Srpsko ime u Dubrovniku

Smešni okršaji, ni blizu bitnih ili odlučujućih, i oba su se odigrala u povlačenju nekih turskih odreda prema Maloj Aziji. Mada verujem da to vama deluje monumentalno jer tada niste ni postojali, ali eto, kod nas su to zaboravljene bitke jer su samo jedne od mnogih i ni po čemu posebne :kafa:



Da, još jedna u nizu iluzija nepostojećih Hrvata :kafa:
Okršaji u veličini vojski od 3000-10 000 se u srednjem vijeku smatrao za značajnu bitku. Ne treba zaboraviti da je tada vojska bila profesionalna a držanje i vježbanje oružjem običnim ljudima zabranjeno.

Hrvati so z namenom da bi olajšali združevanje opustili do takrat knjižno
kajkavščino in čakovščino, ter sprejeli hercegovsko štokavščino. Srbi pa so
ostali pri svojem jeziku in niso sprejeli te ideje. Zato ilirizem zgubi svoj
prvotni pomen in postane HRVAŠKO KULTURNO IN POLITIČNO
GIBANJE.

Na ovo se Omejeni ni tel referirat bogec ;)
Da, poznato je da su Vuka sa "srpskim jezikom" dočekali sa oduševljenjem, čovjek nije smio kročiti u Srbiju.
Još kad bi pokazao tu superiornu hercegovačku književnost da se sami uvjerimo u književno stvaralaštvo Hercegovaca.
 
Okršaji u veličini vojski od 3000-10 000 se u srednjem vijeku smatrao za značajnu bitku. Ne treba zaboraviti da je tada vojska bila profesionalna a držanje i vježbanje oružjem običnim ljudima zabranjeno.

O tome i pričam, to su za nas samo ekspedicioni odredi. Poređenja radi, u građanskom ratu i odlučujućoj bici na Kosovu između koalicije okupljene oko Cara Uroša i na drugoj strani koalicije Vukašina Mrnjavčevića, obe vojske su brojale po 60 - 70 hiljada ljudi, prema nekim procenama. Tako da su ovi okršaji koje pominješ za nas smešni i bez ikakvih posledica ili uticaja na kasnija dešavanja. E sad, što to Hrvatima izgleda monumentalno, više govori o njima i njihovom stanju :kafa:

Nisi zanimljiv sa svojim upadicama koje samo razotkrivaju dubinu tvojeg neznanja.

Zapravo, to o čemu ti pričaš su nebitni detalji, ali opet po običaju preuveličani sa vaše strane kako biste sebi stvorili iluziju važnosti u zamenu za nepostojeću realnost :kafa:
 
O tome i pričam, to su za nas samo ekspedicioni odredi. Poređenja radi, u građanskom ratu i odlučujućoj bici na Kosovu između koalicije okupljene oko Cara Uroša i na drugoj strani koalicije Vukašina Mrnjavčevića, obe vojske su brojale po 60 - 70 hiljada ljudi, prema nekim procenama. Tako da su ovi okršaji koje pominješ za nas smešni i bez ikakvih posledica ili uticaja na kasnija dešavanja. E sad, što to Hrvatima izgleda monumentalno, više govori o njima i njihovom stanju
Ako skineš jednu nulu puno si bliži istini.
 
""

2. – I privilegi serbi e l’idea dell’Impero​

Per quanto riguarda la comunità serba nel Sacro Romano Impero, la base del suo status giuridico fu il diploma del 21 agosto del 1690. Però i suoi privilegi furono più precisamente regolati con ulteriori decreti imperiali sia dell’Imperatore Leopoldo I, sia dei suoi successori, gli Imperatori Giuseppe I e Carlo VI e l’Imperatrice Maria Teresa. Durante il governo di Maria Teresa, nel 1779, fu redatta la codificazione dei privilegi serbi, che rimase in vigore fino al 1868.

I privilegi concessi ai Serbi permettevano la formazione di assemblee, in cui si potevano discutere questioni politiche; alcune regioni serbe godevano anche di autonomia territoriale. I privilegi consistevano, principalmente, in una autonomia religiosa e culturale, che impediva l’assimilazione alla cultura magiara e il proselitismo cattolico. Questi privilegi furono, quindi, una “spina nel cuore” che la nobiltà ungherese e la Chiesa Cattolica tentarono sempre di rimuovere.

