Srpsko ime u Dubrovniku

Jel netko objasnio te fantomske Slavene ili ne?

Српска држава је у једном периоду окруживала Дубровник.

Sve si rekao.


Далмација није Дубровник. Далмација није ни Сплит. Само што Сплит јесте у Далмацији. То знају и деца.
Ово постаје забрињавајуће!

N6QrBPK.jpg


Onako usput. Tiutlu glavnog grada Dalmacije ne nosi Split već Zadar.
 
Poslednja izmena:
Postavljaj i dalje pitanja, ali stvarno, kakve veze imaju ako Dubrovnik nisu osnovali Hrvati. TI si lud ako mislis da cu ja gnjaviti nekoga ovdje tlapnjama o srpskom Dubrovniku.

Kakav "ultra-nacionalisticki srpski / rad" treba da pronadjem? Meni ne treba vremena da izbunarim ono sto zelim (sve informacije nosim u glavi), jer dovoljno je par klikova misem da podignem radove odn. izvore o kojima ti mozes samo da sanjas. Jesi li ti pri zdravoj pameti? Koristim s nevjezama poput tebe samo prvorazredne izvore i literaturu dok ti ne silazis s Wikipedije. Jesi li svjestan kolika je uvreda za amaterskog istoricara, kad mu neko postavi ispred nosa Wikipediju?

Tvoja zadrtost organski smeta, tako da je nemoguce voditi razgovor. Ja rusim vlastiti autoritet (ti si mjerodavan da sudis o mojim postupcima ovdje) dok ti seres ovdje vec dva dana o necemu sto sustinski nema bas neke veze s mozgom, te onim sto hoces da docaras. Sto se mene tice, treba ti pokresati krila, mnogo si zelen, a nisi ovdje dosao da raspredas o istorijskim dogadjajima. Ljudi poput Kroasanija su vise nego dobrodosli ovdje.

Ti si jedan posrani nacionalni radnik, iskompleksirani seljacic, "Hrvatina" sto sramoti normalne Hrvate.

ad-hominem, ad-hominem...bla bla.

Odgovora nema. :ok: Wiki je okej koliko i reference u njemu.

Objasni ti prvo fantomske Slavene pa onda dođi pametovat. Izvanredne tvrdnje zahtijevaju izvanredne dokaze. Ajd napravi onda par klikova i podigni radove koji dokazuju Dubrovačane na prostoru današnje Ukrajine, Poljske, Bjelorusije.

Fantomi.
lXOaKx9.jpg


Onako usput ti si ne rušiš autoritet. Ti si ga već zrušio izbjegavanjem davanja odgovora na jednostavna pitanja. Što može i značiti da nemaš pojma o čemu govoriš.

- - - - - - - - - -

Lepo su ti objasnili da je Dubrovnik bio romanski grad, koji se vremenom slavinizirao, slovenski pridoslicama, uglavnom iz zaledja i Hercegovine, ali da oni takvi nisu imali nikakvu etnicku, a kamoli, nacionalnu svest van lokalne, sve do 19. stoleca kada deo Dubrovcana pocinje da razvija srpsku, a deo hrvatsku nacionalnu svest. E sad posto ti u svojoj beskrajnoj gluposti i mentalnoj ogranicenosti, na ivici histericnog napada, uporno ponavljas pitanje koji su to misteriozni Sloveni koji su se doseljavali u Dubrovnik, ja sam ti upravo odgovorio, isti oni cije je doseljivanje opisao Porfirogenet i nazvao ih Srbima.

I Turci su bili u zaleđu Carigrada.

- - - - - - - - - -

Sto se tice direktnog pomena Srba u Dubrovniku u srednjem vijeku, stanovnika grada (ne putnika, gostiju, diplomata, sl.), barem meni je poznat svercer knjiga Radonja Srbin iz 15 st.

For the win.

- - - - - - - - - -

To je sve sto sam zelio reci, a Lamasu me proglasi za neprijatelja i postavlja mi nekakva besmislena pitanja...

Cudan je ovaj svijet.

Nisi ti meni neprijatelj. Samo nismo ni prijatelji. Činjenica da si me svrstao u ljude koji vjeruju u mitove govori da se ne poznajemo. Stoga mi smo samo forumaši koji se nekad slažu nekad ne.

