzmimo u obzir proste činjenice koje konstatuje i hrvatska istoriografija:

69929691-AFF1-4532-B1D3-A75E59E13800.jpeg


O kanu Kuvratu:
B2109E27-A42D-4818-90A2-39D9EF657BF0.jpeg
 
Ta je polemika završena neriješeno, a Babić je proglasio Lisca dogmatskim likom. Dobar dio ostalih hrv lingvista je bio ostao lijen, iako bez argumenata, pa i dalje rabe pojam istoćnohervegovački, iako bez značenja kao srpski. To pokazuje da lingvisti, velik dio, i kad jasno razlučuje stvari, nisu dovoljno inteligentni da se otarase starudija, a da Grčević, koji je prosječno slabiji od njih u tehnikalijama ima razvijeniji analitički um od njih, što se vidjelo i kod nedavnoga Zakona o hrvatskom jeziku. Razlika između znalca i fahidiota.
Zakon o hrvatskom jeziku kao filološki argument?
 

Back
Top