Già all’epoca di Leopoldo I fu creato un ufficio imperiale per gli affari serbi. Questo ufficio fu più volte riorganizzato: esso era noto, all’inizio, come Commissione Illirica e, a partire dal 1747, come Alta Deputazione (Hofdeputation) per l’Illiria. Il ruolo di questo ufficio per la difesa dei privilegi serbi e per il mantenimento della identità religiosa ed etnica serba in Ungheria fu molto importante.
""
Radi se o dobro poznatim privilegijama(1690-1868) koje su Srbi imali dok "Omejeni" iz toga crpi današnje frustracije, ako ako momče :hahaha:
 
Radi se o nečem drugom, balkansko-osmanskom mentalnom kompleksu koji ne razumije zapadne životne finese.

To nije toliko "sukob civilizacija", koliko autizam jedne civilizacije u odnosu na drugu- širu, veću, nijansiraniju.
ahahahaha kržljavo pseto, vi ste pravi primerci "europejaca'?
pa kako ja onda svakog dana vidim 90% balkanštine a ono resto kod vas je orijentalna avarska bezobzirnost? to je vaš mentalni sklop
 
ahahahaha kržljavo pseto, vi ste pravi primerci "europejaca'?
pa kako ja onda svakog dana vidim 90% balkanštine a ono resto kod vas je orijentalna avarska bezobzirnost? to je vaš mentalni sklop

Ali stvarno, Hrvati su beznačajan šljam na neuporedivo nižem stepenu civilizacijskog razvoja nego svi ostali u okruženju, a umišljaju da su svetska veličina. Nigde takvog raskoraka između lične percepcije i realnosti :kafa:
 
Ali stvarno, Hrvati su beznačajan šljam na neuporedivo nižem stepenu civilizacijskog razvoja nego svi ostali u okruženju, a umišljaju da su svetska veličina. Nigde takvog raskoraka između lične percepcije i realnosti :kafa:
Nebi generalizovao jer to nije uredu, al je problem itekako prisutan i danas.
Da je REALIZAM itekako potreban govori i ovaj članak...
"
Naše, a tuđe
Damira Gregoret najavljuje prilog u kojem čujemo da oko 50 posto mladih vidi svoju budućnost izvan ove zemlje. Nekoć su vladale prodane duše, izrodi, komunjare, Jugoslaveni, slavosrbi – i sve je bilo hrvatsko, a danas kada vladaju prvoklasni domoljubi, sve je mađarsko, njemačko, austrijsko, rusko, tursko
"
https://www.portalnovosti.com/nase-a-tude
 
""

2. – I privilegi serbi e l’idea dell’Impero​

Per quanto riguarda la comunità serba nel Sacro Romano Impero, la base del suo status giuridico fu il diploma del 21 agosto del 1690. Però i suoi privilegi furono più precisamente regolati con ulteriori decreti imperiali sia dell’Imperatore Leopoldo I, sia dei suoi successori, gli Imperatori Giuseppe I e Carlo VI e l’Imperatrice Maria Teresa. Durante il governo di Maria Teresa, nel 1779, fu redatta la codificazione dei privilegi serbi, che rimase in vigore fino al 1868.

I privilegi concessi ai Serbi permettevano la formazione di assemblee, in cui si potevano discutere questioni politiche; alcune regioni serbe godevano anche di autonomia territoriale. I privilegi consistevano, principalmente, in una autonomia religiosa e culturale, che impediva l’assimilazione alla cultura magiara e il proselitismo cattolico. Questi privilegi furono, quindi, una “spina nel cuore” che la nobiltà ungherese e la Chiesa Cattolica tentarono sempre di rimuovere.

Già all’epoca di Leopoldo I fu creato un ufficio imperiale per gli affari serbi. Questo ufficio fu più volte riorganizzato: esso era noto, all’inizio, come Commissione Illirica e, a partire dal 1747, come Alta Deputazione (Hofdeputation) per l’Illiria. Il ruolo di questo ufficio per la difesa dei privilegi serbi e per il mantenimento della identità religiosa ed etnica serba in Ungheria fu molto importante.
""
Radi se o dobro poznatim privilegijama(1690-1868) koje su Srbi imali dok "Omejeni" iz toga crpi današnje frustracije, ako ako momče :hahaha:
Da da ništa novo, Srbi su mogli sami birati seoske glavešine koji su bili veza sela sa lokalnim zapovjednikom, mogli su slobodno imati pravoslavnu liturgiju i obavezu da poslušaju što im se naredi.
 