- - - - - - - - - -

Ево за Ламасуа у часовима доколице, нека пронађена на овој карти Србије из 12 века Дубровник:
Pogledajte prilog 409311

Iz koje je to čitanke?
 
ad-hominem, ad-hominem...bla bla.

Odgovora nema. :ok: Wiki je okej koliko i reference u njemu.

Objasni ti prvo fantomske Slavene pa onda dođi pametovat. Izvanredne tvrdnje zahtijevaju izvanredne dokaze. Ajd napravi onda par klikova i podigni radove koji dokazuju Dubrovačane na prostoru današnje Ukrajine, Poljske, Bjelorusije.

Fantomi.
lXOaKx9.jpg


Onako usput ti si ne rušiš autoritet. Ti si ga već zrušio izbjegavanjem davanja odgovora na jednostavna pitanja. Što može i značiti da nemaš pojma o čemu govoriš.

Objasnicu ti o misterioznim Slavenima kad se jednoga dana ustanovi da li su Srbi i Hrvati dosli kao poslovenjeni ili Sloveni, kao brojno slovensko (srpsko ili hrvatsko) pleme ili samo slovenske (ili poslovenjene) vojne elite koje su nametnule ime ostalim ovdasnjim Slovenima (pitanje jezika je posebna stvar; da li je usvojen od tih ostalih Slavena, ili su ga donijeli, odn. da nije slicno bilo kao s Bugarima, strano pleme dolazi na Balkan ostavlja (zadrzava) svoje staro ime, gubi stari jezik, a usvaja jezik Slovena koji su tu prije njih ili dolaze s njima) sto su dosli sa njima, te koji su sve Slaveni dolazili na Balkan 50-100 godina prije njih na ovo podrucje, misli se na ostala plemena. Ako ti znas o tim stvarima, slobodno napisi, ali mislim da pokojnog Tibora Zivkovica jos niko nije dosad pretekao, a najvise je razbijao glavu o tome.

Ja nisam jos uvijek lud da pricam o necemu sto se NE ZNA.
 
Poslednja izmena:
Objasnicu ti o misterioznim Slavenima kad se jednoga dana ustanovi da li su Srbi i Hrvati dosli kao poslovenjeni ili Sloveni, kao brojno slovensko (srpsko ili hrvatsko) pleme ili samo slovenske (ili poslovenjene) vojne elite koje su nametnule ime ostalim ovdasnjim Slovenima (pitanje jezika je posebna stvar; da li je usvojen od tih ostalih Slavena, ili su ga donijeli, odn. da nije slicno bilo kao s Bugarima, strano pleme dolazi na Balkan ostavlja svoje staro ime, a usvaja jezik Slovena koji su tu prije njih ili dolaze s njima) sto su dosli sa njima, te koji su sve Slaveni dolazili na Balkan 50-100 godina prije njih na ovo podrucje, misli se na ostala plemena. Ako ti znas o tim stvarima, slobodno napisi, ali mislim da pokojnog Tibora Zivkovica jos niko nije dosad pretekao, a najvise je razbijao glavu o tome.

Ja nisam jos uvijek lud da pricam o necemu sto se NE ZNA.

Aha. Znači ne zna se ime. Zna se samo da ti Fantomi dolaze sa :navodnik: srpske zemlje. Točno?

Glede jezika, nema smisla više ponavljati: ovi jezici, moderni, potpuno su razumljivi, no njihova kulturna fizionomija i baština je različita. Upravo ta različitost je ono što i na toj razini- da ne govorim o povijesti, memoriji, identitetu, kulturi,... - što se pokazalo nesavladivom preprekom u pokušajima i pritiscima za "ujednačavanje", a koji su trajali kroz 20. st. Da je jezik samo sredstvo komunikacije, a ne i zoran oblik kulturnoga identiteta, ne bi bilo toliko natezanja oko položaja ćirilice u srpskoj kulturi i sl.

Kada su Rusi imali plan zabraniti ukrajinski jezik vodili su se onom: Izbriši jedan jezik i izbrisati će se sva sjećanja na tom jeziku. Srećom nisu uspjeli.

Ukoliko ćeš trebati pomoć glede jezika u Dubrovniku javi. Zasada mi je zadovoljstvo čitati Vašu prepisku.


Pazi razmišljanja:

1. Dubrvonik nije rubni grad Dalmacije.
2. Fantonski Slovinski se govorio u Dubrovniku.


Alternativna povijest.
 
Poslednja izmena:
Sa takvom nadmenoscu postavljas neinteligenta pitanja, da se covek zbuni i nije siguran jesi li samo pokvaren ili si u stvari i glup.

Pa jesi li ti rekao da su u zaleđu Dubrovnika bili Srbi a da u Dubrovniku nisu Hrvati?

Koliko ja shvaćam da ti sugreriaš da se proces etnogeneze odvija tako što ljudi iz tog srpskog zaleđa odlaze u ne-dalmatinski Dubrovnik i tamo oni više nisu Srbi nego Dubrovčani porijeklom Srbi.
Analogija je dobra. Da li znači da su Turci u Carigradu jer su u zaleđu Carigrada?
 
Pa jesi li ti rekao da su u zaleđu Dubrovnika bili Srbi a da u Dubrovniku nisu Hrvati?

Koliko ja shvaćam da ti sugreriaš da se proces etnogeneze odvija tako što ljudi iz tog srpskog zaleđa odlaze u ne-dalmatinski Dubrovnik i tamo oni više nisu Srbi nego Dubrovčani porijeklom Srbi.
Analogija je dobra. Da li znači da su Turci u Carigradu jer su u zaleđu Carigrada?

Kakva crna analogija, bespremetno je da odgovaran na gluposti, veze sa mozgom nema to sto pitas.
 
Slovenskog bogosluzja ima samo po okolnim mjestima (Ston, Nove Zemlje, Zaton, Rijeka, Sumet, Zupa, Konavli, itd). Imas raspravu Ante Liepopila. U samom gradu caruje latinsko bogosluzje (isto vazi za Mljet, Lastovo, Sipan, Lopud, Kolocep), a slovenskog nema u periodu koji spominjes 1350-1400. Vjerske knjige na slovenskom jeziku dolaze iz okoline. Za VHM (1400.) se ne zna je li napisam u samom gradu. Da je tako kao sto pises, situacija bi bila obrnuta, pojavili bi se slovenski popovi i knjige najprije u gradu Dubrovniku, ali tako bas nije bilo.

Ovdje ne treba brkati dvije stvari: starocrkvenoslavenski (cksl.), u srpskoj filologiji često nazivan staroslavenski, i govorni narodni jezik.
Često spominjani "popovi glagoljaši" jesu kulturna i povijesna znamenitost, no oni, uza svu važnost za očuvanje dijela nazivlja u religiji, nisu bili presudni za oblikovanje modernoga jezika.

Poznato je da je u zap. kršć. misa bila na latinskom (do reformacije, kad se to promijenilo za protestante), a u ist. kršć. liturgija na raznim jezicima, poglavito na grčkom, na cksl. za Slavene istočne kršćane, a vjerojatno na nekim oblicima narodnih jezika za druge (Gruzijce, Arape, Asirce, ...). Sama misa na latinskom, to je nekih 20- 30 rečenica koje se nauče i koje imaju obredni karakter, kao abrakadabra u magiji. No, cijeli obred mise, koji se mijenjao vremenom, ima niz drugih sastavnica- pjevanje, recitiranje psalama, .. Također, vjerski obred nije svodiv na misu- svećenici imaju svoje formule za krštenje, vjenčanje, sprovod, razne blagoslove itd.

Dakle, u Dubrovniku- i drugdje na istočnoj obali Jadrana- sam ritualni čin mise je bio na latinskom. No to je malen dio u odnosu na ostalo što je sve bilo na nekom obliku vernakulara, a sistematizirano je koncilom u Trentu/Tridentu. U hrvatskoj historiografiji se stvorila nacionalno-romantična ideja o popovima glagoljašima koji su eto, bili "narodni" itd. Ono što je kao bilo "narodno", to je cksl. idiom, koji iako razumljivji od latinskoga, isto je strani jezik, a vremenom je i postao smetnja standardizaciji govornoga jezika. Od okvirno 1400., a to je razdoblje kad Dubrovnik ozbiljnije nastupa u jezičnom pogledu, nema nikakvih romanskih ili latinskih opširnijih tekstova koji bi se čitali tijekom mise, kao i drugih sakramenata (blagoslov, krštenje,..), a koji su svi vršeni na domaćem govornom jeziku.