Ali stvarno, Hrvati su beznačajan šljam na neuporedivo nižem stepenu civilizacijskog razvoja nego svi ostali u okruženju, a umišljaju da su svetska veličina. Nigde takvog raskoraka između lične percepcije i realnosti :kafa:
ma idi pa "imaju" tru narečja, tri pisma, boga pitaj šta sve ne. u najmanju ruku kao da ih je trista miliona, drzava velika ko Rusija a istorija kao kod Engleza
 
Nebi generalizovao jer to nije uredu, al je problem itekako prisutan i danas.
Da je REALIZAM itekako potreban govori i ovaj članak...
"
Naše, a tuđe
Damira Gregoret najavljuje prilog u kojem čujemo da oko 50 posto mladih vidi svoju budućnost izvan ove zemlje. Nekoć su vladale prodane duše, izrodi, komunjare, Jugoslaveni, slavosrbi – i sve je bilo hrvatsko, a danas kada vladaju prvoklasni domoljubi, sve je mađarsko, njemačko, austrijsko, rusko, tursko
"
https://www.portalnovosti.com/nase-a-tude

Ovaj ih je dokusurio :lol:

https://www.jutarnji.hr/naslovnica/...sljaju-povijest-koje-nikada-nije-bilo-4510796

Djevojčice i dječaci iz domova za napuštenu djecu često prije spavanja pričaju ovakve nekakve nevjerojatne priče o očevima ili majkama koje nikada nisu upoznali. Da bi se obranili od samoće i čemera što pritiskaju njihova majušna srca, izmišljaju roditelje što su bolji, pametniji i ljepši od onih koji su ih ostavili, a koji će jednog bijelog dana, bez izuzetka, na kraju svih priča, doći po njih, nasmiješeno ih zagrliti, uzeti za ruku i odvesti kući.

Mala djeca i mali narodi čine jednaku stvar, pomislio sam nekidan čitajući u Slobodnoj Dalmaciji intervju s arheologom i povjesničarom Nikolom Jakšićem, koji je nakon mnogogodišnjeg posvećenog istraživanja srednjovjekovnih kamenih ulomaka nedvosmisleno zaključio kako nikad nije živio nijedan hrvatski knez po imenu Višeslav. Sve je u vezi toga Višeslava veoma mutno, a ni egzistencija drugih naših, takozvanih narodnih vladara nije bogzna kako izvjesnija. Upravo kao što nesretni mališani u splitskom Maestralu i u zagrebačkom domu u Nazorovoj izmišljaju mame i tate, i Hrvati imaju svoje nacionalističke fantazije o plemenitom Držislavu, hrabrom Tomislavu, pobožnom Krešimiru, velikodušnom Trpimiru i drugim mudrim, visokim, naočitim, srčanim i dobrostivim hrvatskim kneževima i kraljevima. Imaginirali smo sretnu povijest s vladarima našeg roda i imena, srednjovjekovnim očevima nacije, ne bismo li nekako potisnuli da očeve pravo nismo ni upoznali, da smo smo bijedna, napuštena siročad koju nitko nije želio ni volio.

ma idi pa "imaju" tru narečja, tri pisma, boga pitaj šta sve ne. u najmanju ruku kao da ih je trista miliona, drzava velika ko Rusija a istorija kao kod Engleza

Preciznije, neopevani imbecili.
 
Da da ništa novo, Srbi su mogli sami birati seoske glavešine koji su bili veza sela sa lokalnim zapovjednikom, mogli su slobodno imati pravoslavnu liturgiju i obavezu da poslušaju što im se naredi.
Daleko više no što su katolici/Horvateki imali, te tako samo potvrđuješ moj navod o svojoj neizlečivoj frustraciji. O autonomnim regijama da i negovorim, a tek o porezu hihi
 

Back
Top