Otuda i važnost raznih lekcionara, evanđelistara, molitvenika, obrednika... kao što su Zadarski, Korčulanski, Andriolićev, Kašićev, Bandulavićev.. (http://hrcak.srce.hr/file/55531 , http://www.matica.hr/media/pdf_knjige/780/kasic shk ritual.pdf ) u kojima su prevedeni dijelovi evanđelja, psalmi, Očenaš,..a što je bilo praktički sve na narodnom govoru. Ritualni dio mise- koja je samo dio vjerskoga života- nije uključivao vjernike, a ono što jest, bilo je na vernakularu.

Poznato je da je Rešetar obradio, glede jezika, te spise:http://dizbi.hazu.hr/object/11161 , a Dragica Malić one starije, što uključuje VHM i AkM: http://dizbi.hazu.hr/object/5191, dok su jezik Bandulavića, Kašića, Divkovića... proučavali mnogi drugi (npr. za Kašića, samo ilustracija: http://hrcak.srce.hr/file/231854 )

Pročitao sam Liepopilijevu studiju, nalazi se ovdje:http://dizbi.hazu.hr/object/8788 Po očekivanju, on govori o cksl. jeziku, a to i nije bila tema, nego govorni jezik u vjerskoj službi. Taj govorni jezik je posve prevladavao većinom trajanja vjerske slućbe (npr. crkve su često pune žena, a one su (bile) po pravilu nepismene, pa su razna pjevanja i ponavljanja molitvenih odjeljaka morala biti na narodnom jeziku, jer nitko u tim obredima ne bi mogao sudjelovati, dok je vjerskih profesionalaca vičnih latinskom bilo, no što su više išli u unutrašnjost, slabije je bilo poznavanje latinskoga, pa otud važnost i popularnost Bandulavića ili Divkovića).

Konačko, Jerko je Fućak detaljno obradio tu problematiku: http://hrcak.srce.hr/file/55512

jerko-fucak-sest-stoljeca-hrvatskog-lekcionara-slika-53942653.jpg


Drugo je pitanje opadanje utjecaja glagoljice i ćirilice, no to je neka druga tema ...
 
Poslednja izmena:
Ovdje ne treba brkati dvije stvari: starocrkvenoslavenski (cksl.), u srpskoj filologiji često nazivan staroslavenski, i govorni narodni jezik.
Često spominjani "popovi glagoljaši" jesu kulturna i povijesna znamenitost, no oni, uza svu važnost za očuvanje dijela nazivlja u religiji, nisu bili presudni za oblikovanje modernoga jezika.

Poznato je da je u zap. kršć. misa bila na latinskom (do reformacije, kad se to promijenilo za protestante), a u ist. kršć. liturgija na raznim jezicima, poglavito na grčkom, na cksl. za Slavene istočne kršćane, a vjerojatno na nekim oblicima narodnih jezika za druge (Gruzijce, Arape, Asirce, ...). Sama misa na latinskom, to je nekih 20- 30 rečenica koje se nauče i koje imaju obredni karakter, kao abrakadabra u magiji. No, cijeli obred mise, koji se mijenjao vremenom, ima niz drugih sastavnica- pjevanje, recitiranje psalama, .. Također, vjerski obred nije svodiv na misu- svećenici imaju svoje formule za krštenje, vjenčanje, sprovod, razne blagoslove itd.

Dakle, u Dubrovniku- i drugdje na istočnoj obali Jadrana- sam ritualni čin mise je bio na latinskom. No to je malen dio u odnosu na ostalo što je sve bilo na nekom obliku vernakulara, a sistematizirano je koncilom u Trentu/Tridentu. U hrvatskoj historiografiji se stvorila nacionalno-romantična ideja o popovima glagoljašima koji su eto, bili "narodni" itd. Ono što je kao bilo "narodno", to je cksl. idiom, koji iako razumljivji od latinskoga, isto je strani jezik, a vremenom je i postao smetnja standardizaciji govornoga jezika. Od okvirno 1400., a to je razdoblje kad Dubrovnik ozbiljnije nastupa u jezičnom pogledu, nema nikakvih romanskih ili latinskih opširnijih tekstova koji bi se čitali tijekom mise, kao i drugih sakramenata (blagoslov, krštenje,..), a koji su svi vršeni na domaćem govornom jeziku.

Otuda i važnost raznih lekcionara, evanđelistara, molitvenika, obrednika... kao što su Zadarski, Korčulanski, Andriolićev, Kašićev, Bandulavićev.. (http://hrcak.srce.hr/file/55531 , http://www.matica.hr/media/pdf_knjige/780/kasic shk ritual.pdf ) u kojima su prevedeni dijelovi evanđelja, psalmi, Očenaš,..a što je bilo praktički sve na narodnom govoru. Ritualni dio mise- koja je samo dio vjerskoga života- nije uključivao vjernike, a ono što jest, bilo je na vernakularu.

Poznato je da je Rešetar obradio, glede jezika, te spise:http://dizbi.hazu.hr/object/11161 , a Dragica Malić one starije, što uključuje VHM i AkM: http://dizbi.hazu.hr/object/5191, dok su jezik Bandulavića, Kašića, Divkovića... proučavali mnogi drugi (npr. za Kašića, samo ilustracija: http://hrcak.srce.hr/file/231854 )

Zovi "slovensko bogosluzje" kako hoces (na cksl. ili narodnom jeziku), definisi ga kako god zelis (npr. Dinic i Resetar su smatrali da su ti popovi upotrebljavali cirilske rukopise), ali ga bas i nema u samom gradu Dubrovniku 1350-1400. Nakon 1400. godine, da, sto vidim da pises.

Ovdje je pitanje slavenskoga jezika u bogoslužju (manje važno kojega i kojega dijalekta). Najranije tekstove za vjersku uporabu na slavenskom (ne cksl. nego vernakularu) imamo u Dubrovniku, a tek kasnije u Zadru i Korčuli. Zna se da te vjerske knjige (jer to su prave knjige) potječu od razdoblja 1350-1400.

Koji su to (najraniji) vjerski tekstovi (ili knjige) iz grada Dubrovnika napisani 1350-1400 na "slavenskom vernakularu", molim te? Poduci me. Govoris o mnozini. Izostavi VHM iz 1400. godine jer se za njega ne zna da li je nastao bas u gradu Dubrovniku.
 
Poslednja izmena:
Naivno i zastarjelo. Hrvati, Srbi, BH Muslimani... to su bliski i zasebni narodi, na žalost često neprijateljski. Oni su manje "isti" nego Danci i Šveđani, ili Česi i Slovaci.
Pokušavalo se i prije s "troplemenim" narodom, pa Jugoslavenima- i vidjelo se da je to samo okidač za radikalizaciju neprijateljstva.

Sumarno- nacije je zajednica sudbine. A nabrojani narodi imaju svoje, zasebne sudbine, poglede na prošlost i želje za budućnost.

Ovo nema veze sa jugo nasleđem, niti me ono zanima, niti sam njime opterećen (ako ni zbog čega drugog ono zbog godina)...
Naravno da su ovi narodi politički zasebni tj razdvojeni (danas, a i ranije), ali ako bi ih oslobodili verskih razlika za 100njak godina bi imali manje više uniformnu naciju sa samo regionalnim specifičnostima, kao što bi i danas bili takvi da tih verskih razlika nije bilo u zadnjih 200 godina...Takođe jasno je da iz verske osnove izlaze i mnoge kulturološke i nacionalne karaktersitike, ali kad se kaže "verska razlika" misli se na pripadnost dvema crkvama, a ne na filozofske i sl. razlike tj da svi budemo rimokatolici ili svi pravoslavci (ili nešto treće)...Znači sve ostale razlike i specifičnosti koje takođe postoje, ne bi bile dovoljne da na terenu, u interakciji ljudi, vremenom spreče prožimanje i unifikaciju...
 
Zovi "slovensko bogosluzje" kako hoces (na cksl. ili narodnom jeziku), definisi ga kako god zelis (npr. Dinic i Resetar su smatrali da su ti popovi upotrebljavali cirilske rukopise), ali ga bas i nema u samom gradu Dubrovniku 1350-1400. Nakon 1400. godine, da, sto vidim da pises.

Nema ga u obliku formiranih tekstova, no ne znamo kakav je bio prije. Nesporno je da je bio romanski grad u početku, da je to neko vrijeme trajalo i da je slaviziran. Kojim tempom, ne znamo.
Postoji samo dopis Kulina bana iz 1189., no to je jedan spis.Vjerskih katoličkih orječja nije bilo zbog sporije slavenske prilagodbe katoličkom crkvenom ustroju, kao i zbog reformi same crkve.
Razumna je predpostavka da je neko vrijeme i porabni jezik u crkvi bio romanski neke vrsti- no o tom ništa ne znamo. Znamo da iz Dubrovnika do 1400. nije poteklo ništa ozbiljnije o vjerskoj tematici, niti liturgijski,
na romanskom jeziku.

Svi se katolički vjerski tekstovi na tom području ne javljaju prije, okvirno, 1300, i to nema veze sa samim romanstvom. Jednostavno, ili su izgubljeni, ili je vjerska kultura zaostajala.
http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=35928

Opći cksl. kanon je stariji, no nakon njega slijedi prazno doba: http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=57857

Hrvatski dio vjerojatno postoji u Bečkim i Kijevskim listićima, no to je premalo:
http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=6548
http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=31417

Dakle, ako je i bilo nešto na cksl. u Hrvata, do 14. st. to je zanemarivo. Tek u 14. st. počinje, u raznim krajevima, i na cksl. i na narodnom jeziku (i na mješavini):
http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=41178

Sam latinski tekst liturgije, rekoh, nije neki argument za bilo što- to je ionako vremenski malen (iako ključan) dio vjerske službe.

Koji su to (najraniji) vjerski tekstovi (ili knjige) iz grada Dubrovnika napisani 1350-1400 na "slavenskom vernakularu", molim te? Poduci me. Govoris o mnozini. Izostavi VHM iz 1400. godine jer se za njega ne zna da li je nastao bas u gradu Dubrovniku.

Nema ih, kao što rekoh- sve počinje s 14. st. (usput, VHM je mogao nastati jedino u Dubrovniku jer nije bila poznata nijedna druga pisarnica koja bi rabila takav idiom). Sve je do toga doba na latinskom- no, kao što rekoh, tako je s vjerskim spisima u Zagrebu, Splitu, Osoru,... tako da to nije bitna podkrjepa za prevladavajuće romansko stanovništvo.

Za Dubrovnik do okvirno 1400.:

a) nema ozbiljnijih vjerskih spisa ni na cksl., ni na narodnom jeziku

b) nema ni na latinskom (za razliku od drugih gradova u Hrvatskoj)

https://hr.wikipedia.org/wiki/Osorski_evanđelistar
https://hr.wikipedia.org/wiki/Vekenegin_evanđelistar
http://www.croatica.hr/hrvpiskul/srednjivijek
 
Ovo nema veze sa jugo nasleđem, niti me ono zanima, niti sam njime opterećen (ako ni zbog čega drugog ono zbog godina)...
Naravno da su ovi narodi politički zasebni tj razdvojeni (danas, a i ranije), ali ako bi ih oslobodili verskih razlika za 100njak godina bi imali manje više uniformnu naciju sa samo regionalnim specifičnostima, kao što bi i danas bili takvi da tih verskih razlika nije bilo u zadnjih 200 godina...Takođe jasno je da iz verske osnove izlaze i mnoge kulturološke i nacionalne karaktersitike, ali kad se kaže "verska razlika" misli se na pripadnost dvema crkvama, a ne na filozofske i sl. razlike tj da svi budemo rimokatolici ili svi pravoslavci (ili nešto treće)...Znači sve ostale razlike i specifičnosti koje takođe postoje, ne bi bile dovoljne da na terenu, u interakciji ljudi, vremenom spreče prožimanje i unifikaciju...

Kao što bi Račan rekao- staloženo...

Zbog vjerske kulture Rusi pišu ćirilicom i ne će je se odreći nikako, a slično je s Japancima, Arapima,..
Po tebi, vjerske razlike zauzimaju, metaforički, 90%, a ostalo je nešto ništa... A visoka kultura, povijesno nastala na vjerskoj kulturi je upravo takva, to je većina identiteta, uz povijest države, prava i sl.
Na emocionalnoj razini nacije su formirane i gotova priča. One mogu nestati tako što ih se biološki uništi ili se rasele, npr., zbog nagle promjene klime.
No ove nacije (Englezi, Danci, Talijani, Slovenci, Poljaci, Grci,..) ne će postati ništa drugo u nacionalnom smislu nego što jesu.

Kroz 100 ili 200 godina teško je reći što će uopće biti, možda neka sci fi civilizacija, ili distopijska propast, to nitk one zna ...
 
Kao što bi Račan rekao- staloženo...

Zbog vjerske kulture Rusi pišu ćirilicom i ne će je se odreći nikako, a slično je s Japancima, Arapima,..
Po tebi, vjerske razlike zauzimaju, metaforički, 90%, a ostalo je nešto ništa... A visoka kultura, povijesno nastala na vjerskoj kulturi je upravo takva, to je većina identiteta, uz povijest države, prava i sl.
Na emocionalnoj razini nacije su formirane i gotova priča. One mogu nestati tako što ih se biološki uništi ili se rasele, npr., zbog nagle promjene klime.
No ove nacije (Englezi, Danci, Talijani, Slovenci, Poljaci, Grci,..) ne će postati ništa drugo u nacionalnom smislu nego što jesu.

Kroz 100 ili 200 godina teško je reći što će uopće biti, možda neka sci fi civilizacija, ili distopijska propast, to nitk one zna ...

Da, 90%...
Nemamo mi visoku kulturu, samo u tragovima, začecima, njeni predstavnici stanu na prste jedne ruke...
Uporno porediš naš slučaj sa ostatkom Evrope,a to je greška, ne mi nismo Englezi, Danci tj ne važe isti principi za nas....
Znači.
Da su na prostoru od Vardara, Timoka, Begeja, Dunava, Drave pa do Jadrana živeli naši preci bilo samo kao rimokatolici, bilo samo kao pravoslavci (a da je sve ostalo bilo slično ili isto) danas bi bili jedna nacija...Ende
Očigledno ti je teško to da prihvatiš...
 
Da, 90%...
Nemamo mi visoku kulturu, samo u tragovima, začecima, njeni predstavnici stanu na prste jedne ruke...
Uporno porediš naš slučaj sa ostatkom Evrope,a to je greška, ne mi nismo Englezi, Danci tj ne važe isti principi za nas....
Znači.
Da su na prostoru od Vardara, Timoka, Begeja, Dunava, Drave pa do Jadrana živeli naši preci bilo samo kao rimokatolici, bilo samo kao pravoslavci (a da je sve ostalo bilo slično ili isto) danas bi bili jedna nacija...Ende
Očigledno ti je teško to da prihvatiš...

Tko nas bre zavadi?

Imaš ti kakav dokaz da ste vi kajkavci bili Hrvati pre 17. stoleća? Jedan jedini pomen bio bi dovoljan.

Pitaj Slavonce.
 
Poslednja izmena:
Da, 90%...
Nemamo mi visoku kulturu, samo u tragovima, začecima, njeni predstavnici stanu na prste jedne ruke...
Uporno porediš naš slučaj sa ostatkom Evrope,a to je greška, ne mi nismo Englezi, Danci tj ne važe isti principi za nas....
Znači.
Da su na prostoru od Vardara, Timoka, Begeja, Dunava, Drave pa do Jadrana živeli naši preci bilo samo kao rimokatolici, bilo samo kao pravoslavci (a da je sve ostalo bilo slično ili isto) danas bi bili jedna nacija...Ende
Očigledno ti je teško to da prihvatiš...

Ovo je doista šega.....
Svi europski-i ne samo oni- narodi s pismenošću imaju visoku kulturu. Pučka je čijanje perja, ojkanje i sl.
Primjer srpske visoke kulture (samo dio) je ovo:
http://www.lisa.rs/slobodno-vreme/p...e-sve-cuvaju-najvredniji-srpski-rukopisi.html
 
И какве везе ови непостојећи Хрвати у Дубровнику имају са Хрватима Истре или Загорја пре 19. столећа, неке језичке, културне, традиционалне, обичајне, државне било које?
 
Питам за Хрвате и знам да је ништа, али реко ти си "експерт" па ћеш да нам објасниш.

Ne. Odlučio sam da neću nikoga educirati niti o Istri niti o Dubrovniku niti o Dalmaciji niti o Banskoj Hrvatskoj niti o Vojvodini. Mojom odlukom pišem samo o Bosni i Hercegovini i Slavoniji.
Uzeli smo kao radnu hipotezu da tamo nisu Hrvati. Sada tragamo za istinom- tko su ti fantomski Slaveni? Tandori kaže da je bio jedan Srbin Radonja.
 

Back
Top